Kao i svakog ljeta, u rodnom Sarajevu je Mirsad Baljić, nekadašnji nogometaš Željezničara i reprezentativac bivše Jugoslavije. S popularnim „Žvakom“ (zbog konstantnog žvakanja žvakaće gume na utakmicama dobio taj nadimak, a jedan je od prvih igrača na svijetu koji je počeo koristiti čuveni dribling “bicikl”) susreli smo se nadomak Željinog stadiona Grbavica gdje je naučio nogometnu abecedu, a koja mu je itekako pomogla u klupskoj i reprezentativnoj karijeri. Baljić je bio član čuvene Željine generacije koja je prije tačno 40 godina uspjela da ostvari najveći ino uspjeh bh. nogometa – polufinale Kupa UEFA.

Četrdeset godina poslije ista priča, što o Videotonu, što o pokušaju da upalimo kamere...

„Možemo ovako pričati koliko hoćeš, o svemu... Ali, bez kamera, kablova... Možeš koju napisati, ali ništa previše, jer je sve rečeno svih ovih godina. A uvijek ista priča, ali da se nije desilo to što se desilo, ne bi i pričali i ne bi niko ni spominjao, mada smo imali Real u finalu i ko zna šta bi bilo, jer smo tih osamdesetih igrali jedan od najboljih fudbala na našim prostorima“, kaže Mirsad Baljić za Federalnu televiziju.

Trideset i pet godina poslije, također juni mjesec, Mundijal u Italiji. Također, trener kao i u Želji, selektor Ivica Osim, a Mirsad Baljić je bio član jedne od najboljih generacija reprezentacije bivše Jugoslavije, nezvanično te 1990. pete na planeti.

"Na startu smo doživjeli debakl. Budući prvaci svijeta, Njemačka, na San Siru nas je deklasirala sa 4:1 i, kako to kad nas obično biva, mediji su se obrušili na čitavu reprezentaciju... Ta utakmica je bila i jedina na kojoj sam igrao, a na kraju smo nesretno na penale ispali od Argentine, finaliste svjetskog prvenstva. Vidim da i tu utakmicu i dan danas spominju, kao polufinale Kupa UEFA".

Na kraju se legendarni Baljić osvrnuo i na bh. nogometnu reprezentaciju za koju je u ratnim godinama odigrao niz humanitarnih utakmica.

"Pratim redovno našu reprezentaciju, ali teško da ćemo ponoviti uspjeh sa mojim dragim Papetom, jer tek sada vidimo koliko smo s njim i tom generacijom napravila. Ova trenutna reprezentacija, da nema Džeke, nema nikakvih šansi, bez obzira na trenutni plasman u najlošijoj grupi kvalifikacija. Nema discipline u igri, nema trke, nema nikakve taktike. Ništa ne razumijem u našoj igri, isto da kao da na lutriji igraju. A najgore je to što nemamo vođe da pokrene sve na terenu."

Rastali smo se sa nekadašnjom Željinim asom koja danas živi u Švicarskoj, dok smo pogledom sjetno ispračali stadion Grbavica. Onako tiho kao što i dođe i ode iz rodnog i voljenog grada.

Mirsad Baljić odigrao je za Željezničar 189 prvenstvenih utakmica i postigao 20 golova. Karijeru je nastavio u Švicarskom Sionu (1988-1992), sa kojim je osvojio titulu prvaka 1992. i Kup 1991. Zatim je od 1992. do 1993. igrao za Cirih, iz koga 1994. prelazi u Locarno, gdje iste godine i završava karijeru. Za reprezentaciju bivše Jugoslavije je odigrao 29 utakmica i postigao tri gola, osvojio je broncu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine.

(Muhamed Bikić/FTV)