Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

“A Metodije, kao ponosni četnički unuk, naziva ih “prvim gerilcima porobljene Evrope”. Gerilci?  Jesu li ti gerilci oni što su Kozaru očerupali i narod predali Paveliću u Jasenovac? Jesu li to “heroji“ što su klali žene i djecu po Višegradu-u najmanje dva rata? Jesu li to “vitezovi” koji su s Talijanima roštiljali jagnjad u pauzi masakra nad bošnjačkom nejači? Jesu li to ti “borci za slobodu” koji su u Beogradu potpisivali ugovore sa Vermahtom, dok su im sunarodnici ginuli na Sutjesci i Neretvi? Jeste. To su ti. I Metodije to zna. I ne samo da zna – on to slavi. Svaka mu je za šamara!“

Eto nas, dobri moji, na još jednom svetosavskom derneku održanom na krvi nevine djece, staraca i žena. U Podmalinskom manastiru, duboko u crnogorskim vrletima, gdje jeka još pamti vriske iz 1943, održan je parastos. Ne, ne poginulim partizanima, ne žrtvama fašista, ne onima što su ginuli za slobodu. Ne. Nego četničkim brigadama.

Onim istim što su klačile po Pljevljima, Goraždu, Pivi, Gacku, Sandžaku i Foči. Onim što su se grlile s Talijanima i prodavale narod za šaku soli i pušku više. Onim istim koje je Draža poslao da “očiste teren” od muslimanskog življa. Onim istim što su ga poslušno slušali. Onim istim što su, u konačnici, bježali sa ustašama prema Blajburgu.

Metodije, metodičan u slavi koljača

A ko predvodi parastos tim zlikovcima?

Mitropolit Metodije Ostojić. Čovjek koji se više ne bavi vjerom, ako se ikad i bavio već ideološkom reanimacijom najgoreg što je Balkan iznjedrio – domaćeg izdajnika u službi okupatora. A Metodije ih, kao ponosni unuk četničkih jurišnika, naziva “velikim vitezovima” i “prvim gerilcima porobljene Evrope”.

Gerilci? Hm!?

Jesu li ti gerilci oni što su Kozaru očerupali i narod predali Paveliću u Jasenovac u razmjenu za nešto benzina i vojnu uniformu? Jesu li ti gerilci oni što su u Istočnoj Bosni muslimane svezali žicom i bacali niz liticu? Jesu li to heroji što su klali žene i djecu po Višegradu-u najmanje dva rata? Jesu li to “vitezovi” koji su s Talijanima roštiljali jagnjad u pauzi masakra nad bošnjačkom nejači? Jesu li to ti “borci za slobodu” koji su u Beogradu potpisivali ugovore sa Vermahtom, dok su im sunarodnici ginuli na Sutjesci i Neretvi?

Jeste. To su ti. I Metodije to zna. I ne samo da zna – on to slavi.

I to mu nije dovoljno.

Otvorena hajka na Njegošev grob

Uzeo je na nišan i Njegošev mauzolej. Kaže, to nije grob, to je paganski spomenik. Čuj???

Jer zna Metodije da su kamene krune iznad Crne Gore simbol slobode, simbola, otproa i prkosa koji ne ide uz njegovu četničku i izdajničku apologiju. Jer Njegoš za njega nije pjesnik, nije mislilac, nije vladika – nego isključivo moneta za potkusurivanje svetosavske sekte. I on bi ga sad opet otkopao, pa ritualno zakopao. Po sedmi put. I ovaj put ne bi u grob, nego u ideološki rov svetosavlja, da iz njega ne izviri ništa osim mraka. Eventualno patrljka ruke.

A sve to pod pokroviteljstvom Crkve Srbije. One iste crkve koja je prećutno blagoslovila ratne zločince iz devedesetih, i sad ih otvoreno glorifikuje. Koja naoružava duhovno one koji bi ponovno rado uzeli pušku, a kad duhovnost “zkaže“ tu je fizičko naoružavanje (vidjeti pod Banjska). To je ona crkva koja je od krvavih koljača napravila ikone (ovdje vidjeti pod pop Maca).

Ali nije Metodije sam.

Ima on učitelja. U helikopterskom zboru javi se i njegov preosvećeni saborac – mitropolit Joanikije Mićović, nema ni tri sedmice. Onaj isti što se spuštaše s neba da na zemlji – umjesto hljeba – dijeli otrovne bajke. Što u Lijevču polju pomazuje četnika Pavla Đurišića. I ne stidi se. Jer je Đurišić za sve njih junak. Onaj isti Đurišić koji je u izvještaju svom vrhovnom šefu Draži Mihajloviću naveo:

„…potpuno uništen muslimanski živalj, bez obzira na pol i godine starosti… oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i djece.“

Osam hiljada mrtvih. Raskomadanih. Spaljenih. Zaklanih. To je osnova za Joanikijev hram. To je temelj Metodijeve liturgije. To je molitveni cilj svetosavlja – krv kao oltarska voda.

I sad, ako iko u Crnoj Gori ima trunku razuma, mora postaviti jedno pitanje: Dokle ovako?

Dokle ćemo gledati kako crkveni službenici šuruju s ideološkim zombijima koji ne priznaju državu, ne priznaju antifašizam, ne priznaju žrtve? Dokle će popovi držati lekcije iz istorije, dok u mantiji kriju krvnike, a u jevanđelju slave zločin?

Metodije, crni Metodije… Njegošev mauzolej nije paganski, ali tvoje liturgije itekako jesu. Tvoj govor nije evanđeoski, nego ratnohuškački. Ti ne vodiš narod u Carstvo Nebesko, ti ga guraš nazad u jamu, onu stvarnu-ćetničku, onu u kojoj su kosti nevinih, i onu simboličnu, iz koje Crna Gora tek pokušava da se iskobelja.

A ti Crna Goro, draga moja, ako misliš prema Evropi, moraš prvo da raskrstiš sa onima koji pjevaju četničke koračnice pred ikonama.

Jer u Evropi se ne grade crkve koljačima. U Evropi se koljači nazivaju zločincima, a njihovi saučesnici – negatorima i jednako idu pred sud. Zemaljski za početak.  U Evropi se zlo ne pakuje u kadionicu i ne prodaje kao “borba za duhovno oslobođenje”.

I zato, neka Crna Gora izabere: ili će ići naprijed, ili će sa Metodijem, Joanikijem &comp., zagrljena s Pavlom Đurišićem, nazad u 1942.

A kad ću joj, opet, iz BiH – poslati poruku:

Svaka mu je za šamara. I nijedna za oprost.