Kriza između Indije i Pakistana upravo je ona vrsta međunarodne krize koja bi nekad prije potaknula potpuni američki diplomatski napor da smiri strasti i spriječi širi rat. Ali ove najnovije borbe izvan Kašmira, regije s muslimanskom većinom, mogle bi postati test kapaciteta Trumpove administracije i ograničenih težnji za globalnim okupljanjem - i za svijet bez američkog vodstva. Analizu donosi CNN.

Američki predsjednik Donald Trump u utorak je ponudio pasivan početni odgovor na borbe, izazvane terorističkim napadom na indijske turiste za koji New Delhi krivi militante koje podržava Pakistan. "Šteta je", rekao je Trump. "Samo se nadam da će brzo završiti". U srijedu je otišao malo dalje, nudeći svoje dobre usluge bez da je pokazao puno entuzijazma za uključivanje. "Slažem se i s jednim i drugima, dobro ih poznajem i želim vidjeti kako će to riješiti", rekao je Trump.

Državni sekretar Marco Rubio bio je u kontaktu s visokim zvaničnicima Indije i Pakistana posljednjih sedmica, ali i nakon indijskih napada duboko unutar pakistanskog teritorija u utorak, prema State Departmentu. No zasad nema naznaka proširenja američkih napora za koordinaciju međunarodnog posredovanja ili upravljanja krizama.

Pomno se prati američki odgovor

To bi dijelom moglo biti zato što još nije sazrelo vrijeme za diplomaciju, budući da svi očekuju nekoliko stepenica na eskalacijskoj ljestvici s obje strane. Dok pakistanska tvrdnja da su oborili pet indijskih aviona može sugerirati da je njihova čast zadovoljena, pakistanski lideri su se obavezali uzvratiti udarac indijskim vojnim objektima.

Američki odgovor pomno će se pratiti u nadolazećim danima jer je druga Trumpova administracija odbacila američki priručnik vanjske politike, ostavljajući vakuum tamo gdje je nekoć djelovalo američko multinacionalno vodstvo. 

Trump nema puno interesa za izgradnju međunarodnih koalicija i aktiviranje američkih saveza u nastojanju da ostvari zajedničke ciljeve. Više je sklon upotrijebiti američku ekonomsku i vojnu moć kako bi manipulirao manjim nacijama u američku korist i ne vidi veliku razliku između saveznika i protivnika u svom uskom svjetonazoru, gdje su svi pobjednici i porazi. U svakom slučaju, bilo bi prilično neprimjereno vidjeti predsjednika koji ima ekspanzionističke planove prema Grenlandu, Kanadi i Panami kako posreduje u jednom od najnezgodnijih teritorijalnih sporova na svijetu.

Iako je Trump uspostavljanje mira učinio temeljem svog novog mandata, njegovi napori u smirivanju globalnih žarišta dok ratovi bjesne u Ukrajini i Gazi pokazali su mali napredak. U međuvremenu, njegova tvrdnja da su se pobunjenici Huti u Jemenu obavezali zaustaviti napade na međunarodni brodski promet nakon američkih zračnih napada još nije potvrđena.

Trumpovi diplomatski napori u Ukrajini i oko izraelskog rata u Gazi, predvođeni njegovim diplomatski neiskusnim izaslanikom Steveom Witkoffom, također su uključivali transakcijske pokušaje iznuđivanja financijskih ili drugih prednosti za SAD. Pritisnuo je vladu u Kijevu da potpiše sporazum o iskorištavanju nalazišta rijetkih zemnih metala. Predsjednik je također predvidio preseljenje Palestinaca iz Gaze - što bi se smatralo neokolonijalnim činom etničkog čišćenja - kako bi Sjedinjene Države mogle izgraditi "Rivijeru Bliskog istoka". Ne postoje očite monetarne ili druge prednosti za SAD u Kašmiru koje bi mogle privući Trumpovu pažnju.

Uspješni američki globalni mirovni napori u prošlosti - uključujući mentorstvo predsjednika Jimmyja Cartera u mirovnim sporazumima između Izraela i Egipta te okončanje rata u bivšoj Jugoslaviji od strane predsjednika Billa Clintona - zahtijevali su mjesece i godine spore izgradnje povjerenja i intenzivne pripremne diplomacije na nižim nivoima. U posljednja tri mjeseca nije bilo znakova da je Trump motiviran za sličnu detaljnu strategiju u bilo kojem postojećem sukobu, a kamoli za novi u Južnoj Aziji.

Tim Willasey-Wilsey iz Kraljevskog instituta ujedinjenih službi u Londonu rekao je za CNN da su SAD odigrale vodeću ulogu u smirivanju kriza oko Kašmira, uključujući 2000., 2008. i 2019., ali možda više nisu tome sklone. "Sada imamo predsjednika u Bijeloj kući koji kaže da ne želi biti svjetski policajac", rekao je Willasey-Wilsey, bivši britanski diplomat. "A također je vjerovatno skloniji prema (indijskom) premijeru (Narendri) Modiju nego prema Pakistancima".

Zašto je Washington oduvijek pokušavao okončati nasilje u Kašmiru

Kašmir je teritorij na sjeverozapadu Indijskog potkontinenta i graniči s Afganistanom, Kinom, Indijom i Pakistanom. I Indija i Pakistan polažu pravo na cijeli teritorij, a svaki kontrolira sektor odvojen napetom granicom poznatom kao Linija kontrole. Kina kontrolira treći dio Kašmira.

Fitilj za decenije sukoba zapalila je odlazeća kolonijalna sila Britanija krajem 1940-ih, koja je podijelila Indiju na dvije odvojene nacije: modernu Indiju, koja je uglavnom hinduistička, i Pakistan s muslimanskom većinom. Od tada su suparnici vodili tri rata oko Kašmira. U posljednjih četvrt stoljeća bilo je i više manjih sukoba i izbijanja borbi oko teritorija.

U najalarmantnijem slučaju, Clinton je intervenirao u sukobu u Kargilu 1999. godine dok su trajale zabrinutosti američke obavještajne zajednice da bi se rat mogao proširiti i prerasti u katastrofalan nuklearni sukob između dviju sila koje su nedavno testirale atomske naprave. Posljednjih godina Pakistan i Indija su ublažili zveckanje nuklearnim oružjem čak i u vrijeme napetosti oko Kašmira. A kako postaju zrelije nuklearne sile, strahovi od katastrofalnog rata oružjem za masovno uništenje su se smanjili.

Ipak, Washington je zaključio da sprječavanje pogoršanja sukoba u Kašmiru vrijedi ulaganja američke moći. To je bio slučaj u prvoj Trumpovoj administraciji, kada je tadašnji državni sekretar Mike Pompeo intervenirao kako bi smirio sukob između južnoazijskih rivala oko Kašmira prije šest godina. "Ne mislim da svijet u potpunosti zna koliko je blizu tome da se indijsko-pakistansko rivalstvo pretvori u nuklearni požar u februaru 2019.", napisao je Pompeo u svojim memoarima.

Svijet sada s nestrpljenjem očekuje sljedeću moguću eskalaciju oko Kašmira. Indija je opravdala svoje napade raketama na Kašmir koji drži Pakistan i sam Pakistan rekavši da je napadala ono što je nazvala terorističkim kampovima nakon napada na uglavnom hinduističke turiste u kojem je prošlog mjeseca u indijskom Kašmiru ubijeno najmanje šest osoba.

Pakistan se zakleo odgovoriti nakon što je, prema izvještaju, u indijskim napadima ubijen 31 civil. Pakistanski premijer Shehbaz Sharif upozorio je u obraćanju naciji da su "možda mislili da ćemo se povući, ali su zaboravili da je ovo nacija hrabrih ljudi".

Potencijal za daljnju eskalaciju iz Indije će rasti ako vjeruje da mora odgovoriti na nove pakistanske napade. Politički poticaji za to su povećani jer teroristički napad i gubitak indijskog aviona predstavljaju osobne sramote za Modija. CNN je potvrdio obaranje jednog indijskog aviona francuske proizvodnje.

Nova kriza u promijenjenom svijetu

Osim suzdržanosti Trumpove administracije da igra tradicionalnu američku ulogu globalnog vodstva, postoje i drugi razlozi zašto bi prošle diplomatske strategije mogle biti manje učinkovite u fragmentiranijem i nestabilnijem svjetskom poretku.

Jedan od učinaka krize u Kargilu 1999. godine bio je približavanje Sjedinjenih Država Indiji, sve moćnijoj, asertivnijoj i bogatijoj naciji. Svaka administracija od tada slijedila je Clintonov primjer. A Trump je lično i politički blizak Modiju - također nacionalisti.

Šokantna priroda napada na nenaoružane turiste u Kašmiru također je izazvala simpatije prema Indiji - ne samo u Washingtonu - i osjećaj da ima pravo braniti se, čak i ako u većem dijelu svijeta postoje sumnje zbog Modijevog obračuna s muslimanima u indijskom Kašmiru posljednjih godina. Pakistan je negirao da na njegovom teritoriju postoje teroristički kampovi iz kojih su planirani napadi.

U međuvremenu, američki kapacitet za vršenje pritiska na Pakistan oslabio je od kraja nestabilnog saveza tih zemalja u ratu protiv terora i povlačenjem SAD-a iz Afganistana. Pakistan se sada u potpunosti vratio svojoj dugogodišnjoj političkoj odanosti Kini, što znači da svaki od južnoazijskih suparnika ima saveznika među supersilama.

"Nema sumnje da je u posljednjih nekoliko godina došlo do velike promjene u stavu SAD-a", rekao je u srijedu za CNN Milan Vaishnav, direktor programa za Južnu Aziju pri Carnegie Endowment for International Peace. "Indija je jedan od najvažnijih strateških partnera za Sjedinjene Države, dok je važnost Pakistana... stvarno opala. Mislim da Amerika očekuje da će Pakistan uzvratiti. A onda se nadaju da će u tom trenutku obje strane moći spasiti obraz i pronaći izlaznu rampu".

U odsutnosti Washingtona, posredovanje bi moglo započeti na Bliskom istoku. Katar je, na primjer, odigrao ključnu ulogu u nastojanjima da se posreduje u primirju i oslobađanju talaca između Izraela i Hamasa. No, vlada u Kataru - poput Pakistana, države s većinskim sunitskim muslimanima - izrazila je sućut i osudila napad na indijski Kašmir. Indijski mediji, koji u takvim trenucima mogu igrati zapaljivu ulogu, javili su o pozivu katarskog emira šeika Tamima al-Thanija Modiju, što je doživio kao proračunatu uvredu vladi u Islamabadu, prenosi N1.

Katarski premijer Mohammed bin Abdulrahman Al-Thani, u međuvremenu, vodio je odvojene telefonske razgovore s indijskim ministrom vanjskih poslova i pakistanskim premijerom Sharifom. Katarsko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da zemlja pruža "punu podršku" svim regionalnim i međunarodnim naporima za rješavanje problema između Indije i Pakistana.

Willasey-Wilsey tvrdi da vjerovnici Pakistana, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju, imaju utjecaja nametnuti ograničenja Islamabadu, budući da se Pakistan nalazi usred duboke ekonomske krize.

Ali osim ako se situacija ne pogorša znatno, Sjedinjene Države vjerovatno neće predvoditi međunarodne napore za okončanje krize.