Svaki predsjednik misli da može promijeniti svijet – a Donald Trump ima još veći osjećaj lične svemoći nego njegovi nedavni prethodnici. Međutim, izgleda da mu ne polazi za rukom da ostvari svoje ciljeve, a to su shvatili i svjetski lideri, piše CNN.

U analizi se navodi da Trump možda može zastrašiti tehnološke gigante da mu se povinuju i koristiti državnu moć da pokuša slomiti institucije poput Univerziteta Harvard i sudstva, ali da je mnogo teže zastrašiti neke svjetske lidere.

Naime, ruski predsjednik Vladimir Putin Trumpa kontinuirano ignoriše i, kako piše CNN, "ponižava" prkoseći američkim naporima da se okonča rat u Ukrajini. Ruski mediji sada prikazuju Trumpa kao "tvrdog" govornika koji uvijek ustukne i nikada ne uvede posljedice.

Predsjednik je također mislio da može oblikovati Kinu prema svojoj volji tako što će se suprotstaviti lideru Xiju Jinpingu u trgovinskom ratu. Ali pogrešno je razumio kinesku politiku. Jedina stvar koju jedan autoritarni lider u Pekingu nikada ne može učiniti jeste da se pokloni američkom predsjedniku. Američki zvaničnici sada kažu da su frustrirani što Kina nije ispunila obećanja čiji je cilj bio smirivanje trgovinskog sukoba.

Kao i s Kinom, Trump je ustuknuo i u tarifnom ratu s Evropskom unijom. Komentator Financial Timesa, Robert Armstrong, razbjesnio je predsjednika skovavši izraz TACO trgovina – "Trump Always Chickens Out" (Trump uvijek kukavički odustaje).

Svi su mislili da će Trump biti na istoj liniji s Benjaminom Netanyahuom. U svom prvom mandatu, pružio je izraelskom premijeru praktično sve što je ovaj želio. Ali sada kada pokušava posredovati u postizanju mira na Bliskom istoku, Trump otkriva da je produžavanje sukoba u Gazi egzistencijalno pitanje za Netanyahuovu političku karijeru – baš kao što je to Ukrajina za Putina. A Trumpove ambicije za postizanje nuklearnog sporazuma s Iranom frustriraju izraelske planove da iskoriste stratešku slabost Islamske Republike kako bi pokušali vojno uništiti njene reaktore.

Čar Bijele kuće sve više blijedi

Moćni lideri slijede vlastite verzije nacionalnog interesa koje postoje u paralelnoj realnosti i na drugačijim historijskim i praktičnim vremenskim linijama u odnosu na kraće, transakcijske ambicije američkih predsjednika. Većina njih nije podložna ličnim molbama koje nemaju konkretnu protuuslugu. I nakon što je Trump pokušao poniziti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i južnoafričkog predsjednika Cyrila Ramaphosu u Ovalnom uredu, čar Bijele kuće sve više blijedi.

Trump je mjesecima prošle godine na predizbornim skupovima hvalio svoju "vrlo dobru vezu" s Putinom i Xijem, tvrdeći da će ona "čarobno riješiti" duboke geopolitičke i ekonomske probleme među globalnim silama – koji možda uopće nisu rješivi.

Kako piše CNN, on nije prvi američki lider koji pati od takvih iluzija. Predsjednik George W. Bush je slavno izjavio da je pogledao u oči "kremaljskog tiranina" i "osjetio njegovu dušu". Predsjednik Barack Obama je Rusiju prezrivo opisivao kao propadajuću regionalnu silu i Putina nazvao "dosadnim klincem iz zadnje klupe". To nije baš dobro završilo – jer je taj "klinac" anektirao Krim.

Šire gledano, predsjednici 21. stoljeća svi su se ponašali kao da su ljudi sudbine. Bush je došao na vlast odlučan da ne bude svjetski policajac. Ali napadi 11. septembra 2001. godine učinili su upravo to od njega. Pokrenuo je ratove u Afganistanu i Iraku – koje su SAD pobijedile, a zatim izgubile mir. Njegov propali cilj iz drugog mandata – demokratizacija arapskog svijeta – nikada nije otišao dalje od retorike.

Obama je pokušao da ispravi greške globalnog rata protiv terorizma i otputovao je u Egipat da muslimanima poruči da je vrijeme za "novi početak". Njegov rani predsjednički mandat pulsirao je osjećajem da će njegova harizma i jedinstveno porijeklo biti globalni eliksir.

Joe Biden je putovao svijetom govoreći svima da se "Amerika vratila" nakon što je Trump izbačen iz Bijele kuće. Ali četiri godine kasnije – djelimično zbog vlastite katastrofalne odluke da se kandiduje za drugi mandat – Amerika, ili barem njen internacionalistički model iz doba nakon Drugog svjetskog rata, opet je nestala. A Trump se vratio.

SAD gube meku moć

Trumpov populizam "Amerika na prvom mjestu" oslanja se na pretpostavku da su SAD decenijama bile iskorištavane – bez obzira na činjenicu da su upravo savezi i oblikovanje globalnog kapitalizma učinili Ameriku najmoćnijom nacijom u historiji planete. Sada, igrajući ulogu autoritarnog lidera kojeg svi moraju slušati, on marljivo rasipa to naslijeđe i uništava američku "meku moć" – tj. sposobnost da uvjeri druge – svojom svađalačkom politikom.

Prva četiri mjeseca Trumpovog predsjedništva – uz prijetnje tarifama, upozorenja o američkom teritorijalnom širenju na Kanadu i Grenland, te uništavanje globalnih humanitarnih programa – pokazuju da i ostatak svijeta ima pravo glasa u onome što se događa.

Do sada, lideri Kine, Rusije, Izraela, Evrope i Kanade izgleda su zaključili da Trump nije toliko moćan koliko on misli da jeste, da nema cijene za prkos njemu, ili da njihova unutrašnja politika nalaže da mu se odupru, prenosi N1.