Američki predsjednik Donald Trump možda ne želi voditi rat s Iranom, ali može li ga zaista izbjeći? U velikoj analizi CNN piše da uvjerljivi argumenti nacionalne sigurnosti i stanje u SAD-u ukazuju na to da ima smisla zaustaviti direktne američke ofanzivne operacije u sukobu između Izraela i Irana. Ipak, moćne sile mogle bi uvući Ameriku dublje u sukob nego što je njena trenutna uloga u pomaganju u zaštiti Izraela od smrtonosne kiše projektila i dronova, prenosi Dnevno.hr.

CNN je izvijestio da je tokom vikenda Trump odbacio izraelski plan za ubistvo iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, prema dva izvora. Međutim, dio toga nije u Trumpovim rukama. Ako iscrpljeni iranski režim zaključi da nema šta izgubiti i napadne američke baze i osoblje u regiji ili američke ciljeve širom svijeta, Washington će biti prisiljen snažno odgovoriti kako bi sačuvao kredibilitet i odvraćanje. Druga opcija je da bi Teheran mogao izvršiti pritisak na Trumpa da obuzda Izrael napadom na međunarodni pomorski saobraćaj u Zaljevu ili Crvenom moru, čime bi izazvao globalnu energetsku krizu.

Pritisak na Trumpa raste i unutar njegove vlastite stranke da poduzme akciju koju mogu provesti samo Sjedinjene Države – misiju uništenja iranskog podzemnog postrojenja u Fordowu, za koje se vjeruje da je izvan dometa izraelskog ratnog zrakoplovstva. Fordow (FFEP) je iransko podzemno postrojenje za obogaćivanje uranija koje se nalazi 30 kilometara sjeveroistočno od iranskog grada Qoma, u blizini sela Fordow, u bivšoj bazi Revolucionarne garde. Lokacija je pod kontrolom Iranske organizacije za atomsku energiju (AEOI). Logika takvog napada bila bi da je Iran sada ranjiviji nego ikad prije i da SAD možda nikad više neće imati bolju priliku da uništi njegovu sposobnost razvoja nuklearnog oružja.

Foto: US Navy/Mass Comm Specialist 3rd Class Jack D. Aistrup

Argumenti za američko uključivanje u sukob

Kako piše CNN, Trump je duboko skeptičan prema uvlačenju Sjedinjenih Država u rat. Takav potez bio bi pun opasnosti. Mogao bi proširiti sukob izvan trenutnih zaraćenih strana i dovesti do iscrpljujućeg rata neizvjesnog ishoda i bez jasnog cilja. Ako postoji jedna lekcija iz ranog 21. stoljeća, to je da se ratni ciljevi i analize Bliskog istoka kreirane u Washingtonu gotovo uvijek pokažu katastrofalno pogrešnim. Ideja da bi iranski klerikalni režim mogao pasti može djelovati privlačno. Ali rušenje Saddama Husseina i građanski rat u Siriji pokazali su da se bliskoistočne države mogu brzo raspasti kada se stvori vakuum moći.

Američka intervencija također bi dodatno produbila napetosti unutar Trumpove političke baze i potkopala osnovno načelo njegovog pokreta "Amerika na prvom mjestu" – da Sjedinjene Države trebaju ostati van stranih ratova nakon više od deset godina boli u Iraku i Afganistanu. Uostalom, prošlo je samo nekoliko sedmica otkako je predsjednik predstavio novu viziju Bliskog istoka i američkog angažmana.
„Tzv. graditelji nacija uništili su daleko više nacija nego što su ih izgradili – a intervencionisti su se miješali u kompleksna društva koja nisu ni sami razumjeli“, rekao je Trump u važnom govoru u Saudijskoj Arabiji u maju.

„Nova generacija lidera nadilazi drevne sukobe i umorne podjele prošlosti i gradi budućnost u kojoj je Bliski istok definisan trgovinom, a ne haosom; gdje izvozi tehnologiju, a ne terorizam; i gdje ljudi različitih nacija, religija i vjera zajedno grade gradove – a ne bombarduju jedni druge.“ Novi američki rat potpuno je nespojiv s takvom vizijom. Ipak, jastrebovi u Washingtonu mogli bi tvrditi da Trump ima jedinstvenu priliku da ukloni glavnu prepreku svojoj viziji uništavanjem iranskog puta do nuklearnog oružja ili čak doprinosom rušenju teokratskog režima. Dileme poput ove s kojom se sada suočava Trump obično dolaze s lošim ishodima, bez obzira na izbor.

Foto: Guliver Image

Republikanci tvrde da možda nemaju izbora

Jedan od otežavajućih faktora za Trumpa jeste to što, iako se čini da su izraelski napadi bili uspješni u eliminaciji vojnih lidera i nuklearnih naučnika, ostaje nejasno ima li Izrael kapacitet da sam iskorijeni iranski nuklearni program. Bivši potpredsjednik Mike Pence rekao je u nedjelju u emisiji Stanje nacije da, ako izraelski napad ne natjera Iran na značajne ustupke u Trumpovom diplomatskom pokušaju da okonča nuklearni program, Sjedinjene Države moraju biti spremne da se uključe.

„Sada, ako Iranci žele odstupiti, mislim da je predsjednik jasno dao do znanja da je spreman ući u pregovore. Ali ne može biti nikakvog nuklearnog programa, nikakvog programa obogaćivanja bilo koje vrste“, rekao je Pence za CNN. „I na kraju krajeva, ako Izraelu treba naša pomoć da se osigura da se iranski nuklearni program uništi jednom zauvijek, Sjedinjene Američke Države moraju biti spremne da to urade, jer se radi o zaštiti našeg najdragocjenijeg saveznika.“

Republikanski senator Lindsey Graham tvrdio je da bi najgori mogući ishod sukoba između Izraela i Irana bio da Teheranovi nuklearni kapaciteti – za koje dugo negiraju da su namijenjeni za pravljenje bombe – ostanu netaknuti.
„Ako diplomatija ne uspije i ostane nam samo opcija sile, pozvao bih predsjednika Trumpa da ide do kraja kako bi osigurao da, kada se ova operacija završi, u Iranu ne ostane ništa što se tiče njihovog nuklearnog programa“, rekao je Graham, ključni Trumpov saveznik. „Ako to znači dati bombe – dajte bombe. Ako to znači letjeti s Izraelom – letite s Izraelom.“

Foto: Guliver Image/AP Photo/Vahid Salemi

Trump rizikuje i na domaćem terenu

Ove kalkulacije već su dovoljno teške. Ali Trump se istovremeno suočava s kompleksnim političkim okruženjem kod kuće, koje je posljedica njegove vlastite transformacije Republikanske stranke u izolacionističkiju partiju. To znači da je politička scena vrlo različita od one iz vremena predsjednika Georgea W. Busha, kada je krenuo u Afganistan i Irak. Neki od najglasnijih glasova s desnice, uključujući Tuckera Carlsona i Charlieja Kirka, već su upozorili Trumpa da bi ulaskom u novi rat na Bliskom istoku izdao povjerenje MAGA baze. Predsjednik je oduvijek bio vrlo oprezan s vlastitom složenom koalicijom i nerado poduzima poteze koji bi mogli iritirati njegove glasače. Jedan primjer toga bio je njegov preokret prošle sedmice u vezi s deportacijom poljoprivrednih radnika – dijelom kako bi izbjegao bijes farmera i poslodavaca u ruralnim sredinama gdje uživa veliku podršku.

Trumpova preokupacija političkim troškovima bila je očita u razgovoru s novinarom Michaelom Schererom iz The Atlantica u nedjelju.
„Pa, s obzirom na to da sam ja taj koji je razvio koncept ‘Amerika na prvom mjestu’ i s obzirom na to da se taj izraz nije koristio prije mene, mislim da sam ja taj koji o tome odlučuje“, rekao je Trump Schereru. „Za one ljude koji kažu da žele mir – ne možete imati mir ako Iran ima nuklearno oružje. Dakle, za sve te divne ljude koji ne žele ništa poduzeti u vezi s tim da Iran ima nuklearno oružje – to nije mir.“

Čini se da predsjednik vježba argument koji će možda morati iznijeti pred svoju bazu ako se odluči pridružiti izraelskoj akciji. Ipak, čini se da još uvijek nije potpuno uvjeren ni u vlastiti argument – možda zato što, kako je Kirk istakao, mlađi muškarci koji su prošle godine masovno podržali njegovu kampanju za reizbor ne žele se ponovo uključivati u "bliskoistočnu močvaru".

Foto: Guliver Image, AP Photo/Pamela Smith

Vanjska politika na ivici

To sigurno nije ono čemu se Trump nadao kada je započeo drugi mandat. Ušao je u predsjedništvo sa zavjetom da će biti mirotvorac. Ali pet mjeseci kasnije, dva velika rata koja su trajala kad je preuzeo funkciju su se pogoršala, a opasni novi sukob s Iranom postao je najveći test dosljednosti politike "Amerika na prvom mjestu".

Trumpa su potkopala tri ključna lidera: ruski predsjednik Vladimir Putin, kineski predsjednik Xi Jinping i izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Njegov pristup vanjskoj politici – "umijeće dogovora" – pokazao se neuspješnim. Putin je ignorisao Trumpove pokušaje da okonča rat u Ukrajini. Xi ga je dvaput natjerao da odustane od trgovinskog rata. A Netanyahuova odluka da pokrene sukob s Iranom, koji su američki predsjednici godinama pokušavali izbjeći, izgleda da je uništila Trumpovu diplomatsku strategiju prema Iranu – oslanjajući se na pretpostavku da nijedan američki predsjednik neće moći odbiti podršku Izraelu, čak ni ako se ne slaže s njegovim odlukama.

Kod kuće, predsjednici moraju izgraditi javno povjerenje za odluke o ratu. A tu bi Trump mogao imati problema, s obzirom na to da je otuđio milione ljudi svojim oštrim pristupom domaćoj politici. To uključuje njegovu odluku da rasporedi vojsku u Kaliforniji tokom protesta prošle sedmice, kao i najave da će koristiti vojsku i drugdje. Trumpov drugi mandat već je pokazao da navodno poštovanje koje uživa među svjetskim liderima i njegova “čarobna sposobnost sklapanja dogovora” neće promijeniti svijet.

Podsjetimo, njegovi mirovni napori u Gazi su propali, a pokušaj okončanja rata u Ukrajini također. Trumpova sve krhkija politička osnova kod kuće i već narušen međunarodni autoritet samo dodatno komplikuju njegove dileme. U mnogočemu, sukob s Iranom predstavlja upravo onu vrstu međunarodne krize bez lakih odgovora koju je uspio izbjeći tokom svog prvog mandata. Sada bi ga ona mogla definisati u drugom.