Piše: A. Čorbo-Zećo / NAP

Ako pažljivo pročitamo i saslušamo izlaganja na sesiji Parlamentarne skupštine NATO-a u Daytonu ne možemo se ne zapitati je li zaista jedan od najopasnijih planova za budućnost Bosne i Hercegovine tzv. “kiparski model” najaktualniji kada je riječ o našoj državi BiH.

Informacije o tome stizale su do autora ovih redova iz više izvora, a sve ono što smo čuli u Dejtonu i konferenciji koja da je rađena kao po agendi iz Zagreba dokazuju tvrdnje da se dijeli zemlja na dva entiteta pod različitim međunarodnim utjecajima - Federacija BiH pod okriljem Evropske unije i Republike srpske pod kontrolom Rusije i Srbije.

Prizivanje na dijalog na ovim osnovama dolazi skoro sinhronizirano iz Dejtona (čitaj Zagreba) i Republike srpske.

Ovaj scenarij ne dolazi slučajno, već je pažljivo dogovoren između određenih aktera u Washingtonu, pri čemu Hrvatska igra važnu ulogu kao lobista i koordinator.

O tome sigurno zna i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković koji je u septembru 2023. godine krenuo s tom pričom. I upravo su tada krenule pripreme za javnost.

“Jedan dio političke scene u Evropi razmatra kako samo da podrži FBiH, bez da se podrži Rs. Ako vlasti Rs-a nastave ovako, bojim se da će na to primorati ozbiljne evropske zvaničnike", kazao je Elmedin Konaković u septembru 2023. godine.

A, Republika srpska je nastavila baš tako – utabanim stazama ratne politike na putu osamostaljenja. I shodno tome, pridružila im se Republika Hrvatska, lobiranjima i svakojakim mahinacijama.

Plan je, tvrde izvori Patrije, da Federacija BiH, uz snažnu podršku Hrvatske, uđe u neku vrstu saveza sa Zagrebom, dok će Rs ostati u sferi ruskog i srpskog utjecaja. Ideja je zapravo nastavak eksperimenta “Trojke” koji je do sada spriječio svađu Bošnjaka i Hrvata, ali je uspostavio novu dimenziju podjele koja bi sada bila formalizovana na međunarodnom nivou.

Ovo nije samo teorija, pripremne posjete Sarajevu, poput one IRI-ja u januaru, jasno pokazuju da je plan već u poodmakloj fazi. Na sastancima sa vodećim političarima diskutovano je upravo o formiranju tzv. hrišćanske koalicije koja bi potvrdila ovaj model, dok se kroz medijske i političke mehanizme stvara lažna percepcija “objektivnosti” i nužnosti takvog rješenja. Niko od bh. zvaničnika nije otkrio te detalje, te su u ‘zavjetu šutnje’.

Finansijska podrška za ove aktivnosti mogla bi stići upravo preko IRI-ja iz Beograda, i, sve moguće, u saradnji sa američkom konzervativnom fondacijom Heritage Foundation, gdje je uloga Maxa Primorca, bliskog hrvatskoj politici, ključna. Kroz njihovo pismo mogli smo predvidjeti šta je krajnji cilj.

Njihov utjecaj u Washingtonu je već dobro utaban i odavno oblikuje vanjsku politiku prema BiH.

Nažalost, najviše zabrinjava to što se dio bošnjačke politike, uključujući i Konakovića i Trojku, ne suprotstavlja glasno i jasno ovom planu. Njihova šutnja ili nejasni stavovi dodatno ohrabruju lobiste da nastave s ovim podjelama.

Jedina šansa da se ovaj opasni scenarij spriječi jeste snažan i jedinstven otpor unutar BiH, podržan i sa međunarodne strane, preko ključnih prijatelja zemlje kao što je Turska. Bez te podrške i bez odlučnosti domaćih lidera, podjela i dalja fragmentacija BiH postaju sve izvjesniji.

Vrijeme je za buđenje jer, ako dozvolimo da ovaj plan zaživi, Bosna i Hercegovina neće biti zemlja u kojoj svi mogu zajedno graditi budućnost, već će biti podijeljena, zarobljena interesima stranaca i podložna trajnim tenzijama i sukobima.