Piše: Tomsilav KLAUŠKI (24sata)

Donald Trump nije mogao biti izigran na jučerašnjim pregovorima s Vladimirom Putinom jer su obojica bila na istoj strani.

Trump nije Putinov protivnik, nego Putinov saveznik. 

I kad je američki predsjednik nedavno Volodimiru Zelenskom u onom nasilničkom savijanju ruke u Bijeloj kući rekao da "nema karte" u pregovorima s Rusijom, to znači da je Putin podijelio Trumpu svoje karte i još mu preko ramena virio u njih.

To nisu bili pregovori, nego dogovori.

Što je, po tko zna koji puta, potpuno očekivani ishod razgovora.

Rusija i dogovori

Ne samo da je Rusija navikla kršiti dogovore kad joj postanu beskorisni, ne samo da Rusija pregovara jedino onda kad diktira uvjete i postavlja ultimatume, već Rusija vodi pregovore sa svojim saveznicima iz Trumpove administracije.

Ruski diktator jučer je prvo pred auditorijem u Moskvi dva sata otezao s primanjem telefonskog poziva od Donalda Trumpa. Zatim je razgovarao, a ne pregovarao. Pa je postavio uvjete koji se odnose samo na Ukrajinu, poput prestanka udara na ruske rafinerije i crnomorsku flotu. 

A onda nastavio po starom. I gađao ukrajinske infrastrukturne objekte, gradove i bolnice.

Nije Putin mogao izigrati Trumpa, jer Trump nije od Putina ništa ni tražio.

Trumpova pogodba

Dapače, u zagrijavanju za te famozne pregovore američka strana pustila je u javnost neslužbenu informaciju o tome da je Trump čak spreman priznati Krim kao dio ruskog teritorija. I otvoreno se hvalio da će s Putinom vodiri razgovore o "podjeli imovine", vjerojatno ukrajinske. 

Nije to bila Trumpova slabost. To je Trumpov dio pogodbe.

Jer, Rusija je pomagala Trumpu još u njegovoj prvoj kampanji, kroz poplavu lažnih vijesti protiv Hillary Clinton, kroz hakiranje servera Demokratske stranke i objavama na WikiLeaksu Juliana Assangea, dok su Trumpovi bliski suradnici uhićeni zbog suradnje s ruskim agentima. 

Trump je u prvom mandatu na press konferenciji u Helsinkiju s Putinom razgovarao nasamo, bez službenog prevoditelja, nakon čega je izjavio da više vjeruje Putinu na riječ, nego američkim obavještajnim službama, da bi u zadnjoj kampanji priznao da je tijekom Bidenova mandata bio u redovitom kontaktu s Putinom"o čemu nije htio pričati", a sada je suspendirao svu pomoć Ukrajini koja je Putinu donijela brzu pobjedu u Kursku.

Rusija je radila za njega, a sad on radi za Rusiju.

I svijet misli da Trump ozbiljno pregovara s Putinom.

Napada Kanadu i Europu

Istodobno, Trump pokazuje kako može biti žestok prema Kanadi. Uvodi joj tarife, konstantno poručuje da će postati 51. država, vrijeđa joj premijera i ugrožava suverenitet, ucjenjuje i prijeti, te poručuje kako se Kanada loše odnosi prema Americi.

Iste poruke šalje i prema Europskoj uniji.

Ali nikada prema Rusiji. Nikada prema Putinu.

S kojim je u prijateljskim i prisnim odnosima.

I zato Trump nije izigran u pregovorima s Putinom jer to nisu bili pregovori. Jer Trump nije od Putina ništa tražio, već je samo nudio. Izigrani su zapadni saveznici, Ukrajina, Europa, NATO savez, slobodni svijet koji očekuje pravedni ishod rata u Ukrajini.

A to ne znači komadanje, osvajanje, okupiranje i pljačkanje Ukrajine u savezu Putina i Trumpa.

Strah od Rusije

Ni dosad američki ili europski pregovarači nisu ulazili u pregovore s Putinom s izgrađenom sviješću o tome kako ruska strana razmišlja i pristupa pregovorima. Rusiji se uvijek pristupalo sa strahopoštovanjem, pa i određenim oportunizmom, kao da Vladimir Putin nastupa iz pozicije jačeg i moćnijeg, što je iluzija koja se efikasno razbila u trogodišnjem ratu u Ukrajini.

Međutim, danas Putinova snaga i moć proizlaze iz činjenice da na svojoj strani ima Ameriku, nakon što je dobio Sjevernu Koreju i njezine vojnike, kao i Kinu i njezin novac i naoružanje.

Trump ulazi u pregovore kako bi vratio uslugu i pomogao Putinu da iz rata izađe kao pobjednik.