Piše: Amina Čorbo-Zećo / NAP

Nema reakcija na dešavanja u Sloveniji, gdje se trenutno dešava svojevrsni revizionizam, a tiče se Bosne i Hercegovine.

U centru pažnje kulturne i političke borbe u Sloveniji danas se nalazi Muzej novije i savremene historije, kojim upravlja Nataša Robežnik – kadar koji je na tu funkciju predložila ministrica kulture Slovenije Asta Vrečko, ideološka uzdanica ekstremno lijeve stranke Levica.

Inače, otkako je Levica preuzela kontrolu nad sektorom kulture, sistematski se briše sjećanje na osamostaljenje Slovenije i nameće nostalgična reinterpretacija propale Jugoslavije i komunističke ideologije. Tako tvrde stanovnici Slovenije, s kojima smo razgovarali. Zato ih nije iznenadila odluka da je izložbe povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici koja je trebala biti postavljena u Muzeju novije i savremene historije odgođena zbog nesuglasica!?

Svjedoče da Levica koristi muzeje, festivale i institucije da gura narativ koji negira ključne vrijednosti borbe za slovenačku nezavisnost, pa zašto bi onda prikazivali istinu o genocidu!?

Premijer Robert Golob, u pokušaju balansiranja između političkih polova, zapravo postaje talac tih radikalnih tendencija, dok se u pozadini otvara prostor za tihi prodor regionalnih interesa koji nemaju nikakve veze s interesima Slovenije.

Najjasniji primjer toga jeste Zoran Janković, dugogodišnji gradonačelnik Ljubljane, čije veze s Beogradom – tačnije, s Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom – više nisu ni tabu.

Njegovo nedavno prisustvo u Beogradu, na poziv Aleksandra Čeferina, predsjednika UEFA-e, koji je tu organizovao skupštinu, pokazuje kako se paralelna diplomatija odvija mimo očiju javnosti. A politički predstavnici Bosne i Hercegovine potpuno su nijemi na dešavanja, dok uporno političare iz Slovenije prikazuju prijateljskim.

I zato upravo najveći apsurd dolazi iz Sarajeva, gdje je vlast odlučila da dodijeli Ključ Grada Sarajeva ministrici vanjskih poslova Slovenije Tanji Fajon. Ovoj istoj Fajon, koja uporno izbjegava predložiti sankcije Miloradu Dodiku, i koja je u slovenačku vladu dovela Dominiku Švarc Pipan – osobu koja je kao pravna savjetnica branila Radovana Karadžića pred Haškim tribunalom.

Postavlja se ozbiljno pitanje da li je evropska retorika samo paravan za političku trgovinu, historijski revizionizam? I kako to da je Slovenija – država koja je prva napustila Jugoslaviju – danas ponovno izložena pokušajima da se uguši njen identitet i preinači historijska istina? I to rade i regionalno, pokušavajući na sramotan način eskivirati priču u Srebrenici i genocidu.

Ova situacija traži jasan otpor, kritičku javnost i političku odgovornost. Jer oni koji danas šutke posmatraju institucionalno prepravljanje historije, sutra će se probuditi u zemlji čija budućnost više ne pripada njoj samoj.