Neizvjesnost oko odlaska predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Moskvu režimski mediji su proteklih mjeseci pokušavali predstaviti kao odluku koja će promijeniti tijek svjetske povijesti, piše Deutsche Welle.

Takav pristup pojačan je nakon kraha Vučićevog američke posjete, kada je postalo jasno da bi izbjegavanje Rusije dodatno otežalo vanjskopolitičku poziciju srpskog režima.

Predsjednik Srbije tako nije uspio u sedam dana susresti Trumpa, Putina i Xija, ali dva od tri u Moskvi ipak su dovoljan materijal za tabloide i hvalospjeve mudroj vanjskoj politici koja odražava veliki ugled Aleksandra Vučića u svijetu.

Nelagoda je ipak ostala jer je i sam Vučić pomalo zabrinuto izjavio kako se nada da će slovački premijer Fico ipak stići u Moskvu, „kako ne bih bio jedini europski predsjednik ovdje".

Vučić potrošio opravdanja

Nakon pojedinih izbjegavanja, ponajprije odlaska na samit BRICS-a, sadašnja politička i osobna procjena Aleksandra Vučića bila je da se ovoga puta mora pojaviti u Moskvi, ocjenjuje politički analitičar Đorđe Vukadinović.

„U suprotnom bi se raspala njegova politika mudrog balansiranja, kako je vide njegovi pristaše, ili sjedenja na tri stolca, kako je opisuju njegovi kritičari.“

„To ima veze i s profilom njegova biračkog tijela, ali i s ukupnim raspoloženjem građana Srbije. Javnost na Zapadu ne može razumjeti kako većina građana Srbije iskreno i zdušno podržava bliske veze s Rusijom“, kaže Vukadinović za DW.

Namjera predsjednika Srbije od početka je bila da se pojavi u Moskvi, gdje mu je u suštini i mjesto, smatra Naim Leo Beširi, direktor Instituta za europske poslove.

„U Moskvi se nalaze diktatori i autokrati, i tako Vučić opravdava radikalski imidž iz devedesetih godina. Sada je svima jasno da su priče o europskim integracijama obična prijevara kako bi što dulje ostao na vlasti i omogućio bogaćenje svom okruženju…Nisam siguran da su to razumjeli građani Srbije, ali sam siguran da su to u Evropi vrlo dobro razumjeli, i da ćemo uskoro vidjeti posljedice takve politike srpskog režima“, ističe Beširi za DW.

Picula ili Putin?

Ako se osvrnemo na raspoloženje javnog mnijenja u Srbiji, postoje glasovi koji kažu kako je odlaskom u Moskvu Aleksandar Vučić na neki način poslao poruku „vi podržavajte one koji su za Piculu, a ja idem kod Putina“.

„Putin i Rusija, kakvi god bili, neusporedivo su popularniji u srpskoj javnosti od Tonina Picule i Ursule von der Leyen“, napominje Đorđe Vukadinović ukazujući na predsjednicu Europske komisije Von der Leyen i izvjestitelja Evropskog parlamenta za Srbiju Picule.

„To je stvarnost s kojom se zapadna, ali i srpska javnost nerado suočava. Tako da posjeta ima i marketinšku vrijednost za Vučića, koja može poslužiti mobilizaciji njegova biračkog tijela. A 90 posto simpatizera Srpske napredne stranke su proruski nastrojeni“, primjećuje Vukadinović.

Čitava PR turneja, od Amerike do Moskve, trebala je pokazati državničku veličinu Aleksandra Vučića, upozorava Naim Leo Beširi.

Dodaje „da posljedice te megalomanije već vidimo, jer nekoliko godina imamo potpuni zastoj europskih integracija. Inflacija već briše određeni gospodarski napredak koji je Srbija imala, a sramotna činjenica da u Moskvi Vučić salutira ruskim vojnicima neće biti tako lako zaboravljena u mnogim europskim zemljama“, naglašava Beširi.

Europska unija: kritika ili podrška režima?

Kad je riječ o reakcijama EU-a, Đorđe Vukadinović kaže da Bruxelles nema previše instrumenata na raspolaganju, a neke od njih i nije koristio.

Vukadinović podsjeća „da je EU u više navrata pomagala Vučiću u nekim ključnim trenucima, bilo zbog stabilokracije ili zbog nekih resursa koji su joj obećani“.

„Evropski put Srbije praktički stoji, a čini se da nikome u aktuelnoj vlasti do toga nije previše stalo. Dodatne kaznene mjere nisu realne, jer ne zaboravimo da EU sve manje govori jednim glasom, a osim toga Bruxelles ima dosta svojih problema da bi se previše bavio Vučićevim odlaskom u Moskvu“, navodi naš sagovornik.

Poruka Vučića iz Moskve tim povodom bila je „kako će posljedice biti za mene osobno“.

Naim Leo Beširi primjećuje da je to poruka Vučićevim biračima – zabrinite se za mene jer će mi EU učiniti nešto strašno.

„Narcisoidna potreba da pokaže kako je samo on bitan. Svejedno, trenutačno imamo neuobičajeno oštre poruke iz Evropskog parlamenta, ali i Evropske komisije, gdje se otvoreno govori o autokratskom režimu u Srbiji“, kaže direktor Instituta za europske poslove.

Đorđe Vukadinović ocjenjuje „da takve izjave već spadaju u standardne hvalospjeve samom sebi“.

„Vučić sebe umeće između stranke, politike i države. Tipičan manevar kojim se ističe njegova važnost, a s druge strane hrabrost da se suoči s posljedicama. Ne vjerujem da je pri tome mislio na neku vrstu osobnih sankcija, za koje sumnjam da bi ih Bruxelles izglasao, a čak i da to učini, to bi samo učvrstilo njegov patriotski imidž“, smatra Vukadinović.

Igra živaca sa studentima

Vučić je iz Moskve odgovorio i na studentski zahtjev za izvanrednim parlamentarnim izborima. „Neka se pripremaju za izbore, bit će kad nenadležno nadležno tijelo to potpiše.“

Jasno je da time poručuje kako sve kontrolira. „To je manira sa Zvezdinih tribina i sada samo nastavlja da s javnošću o ozbiljnim stvarima komunicira doskočicama“, naglašava Naim Leo Beširi.

Plašim se da je zahtjev za izborima zakasnio, smatra Đorđe Vukadinović. Došao je, kaže, „zbog gubitka inicijative i sada potvrdio Vučićev legitimitet“.

„Jer, sada ta odluka ovisi o Vučiću, a ne o političkom pritisku. Mislim da je svaki ulazak u izbore, bez promjene cjelokupnog političkog procesa, prevelik rizik – bilo da je riječ o studentima ili opozicionim strankama“, zaključuje Vukadinović za Deutsche Welle.