Na današnji dan 10. juna 1993. godine kod Novog Travnika vojnici HVO-a napali su humanitarni konvoj koji se iz pravca Splita kretao prema Tuzli te tom prilikom počinili stravičan zločin likvidrajući osam vozača (po nekim izvještajima deset). Osim ubijenih, mnogi učesnici konvoja su pretrpjeli fizičko nasilje. Većina konvoja je opljačkana zajedno s vozilima i novcem putnika.

Tuzlanski konvoj spasa ili "Konvoj radosti" sa oko pet stotina vozila i dvije hiljade osoba krenuo je početkom juna iz Splita ka Tuzli. Pod pratnjom UNPROFOR-a putovao je šest dana do Prozora gdje je stigao 6. juna. Zbog borbi u Lašvanskoj dolini zadržan je na Makljenu tri dana i bio je izložen pljački a putnici maltretiranju.

U to vrijeme sukob između Armije RBiH i HVO-a i HV-a u Srednjoj Bosni je u punom zamahu i konvoj je više puta zadržavan, a o tome da li će, kuda i kako konvoj proći dogovarao se sami vrh ARBiH i HVO-a koji je tih dana vodio pregovore o primirju.

LIKVIDACIJA VOZAČA

U Gornjem Vakufu dočekala ga je komanda 317. bbr koja je putnicima podijelila kruh i vodu. Istog dana krenuo je iz Gornjeg Vakufa i do predvečerja stigao u Trenicu gdje je zaustavljen radi granatiranja Zenice. UNPROFOR je preuzeo odgovornost za sigurnost, a general Armije RBiH Džemal Merdan je, oslanjajući se na te garancije, naredio da nastavi put.

Konvoj je krenuo predvođen patrolom UNPROFOR-a. Patrola se poslije sat vratila u Trenicu i tražila da se ostatak konvoja zadrži jer je njegov prvi dio HVO zaustavio kod Franjginih kuća i počeo ubijati vozače.

Reagujući na napad, UNPROFOR je usmrtio dva pripadnika HVO-a da zaustavi dalja ubistva putnika. To je bio prvi potvrđeni primjer da je nekoga ubio u vršenju svoje misije u Bosni i Hercegovini. Ubijeno je osam vozača (po nekim izvještajima deset). 

Nakon 10. juna rat ARBiH i HVO-a je u potpunosti eskalirao pa nije bilo govora da konvoj prođe teritorijom pod kontrolom HVO-a već se čekalo do 16. juna 1993. dok ARBiH nije ovladala i osposobila alternativni pravac preko Travnika do Zenice i dalje do Tuzle do koje je na kraju stiglo jedva 300 vozila.

Prema podacima koje je ranije objavila Fondacije Istina Pravda i Pomirenje, ubijeni su vozači Fikret Ademović, Adil Akeljić, Fikret Hadžibeganović, Hazim Grahić, Hasan Gušić, Mustafa Karić i Hamdija Mutišević. Nije poznato šta se dogodilo sa Salkom Memićem, a prilikom dešavanja u Rankovićima, u blizini Viteza, nestale su još tri osobe.

Opljačkana su 142 kamiona, 20 putničkih vozila, devet kombija, dva sanitetska vozila s opremom i lijekovima, roba široke potrošnje u vrijednosti 17 miliona maraka i približno 500 tona druge robe, čija vrijednost nije procijenjena, kao i novca u iznosu oko 1,3 miliona maraka.

POD KOMANDOM KORDIĆA I BLAŠKIĆA

Reporteri HRT-a i BBC-ja snimili su haos koji se dešavao u prisustvu UN-a, a čiji pripadnici, prema tadašnjem izvještaju BBC-ja, ništa nisu mogli učiniti kako bi ga spriječili. Na licu mjesta bile su i reporterske ekipe njemačkog javnog servisa ZDF čiji izvještaj sada objavljujemo. Upozoravamo na uznemirujući sadržaj:

Napadom na tuzlanski konvoj djelomično se bavio i Haški tribunal, koji je osim utvrđivanja preciznog datuma događaja, utvrdio i odgovornost vojnika pod komandom zapovjednika HVO-a Darija Kordića i Tihomira Blaškića. Obojica su u svojstvu komandanata HVO-a osuđeni u Hagu, Kordić na 25, a Blaškić na 9 godina zatvora.

Zapovjednik HVO-a Tihomir Blaškić (Foto: Screenshot / Arhiva)

POČINIOCI NISU ODGOVARALI

Nažalost, niko nikada od odgovornih počinilaca nije procesuiran za ovaj zločin iako postoji obimna dokumentacija. Sud Bosne i Hercegovine je pokrenuo istragu 3. oktobra 2019, nakon što je nekoliko puta prebacivan na različita tužilaštva. Dana 2. novembra 2020. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, u skladu s odredbama Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, istragu je ustupilo na obradu u Tužilaštvu SBK u Travniku, ali ni to nije dalo nikakve rezultate. Žrtve smatraju da se ovaj predmet namjerno zataškava pod političkim pritiskom.

(S. B.)