Piše: Vlado Vurušić (Jutarnji list)

Ostalo je još manje od 48 sati do odluke - hoće li išta biti od pregovora o miru ili barem nekakvom primirju u Ukrajini u turskom gradu Istanbulu? Naime, čeka se hoće li ruski predsjednik Vladimir Putin (ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zaskočio ga je i sprema se na put), koji je nedavno sam predložio "mirovne pregovore" navodno bez ikakvih uvjeta (a ispalo je da ih ima gomila) krenuti put grada na Bosporu.

No, čini se da Putin planira kako da u Istanbul ipak ne dođe osobno, ali da pošalje "jaku delegaciju". Iz ureda Zelenskog su poručili da se on neće susretati ni s kim osim s Putinom jer, kako kaže šef njegova kabineta Mihailo Podoljak, nitko u Rusiji "nema pravi legitimitet da pregovara o miru" i nitko ne može donijeti ove ili one odluke. Naime, Konstantin Kosačev, zamjenik predsjednika Vijeća Federacije, poziv Zelenskog na pregovore nazvao je "predstavom" i "komedijom". - Sastanci na najvišoj razini, posebno u ovako teškoj situaciji, definitivno se ne organiziraju na ovaj način - izjavio je Kosačev za ruske medije, optuživši Zelenskog da pokušava "svaliti krivnju na Rusiju kako bi je optužio za podrivanje pregovora".

Kako prenosi ukrajinski portal nv.ua, i zamjenik predsjednika Odbora za međunarodne poslove ruske Dume Aleksej Čepa izrazio je sumnju da će Putin otići u Istanbul na sastanak sa Zelenskim. Čepa je nagovijestio, navodi ukrajinski portal, da Rusija ne može vjerovati Ukrajini ni u kakvim pregovorima jer je, navodno, prekršila prethodne sporazume dosadašnjeg "primirja". Problem je svakako u tome da ruski prorežimski mediji ne govore o "novim pregovorima", nego ih i sam Putin navodi kao nastavak propalih i prekinutih pregovora iz 2022. godine, koje je Kijev odbio jer su, ustvari, bili "prijedlog vojne i političke predaje".

Analitičari američkog Instituta za proučavanje rata (ISW) također ističu da izjave koje daju neki kremaljski političari ukazuju na to da Putin vjerojatno neće otputovati u Istanbul, a pogotovo se neće sastati sa Zelenskim. Štoviše, analitičari ISW-a navode da Putin "ulaže značajne napore kako bi pripremio rusku javnost za daljnje i dugotrajno ratovanje - umjesto za kratkoročni mirovni sporazum".

Portal Meduza navodi da je Putinov stalni "adut" u rukavu nepriznavanje legitimiteta Zelenskog, koji je trenutno na mirovanju, ali se uvijek može izvući ako zatreba. Konačno, u svojem nedavnom obraćanju o pregovorima Putin izrijekom nije spomenuo Zelenskog, nego samo Ukrajinu. No, Putin je još donedavno smatrao da je stvar s Ukrajinom riješena u rusku korist, o čemu su pisali analitičari koji iznose kremaljsko gledište, tumačeći nepredvidljive poteze američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Zelenskom i Ukrajini (svađa u Bijeloj kući, pritisak zbog Sporazuma o mineralima, najava da im se više neće isporučivati oružje) i zamor Europe ratom u Ukrajini kao da će im to ostvariti sve ono što u tri godine rata nisu uspjeli na bojnom polju.

No, pokazalo se da se Europa - čitaj Velika Britanija i EU - sabrala i pokazala se puno jedinstvenijom i odlučnijom nego što se to u Moskvi pretpostavljalo, kao što se pokazuje da i Trump sve više gubi strpljenje s Rusima. Usput rečeno, Putin sigurno nije računao da će ga pritisnuti i njegovi tzv. saveznici, u prvom redu Kina i Brazil, koji podržavaju ideju o primirju kao preduvjetu pregovora, što je za Kremlj neočekivani udarac jer smatra da je "primirje" zapravo dobitak za Ukrajinu, a nešto nepovoljno za Rusiju.

Zbog ovog postupka Pekinga Putin je stisnutih zuba, kažu, morao u 1.30 u noći sazvati konferenciju za novinare s koje je pozvao na pregovore. Kineski ga je stav, kažu, itekako zabrinuo. Problem je svakako što Putin "propale istanbulske pregovore iz 2022. godine" smatra osnovom na koju se nadovezuju ili nastavljaju novi iako se situacija potpuno promijenila. Za Aleksandra Baunova iz berlinskog centra Carnegie takva retorika predstavlja Putinovo nastojanje da otegne stvari i ponovno pokuša dovesti vodu na svoj mlin ili, kako kaže, "nastoji balansirati između kompromisa i nastavka ratovanja". Baunov navodi da su Rusi slali "pogrešne" signale Trumpu u vezi s razlozima za napad na Ukrajinu.

Trump je to prihvatio olako i doslovno. Baunov navodi da su iz Rusije stalno signalizirali da je "članstvo Ukrajine u NATO-u" ugroza njezine sigurnosti i pravi razlog rata. Trump je to shvatio doslovno i smatrao je da zatvaranje NATO-ovih vrata Ukrajini automatski znači da će uzroci rata biti otklonjeni, odnosno da bez NATO-a rat završava. To je i predložio. Onda je Putin vidio da je time, zapravo, sam sebe sputao. Konačno, zna se, da je to bila tek izlika za agresiju, da su razlozi puno dublji - pokoravanje Ukrajine. Baunov kaže kako je Trumpova administracija u sto dana na vlasti shvatila, prenosi portal Meduza, da Rusija, kako bi zaustavila agresiju, mora ukloniti mnogo širi okvir "temeljnih uzroka" i da Moskvi, umjesto u jednom zahtjevu - da nema članstva u NATO-u - treba udovoljiti u niz zahtjeva, poput teritorijalnih pretenzija i smanjenja suvereniteta Ukrajine, odnosno uvlačenja u rusku sferu interesa, pristajući time, ističe Baunov, "i na reviziju nekih rezultata pobjede Zapada u hladnom ratu".

U svojem noćnom prijedlogu za razgovore, Putin je ponovio frazu o temeljnim uzrocima sukoba, a drugi govornici počeli su je tumačiti na uobičajen način, govoreći, osim o napuštanju NATO-a, o denacifikaciji i demilitarizaciji, promjeni režima i ustupanju teritorija, uzimajući u obzir ažurirani ruski Ustav. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova čak je požurila objasniti kako ne samo mir nego i primirje zahtijevaju prethodno uklanjanje tih "temeljitih uzroka". Drugim riječima, Rusija praktički želi kapitulaciju Ukrajine, a sve ostalo samo je povlačenje za nos i SAD-a i cjelokupne međunarodne javnosti.

Doduše, Baunov kaže da su za militantne proputinovske domoljube simbolički ciljevi rata i dalje - Harkov i Odesa, promjena vlasti u Kijevu i revizija ukrajinskih zakona. To je na dugom štapu.

Ovakvu sliku pobjede, navodi Baunov, trenutačno je teško prodati, ne samo ruskom stanovništvu, kao i uvrstiti je u slavne pobjede velikih ruskih vladara, što Putina, koji je uronjen u kontinuirano proučavanje povijesne literature i drži predavanja o povijesti novinarima i stranim vođama, nedvojbeno zabrinjava. Upravo je to razlog paradoksalnog inzistiranja Kremlja da se priznaju i neosvojena ukrajinska područja. Zadržati ono što je, zapravo, osvojeno, lokalni je uspjeh oružja, ograničena pobjeda. No, smatraju kako bi prisiljavanje protivnika da prepusti neosvojene teritorije predstavljalo njegov slom i opipljiv uspjeh Rusije te legitimizaciju najrazličitijih, čak i apsurdnih, ruskih zahtjeva, ističe Baunov.

Ruski režimski mediji zato kao potvrdu da još stoje dobro ističu da je Stevene Witkoff, posebni izaslanik američkog predsjednika za Ukrajinu, u intervjuu za Breitbart News izjavio da je "bez pristanka ruskog predsjednika Vladimira Putina nemoguće mirno riješiti ukrajinski sukob". Witkoff je, pišu prorežimske moskovske Vedomosti, ponudio posredovanje u pregovorima između ruske i ukrajinske strane te naglasio da je posao SAD-a "okupiti sve u jednoj prostoriji i pokazati da nema alternative mirnom rješenju". Kako navode Vedomosti, ono ključno što treba riješiti su "pitanje ukrajinskog teritorija pod ruskom kontrolom, nuklearna elektrana Zaporižja, koju naziva draguljem u kruni, i pristup Ukrajine važnim vodenim i plovnim putovima, pogotovo Dnjepru, kao i način na koji Ukrajina pristupa Crnom moru, što joj omogućava pristup oceanu putem veze sa Sredozemnim morem. Prema Witkoffu, ta pitanja neće biti teško riješiti ako obje strane sjednu za pregovarački stol. Istodobno, predstavnici Velike Britanije, Francuske, Poljske, Italije, Njemačke, Španjolske i triju baltičkih država traže od SAD-a, navodi Bloomberg, da pojača pritisak na Putina i uvede Rusiji nove, još veće sankcije ako se ne pojavi na susretu sa Zelenskim.