Nije prošlo mnogo od kako je Muzej novije i savremene historije u Ljubljani, pod političkim uticajem slovenačke ljevice, odbio da otvori vrata izložbi o genocidu u Srebrenici, Milorad Dodik, predsjednik entiteta Rs i bjegunac po potjernici Suda BiH, prijeti danas Sloveniji "recipročnim mjerama" zbog mogućih sankcija, piše NAP.

Na prvi pogled, paradoksalno. Na dubljem nivou sasvim očekivano. Jer kad jedna evropska zemlja bez glasa otpora dopusti da se pod izgovorom „nesuglasica“ ospori istina o genocidu, ona ne samo da relativizira zločin, već i hrani upravo one političke strukture koje su ga omogućile i danas ga javno poriču.

Zato Dodik danas sebi i dozvoljava da Sloveniju javno pita: „Ko ste vi da meni uvodite sankcije?“, kao da upravo ta Slovenija nije dio Evrope čije vrijednosti uključuju istinu, pravdu i odgovornost za genocid.

A istovremeno, ta ista Slovenija kroz institucije pod kontrolom stranke Levica izbjegava da se jasno postavi prema naslijeđu Srebrenice. Nagrada za to također je stigla.

Podsjetimo da je sarajevski Ključ Grada uručen Tanji Fajon, političarki koja nikada nije zagovarala sankcije Dodiku, a u svoj kabinet je dovela osobu koja je branila Radovana Karadžića pred Haškim tribunalom.

U konačnici, dok jedna zemlja šuti na historijsko poniženje, Dodik se ohrabrio da prijeti.

To nije samo politički paradoks to je poraz istine. Premišljanje Slovenije u vezi sankcija Dodiku dovelo je jačanja samog predsjednika Rs, a da nikada napamet ne govori to smo se uvjerili bezbroj puta. Zna Dodik koliko je ‘srpski svet’ duboko ukorijenjen u Ljubljani, pa priča nije nimalo besmislena.