Naša današnja priča vodi vas u stolački krš, jedno je od arheološki najzanimljivijih područja Bosne i Hercegovine. U blizini Stoca nalazi se paleolitsko nalazište pećina Badanj (6 km zapadno od Stoca), nekoliko nekropola stećaka, od kojih je najpoznatija ona u Radimlji (3 km zapadno od Stoca) te ostaci drevnog grada Daorsona. Daorson ili Gradina Ošanića, kako se u narodu zove, nalazi se na kraškoj visoravni iznad sela Ošanići, tri kilometra sjeverozapadno od Stoca.

Uzvisina s koje se pruža pogled na stolačku dolinu, leži na 280-290 metara nadmorske visine. Prema mišljenju arheologa, bilo je to središte ilirskog plemena Daorsa, kojima je pripadalo područje oko donjeg toka rijeke Neretve, od Veleža do primorja i Pelješca, a ranije moguće sve do Duvanjskog polja.

Nakon prvih iskopavanja iz 1963. godine, arheolozi su na osnovu pronađenih nalaza zaključili da je naselje osnovano negdje u XVI stoljeću p. n. e. i da je sigurno postojalo od kraja V stoljeća do I stoljeća p. n. e. Gradska utvrda sa zidovima sagrađenim od ogromnih kamenih blokova nastala je najvjerojatnije u IV st. p. n. e.

Daorson je najvjerovatnije razoren 44-43. g. p. n. e. kada su mu presudili ratoborni Delmati, stalni suparnici Daorsa, i nakon toga više nije nastanjivan.

Čitavo naselje može se podijeliti na tri glavne cjeline: stambeni dio, privredni dio i utvrdu. Utvrda zauzima središnji dio, površine od oko 7.000 kvadratnih metara, te je zbog svog položaja u literaturi najčešće nazivana akropolom. Ostaci planski organiziranog naselja prostiru se istočno i sjeveroistočno od akropole, izvan utvrđenog dijela.

Sudeći po nalazima, Daorson nosi mnoga obilježja helenističkog grada, a o visokom stepenu kulture svjedoči, između ostalog, i kovanje vlastitog novca. Novac koji se ovdje kovao u III i II st. p. n. e. sličan je onome iz grčkih kolonija na Jadranskoj obali u to vrijeme. Novčići su na jednoj strani imali brod ilirskog tipa i ime Daorson napisano grčkim pismom. Oblici prikazanih brodova upućuju na zaključak da su Daorsi gradili dvije vrste brodova: ratne i trgovačke. Novac je dokaz da je ovo ilirsko pleme bilo ekonomski snažno i politički organizirano.

No ono što vezano uz Daorson pobuđuje naročitu pažnju su kiklopski bedemi utvrde, izgrađeni od ogromnih kamenih blokova.

Utvrda je s tri strane prirodno zaštićena liticama, dok je na jugoistočnoj, najpristupačnijoj strani uzvisine, podignut megalitski zid. Prvobitno je bio dugačak 60, a širok do 4,20 metara. Danas je zid dug 46 metra, jer su naknadno sagrađena dva tornja (sjeveroistočni i jugozapadni). Maksimalna širina očuvanog dijela zida iznosi šest metara kod jugozapadnog tornja. Fasadni blokovi debeli su 0,7 - 0,9 metara, dugi 1 metar, ali su poneki komadi dužine i do 3 metra. U zidu pokraj jugozapadnog tornja nalazila su se glavna gradska vrata, dimenzija 4,40 x 4,20 metra.

Ispred tog megalitskog zida nalazio se grudobran, koji se sastojao od cik-cak zida i lučnih zidova dužine 76 metara i širine od 1,2 do 1,5 metara.

Ogromna težina kamenih blokova otvara prastaro pitanje o transportu i ugradnji ovih megalitnih grdosija… U gradnji nije korišteno vezivo pa je cijela konstrukcija počivala na težini blokova i tehnici zidanja.

Blokovi nisu samo pravokutni, već različitih oblika, a ima i romboidnih. Teško je naći dva bloka iste veličine. Način gradnje podsjeća na zidove u drevnoj Mikeni i Tirintu, ali i u starim gradovima Južne Amerike, kao što su Sacsayhuaman i Ollantaytambo.

Ostaje zagonetka ko je i kada podigao ovaj grad. Osamdesetih godina prošlog stoljeća meksički istraživač Robert Salinas Price uzburkao je javnost svojom pretpostavkom da je Daorson antička Troja, a sudeći po megalitskoj gradnji, moguće je da Daorson nije ni ilirski ni helenistički grad, već nešto mnogo starije.

(SB)