Šta sve nije bio u svom životu, radu i karijeri Milovan Đilas Đido. Redom, kako je to onomad bilo predano u zagrebačkom Jutarnjem listu.

“Pjesnik, pripovjedač, romansijer i prevodilac, osnivač novina i časopisa i njihov urednik, publicist i politički mislilac, revolucionar, ratni komandant koji se brutalno obračunavao s protivnicima, državnik i diplomat, a onda dugogodišnji disident i politički zatvorenik”.

I još: “U svijetu je smatran za jednog od najznačajnijih istočnoeuropskih disidenata i kritičara komunističkog sistema. Najcitiraniji je i jedan je od najprevođenijih srbijanskih i jugoslovenskih autora, a ‘Nova klasa’, studija u kojoj analizira komunistički poredak i ideologiju, objavljena prvi put u Sjedinjenim Američkim Državama 1957., prevedena je na više desetaka jezika u ukupnoj nakladi većoj od tri milijuna primjeraka.”

KRITIČKI PREMA DJELOVANJU KP-a

U vrijeme državnog udara koji provodi predsjednik RS-a i SNSD-a Milorad Dodik, uz to vrijeđa i ponižava sve koji mu se pojave na putu, negira institucije Bosne i Hercegovine, potpisuje ukaze o proglašenju zakona koji onemogućavaju rad institucija BiH na teritoriji RS-a, ali i Bošnjake naziva muslimanima, u želji, kako tvrde analitičari, da ih ponizi, vrijedi se prisjetiti kako je govorio vrhunski intelektualac Milovan Đilas.

“Naziv Bošnjaci tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavao u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio hamal, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen - ja sam ga naučio pismenosti - što nije bilo teško jer je bio veoma bistar… uvijek je govorio da je Bošnjak. A I Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin - Bošnjaci”, izjavio je jednom prilikom Đilas, koji je rođen u Mojkovcu 12. juna 1911. godine.

Pisac i novinar Jasmin Agić je u tekstu na Al Jazeeri prije tri godine, objavio da je „u poslijeratnoj komunističkoj Jugoslaviji Milovan Đilas bio jedna od najistaknutijih ličnosti komunističke vladajuće nomenklature“: „Svoje sastanke sa Staljinom i ulogu koju je imao u jugoslovenskom odbijanju da se povinuje volji SSSR-a i događajima vezanim oko rezolucije Informbiroa opisao je u memoarskoj knjizi 'Razgovori sa Staljinom'. Upravo je Milovan Đilas, u ime partije, bio zadužen da napiše tekst jugoslovenskog odgovora na rezoluciju, prisustvovao je svim najvažnijim partijskim sastancima na kojima su se donosile odluke o budućnosti zemlje i figurirao je kao najbliži i saradnik od Titovog najvećeg povjerenja.“  

Tiro i Staljin (Foto: Arhiv)

Šta je navelo Milovana Đilasa da se u seriji od 17 članaka objavljenih u Borbi 1953. godine kritički postavi prema djelovanju Komunističke partije Jugoslavije još uvijek je pitanje oko kojeg se historičari spore, piše Agić.

"Već naredne godine održan je vanredni plenum Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije na kojem je osuđeno Đilasovo djelovanje, a u kritikama se isticao sam Josip Broz Tito koji je  ustvrdio da je 'Đilas napao Savez komunista i svojim ga djelovanjem srozao'. U aprilu 1954. godine Đilas samovoljno istupa iz članstva u Partiji, a zbog intervjua 'The New York Timesu' iz 1956. godine suđen je za antijugoslovensku djelatnost i osuđen na tri godine robije. Po izlasku iz zatvora 1959. godine posvećuje se pisanju, a kada dvije godine kasnije objavi memoarsku knjigu 'Razgovori sa Staljinom' biće po treći put osuđen na zatvorsku kaznu, ovaj put u trajanju od 13 godina, koju neće odslužiti u punom trajanju.

Iz zatvora je pušten sredinom 1966. godine i od tog dana živi u Beogradu kao osoba bez građanskih prava", napisao je i ove redove Agić.

Milovan Đilas je i preminuo u tom gradu, 20. aprila 1995. godine.

DJELO U IZDANJU "SVJETLOSTI" IZ SARAJEVA

Milovan Đilas pisao je i o zločinima nad Bošnjacima u II svjetskom ratu.

Ovo je odlomak iz djela Milovana Đilasa i Antuna Miletića "Genocid nad muslimanima 1941 - 1945 - Zbornik dokumenata i svjedočenja", koje je objavila sarajevska "Svjetlost" 1990. godine. 

Antun Miletić (Foto: Arhiv)

Đilas je još 1942. zapisao: "Četnici su na mostovima na Drini klali jednog po jednog, po stotine i hiljade žicom povezanih Muslimana - ljudi, žena i djece. Pod vođstvom londonske izbjegličke vlade i Draže Mihailovića u zemlji, oni su se u zločinima takmičili sa ustašama, a u izdaji su ih prevazišli. Oni su u Srbiji pošli na partizane kao u lov na divljač, oni su klali, ubijali najmilije sinove srpskog naroda i predavali ih u ruke Nijemaca. Oni su Bati Jankoviću u Čačku kidali živo meso i trpali mu u usta. Oni su u Crnoj Gori i Hercegovini pobili stotine, hiljade boraca za slobodu. Oni su prešli na posao da unište čitave mlade borbene generacije srpskog naroda i najbolje narodne borce, srčiku narodne borbe.

Djecu boraca za slobodu iz Crne Gore predavali su u ruke italijanskim fašistima da skrnave i unakazuju njihove mlade duše. Oni po Hercegovini siluju partizanke, lome staračke kosti partizanskih očeva i majki, sravnjuju sa zemljom čitava sela koja su se digla u borbu za slobodu. Nema izdaje, nema podlosti, nema zločina pred kojim bi prezao četnik, nema izdaje i zločina koje četnička izbjeglička 'vlada' ne bi nagradila i okovala u zvijezde.

U njoj se probudila velikosrpska zvijer koja nema mjere ni kraja u izdaji i zločinu, koja u moru krvi guši - iz klasnih pobuda - borbu vlastitog naroda ne bi li obezbijedila za budućnost svoju krvavu hegemonističku vladavinu.

Četnik - to je najpodmukliji, najprljaviji izdajnik i zločinac, to je grobar srpskog naroda i svih naroda Jugoslavije. Četnici i ustaše, to nijesu ni Srbi, ni Hrvati, ni ljudi." Da je poživio, imao bi toliko toga napisati i o ratu čiji kraj nije dočekao. 

(Priredio: Dino Bajramović)