Mali farmeri iz Semberije izgradili su objekte kapaciteta i po nekoliko stotina grla, ali nemaju dovoljno zemljišta za proizvodnju stočne hrane.

Sa manjkom obradivog zemljišta, suočavaju se i ratari. Nezadovoljni su načinom na koji je nekoliko hiljada hektara državnog zemljišta dato pod koncesiju, a u kojem vide šansu za svoj opstanak. Tvrde da su koncesije dobili pojedinci koji ih ne mogu po zakonu dobiti. Čitav proces dodjele koncesija je netransparentan, često i nezakonit, zbog čega traže reviziju svih dodjeljenih koncesija na poljoprivredno zemljište u bh. entitetu Republika Srpska. 

Mali farmeri i ratari ne mogu do državnog zemljišta, pa su prinuđeni da uzimaju oranice u zakup koji plaćaju i po 1000 KM po hektaru, dok oni koji ga dobiju pod koncesiju plaćaju naknadu od svega 60 KM po hektaru. Poseban problem je, tvrde farmeri, što se koncesije dodjeljuju ne onima kojima po zakonu trebaju, primarnim poljoprivrednim proizvođačima, nego čak i firmama koje se bave transportom. Koncesije se, ističu, dijele po kafanama, a nerijetko i po stranačkoj liniji. Favorizuju se neke djelatnosti.

"Imamo presipanje novca iz budžeta Ministarstva poljoprivrede u firme koje imaju svoj resor, a to je Ministarstvo industrije i prehrambene i proizvodnje. Dakle, imamo nekoga ko je favorizovan iz Ministarstva poljoprivrede iz prehrambene industrije. To je mlinsko-pekarska industrija i meso-prerađivačka industrija. Naravno da svi mlinovi u Semberiji podrže i sadrže koncesiju na poljoprivredno zemljište dok su farme marginalizovane. Dakle, farme se gase", kazala je Slobodanka Marjanović, poljoprivrednica iz Bijeljine.

Poljoprivrednici kažu da su se zbog brojnih nepravilnosti i nezakonitosti, kada je riječ o dodjeli koncesija, u više navarata obraćali Pravobranilaštvu RS i Republičkom javnom tužilaštvu RS, ali da do danas nisu dobili nikakav odgovor. 

Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice, vidno je razočaran:

"Šta reći. Razočarenje, kao poljoprivrednika. Nećemo mi stati na ovome. Ići ćemo dalje po pitanju toga. Ipak se mora znati ko šta radi i kako. Imam osjećaj da se oni boje da će se objelodaniti ti ljudi koje su oni dali po pitanju ugovora i tih koncesija samih. Da li oni to uopšte i plaćaju? Kako su oni došli do tog?. Da li je to stranački.... To nas najviše interesuje i to najviše boli poljoprivrednike". 

U Transparency Internationalu ističu da se dodjela koncesija u RS odvija stihijski i na potpuno netransparentan način.

Iako se radi o ogromnom resursu, korist od koncesija nemaju ni budžet ni građani. Zapravo se pouzdano ni ne zna koliko se godišnje prihoduje od koncesionih naknada.

"To je toliko malo i bedno. Čak se i ne plaća. Ali o tome nemamo informaciju, jer ne postoji web stranica koja bi rekla koncesije date u RS poljoprivreda, zemljište, industrija ili već nešto drugo kako bi to klasificirali. I na kraju krajeva, da se svake godine skupštini prezentira rezultat prikupljenih sredstava po tom osnovu", kazao je ekonomist Zoran Pavlović.

Ceh nekonkurentnosti domaćih farmera i ratara, naravno, plaćaju građani jer su zbog skupe proizvodnje neminovne i visoke cijene njihovih proizvoda. A, ne mora biti tako.

Više u prilogu BHRT-a.