U vremenu kada se sve češće može čuti kako su "plate na baušteli otišle u nebo", mnogi roditelji savjetuju djeci da ne idu na fakultet, već da uče zanat – keramičari, klima monteri, zidari, vodoinstalateri… priče o dnevnicama od 100 eura i više šire se gotovo mitološkom brzinom.

No stvarnost mnogih građevinskih radnika i strojara ipak je znatno drugačija – ne samo da im primanja nisu uvijek tako visoka, već veliki dio tog novca često dolazi "na ruke", izvan sistema, bez osiguranja, bez doprinosa i bez ikakve sigurnosti za budućnost.

Jedna objava na društvenim mrežama nedavno je pokrenula upravo takvu raspravu. Jedan bagerist napisao je:

"Radim već 6 godina za istu firmu kao bagerist i satnica mi je 10 eur sat, mislim da je to premalo.. Bageristi, rukovoditelji svih strojeva ako vas ima.. kolika vam je satnica?"

"Neto 900 eura, ostalo na ruke"

Odmah su krenuli komentari drugih radnika, ali i onih koji su u toj industriji duže vrijeme. Jedan korisnik naveo je: "Neto dobijem oko 900 eura, ostalo je na ruke.. cca 2000 eura sveukupno." To je otvorilo lavinu reakcija o dugoročnim posljedicama takvog sistema. "Pitat ćeš se u penziji gdje je ta ‘plata’ na ruke. Nije hejt, i ja sam to prošao, ali ne bih opet ni da je 1500 na ruke", komentarisao je jedan korisnik, dok je drugi dodao da takav novac možda i ima smisla "ako ga ulažeš pametno, ali većina ne ulaže."

Rasprava se brzo pretvorila u svojevrsnu ispovjedaonicu nezadovoljnih radnika koji su svjesni da su podcijenjeni. "Haj nemoj shvatiti krivo ali ja kad na crno radim kao pomoćni radnik, znači dodaj ovo ono, pometi bauštelu i slično dobijem 10 eura sat. Ti si bagatela." Autor objave se nadovezao riječima: "Ma znam, užas… naši privatnici, šta ćeš… planiram pobjeći od toga i početi se baviti nečim za sebe jer ovo je tragedija."

"80 eura po satu minibager"

Na drugom kraju spektra, neki spominju primjere gdje se bageristi plaćaju i do "80 eura po satu minibager" za manje radove s mini-bagerima. "To može platiti samo budala", usprotivio se jedan komentator, argumentirajući da takve cijene možda vrijede za veće strojeve, kada se uračunaju svi troškovi: gorivo, amortizacija, kvarovi i plata strojara.

Zanimljivo je i kako jedan komentator podsjeća da je nedostatak kvalitetnih bagerista bio toliko velik da su se radili višednevni zastoji na gradilištima dok se čekao slobodan termin: "Plaćali smo ga kao svetog Petra kajganu." Zaključuje i da se bageristima može zavidjeti više nego ljudima s doktoratom, jer su "zarade duplo veće."

Unatoč pojedinačnim primjerima dobre zarade, većina komentara otkriva stvarnost građevinskog sektora: neprijavljeni rad, nesigurnost i teško dokaziva zarada. S obzirom na to, priče o "zlatnoj baušteli" valja uzeti s dozom opreza – iza prividno visokih brojki često se kriju godine neizvjesnosti i nipošto zagarantovana budućnost.