Bojan Marović je imao samo 16 godina kada mu je preminuo otac, a pjevač je otkrio i da je zaplakao kada je pobijedio na festivalu "Sunčane skale" jer otac nije bio tu da ga čuje.

Tom prilikom je ispričao i kako je izgledalo njegovo preseljenje u Beograd i početak muzičke karijere.

"U Beograd sam došao 2003. godine, imao sam ugovor sa producentskom kućom. Na svim mogućim tržnim centrima je bio moj poster, ljudi su me zaustavljali na ulici, bio sam najtraženiji izvođač, a nisam imao dinara u džepu. Sjećam se, dođem sa nastupa i kažu mi: ‘Sutra ćemo ti dati novac’, i nikad ga ne dobijem. Kasnio sam da platim kiriju, podgrijavao bajat hljeb toliko puta da bi se zapalio u mikrotalasnoj. Sjećam se da sam za tri mjeseca imao oko 40 nastupa, jedan za drugim, a završio sam tako što sam jeo ostatke sendviča drugog čovjeka", rekao je pjevač u emisiji "Preživeli", prenosi Nova.rs.

"Dešavalo se da se probudim ujutro i nemam od čega da kupim doručak. Onda izađem na ulicu i ljudi se slikaju sa mnom, a ti samo moliš Boga da ne sretneš nekoga da moraš da ga pozoveš na kafu, jer nemaš kako da je platiš. Danas se toga ne stidim, jer je to trnje koje je moralo da mi načne kožu i da shvatim da zbog muzike treba krvariti. Tek poslije dvadeset godina sam riješio da ispričam istinu, jer na estradi ne smiješ da šutiš.

Oduvijek sam se razlikovao od estrade i zato i nisam za šou-biznis. Samo sam želio da budem jedan običan momak iz kraja i danas se tako ponašam. Nikad nisam žudio za skupim stanovima, kolima, već sam želio da imam novca da bih uložio u muziku. Nikad se nisam bahatio, jer sam tako vaspitan. Tad na početku nisam želio da sjedim po kafićima, nisam izlazio u grad, na nastupe sam nosio knjige, to me je držalo budnim i trezvenim, a ne estradne priče. E, to me je na kraju i koštalo i zato sam bio toliko puta opljačkan od strane menadžera“, objasnio je Marović.

Bojan je otkrio kako niko nije vjerovao u njegov uspjeh, i da su mu čak sa "Sunčanih skala" poručili da je njegova pjesma glupa.

"Prvo su me odbili za festival, rekli da je pjesma jako glupa. Međutim, deset dana pred festival su me opet pozvali i rekli da sam prošao. Mama me je odvela na pijacu kod jednog lika koji je valjao italijansku robu i tu sam se obukao. Samo sam joj rekao: ‘Budu li se ljudi sprdali sa ovim što si mi kupila, stvarno ću da se iselim iz Podgorice od sramote.' Prvo nisam ni htio da idem, te sam u posljednjem trenutku prevagnuo. Sjeo sam na autobus sa svega 15 eura u džepu i otišao za Herceg Novi. Tamo su me, naravno, dočekali kao klasičnog balavca, nisu ni imali sobu do posljednjeg trenutka za mene. Međutim, kad sam odradio probu, znao sam da ću pobijediti i tako je i bilo“, rekao je Bojan.