Zahvaljujući Heinrichu Himmleru, zapovjedniku SS-a i Gestapoa i jednom od glavnih organizatora holokausta, kojeg je časopis "Der Spiegel" 2008. godine proglasio najvećim masovnim ubicom u historiji, SS divizija je postala moćna i utjecajna. Njega je, naime, još kao dijete očarala pretorijanska garda rimskog cara. Želio je stvoriti gardu koja će se svom zapovjedniku zakleti na vjernost. Ta je vojska trebala provesti Hitlerovu volju - djelotvorno i bez postavljanja pitanja.

Heinrich se rodio 1900. kao jedan od trojice sinova uglednog minhenskog gimnazijskog profesora u dobrostojećoj porodici koja je bila katolička i vjerna kralju, skromna i obrazovana, domaća i bavarska. Otac mu je bio njemački nacionalist, ali nije bio antisemit. Krsni kum mu je bio bavarski princ Heinrich, a to što je član kraljevske porodice bio krsni kum sinu jednog učitelja smatralo se povlasticom.

Žive li drugi narodi u blagostanju ili će crknuti od gladi, zanima me samo onoliko koliko ih možemo upotrijebiti kao robove u našoj kulturi - kazao je Himmler.

U Himmlerovom karakteru nije bilo ničega strašnog ni demonskog. Njegova hladnoća nije bila ledena, nego beskrvna. Nije uživao u okrutnosti, bio je ravnodušan prema njoj. Tuđe skrupule nisu mu se činile vrijedne prezira nego glupe - kazao je o krvniku britanski historičar Hugh Trevor-Roper.

U svojim besprijekornim dnevnicima, krvnik Himmler ostavio je brojne dokaze o počinjenim zločinima i sastancima na kojima je dogovarao ubistva miliona ljudi u koncentracijskim logorima. Jedan od unosa iz 1943. godine opisuje posjetu koncentracijskom logoru Sobibor u okupiranoj Poljskoj. Zbog njegove posjete ubijeno je oko 400 ljudi koristeći ispušne plinove automobilskih motora, a Himmler je zabilježio da je zadivljen učinkovitošću dizelskih motora u ubijanju ljudi. On je, naime, humanost smatrao znakom "pretjerano profinjene i dekadentne civilizacije".

-Homoseksualce moramo iskorijeniti. Pravnici su zakonom dopušteni lopovi, prevaranti, izrabljivači, smatrao je Himmler.

Mogućnost ulaska u SS, piše povjesničar Knopp, bila je vrlo mala, jer je Himmler odlučio pretvoriti SS u rasnu elitu.

Nije uzimao ljude ispod 170 centimetara visine. Polazio je od toga da rasno punovrijedan čovjek mora biti određene visine. I crte lica morale su odavati "arijevsku krv". Osobno bi pregledavao fotografije kandidata da provjeri "nemaju li vojnici neka obilježja koja bi našem njemačkom oku djelovala smiješno". 

U posebnim propisima o sklapanju brakova Himmler će pokušati spojiti ljude "visoke genetske vrijednosti". Tako je u jesen 1939. cijelom SS-u izdao naredbu o reprodukciji. Najveća dužnost njemačkih žena i djevojaka "dobre krvi" bila je da zatrudne s vojnicima prije nego što oni odu u borbu. Pri tome je bilo vrlo važno - do začeća treba doći uz najdublju moralnu odgovornost, a ne iz frivolne strasti.

Himmler je sanjao o visokim, plavokosim i plavookim junacima i želio je stvoriti germanski idealan tip. Još za rata SS-u je zadana zapovijed da svaki zdravi SS-ovac, bio oženjen ili ne, mora imati barem jedno dijete - kao nadomjestak za ratne gubitke, koji su posebno pogodili "vrijednu esesovsku krv".

KONAČAN PAD

Pred kraj rata u tajnim razgovorima sa Zapadom, piše Knopp, Himmler je nudio kapitulaciju i ne shvatajući da je njegovo ime već odavno postalo sinonim za masovni zločin.

-Tako je naposljetku izdao i samog Führera, kao što je 11 godina prije izdao i svoja prva dva zaštitnika, vođu SA Ernsta Röhma i Gregora Strassera. "Tvoja čast se zove vjernost." Koliko je vrijedilo geslo SS-ovaca koje je propagirao Himmler, pokazao je on sam, zaključio je Knopp.

Himmler se obratio američkom generalu Eisenhoweru rekavši mu da će predati cijelu Njemačku saveznicima ako ga poštede suđenja kao ratnom zločincu. Poslao je ličnu molbu u kojoj se prijavljuje za "ministra policije" u poslijeratnoj Njemačkoj. Eisenhower je odbio ikakav kontakt.

Krajem maja, nekoliko dana lutao je oko Flensburga, blizu danske granice, centra novoosnovane Dönitzove vlade. U pokušaju da izbjegne hapšenje, prerušio su u narednika Tajne vojne policije, koristeći ime Heinrich Hitzinger i obrijavši brkove i stavivši povez preko lijevog oka u nadi da će se vratiti u Bavarsku. Ipak su ga Britanci prepoznali i uhapsili. U zarobljeništvu je pregrizao kapsulu cijanida skrivenu u jednom od zuba te je umro u roku od desetak minuta. Pokopan je u neoznačenom grobu u okolici Luneburga kako se ne bi saznalo gdje mu je posljednje počivalište.

(M.I.)