Naša današnja priča vodi vas 6.000 godina u prošlost, u jedan od najpoznatijih i najstarijih gradova svijeta - Babilon. Riječ je o gradu u drevnoj Mezopotamiji u dolini između rijeka Eufrat i Tigris na prostoru današnjeg Iraka i Sirije, središtu države Babilonije koja je nakon širenja svoje vlasti postala poznata i kao Babilonsko carstvo.

Ime Babilon potječe od grčkog oblika akadskoga pojma bav-ilim, što znači Božja vrata.

Grad je bio smješten na rijeci Eufrat kod današnjega grada Al-Hille u Iraku, oko 90 kilometara južno od Bagdada.

Babilonija se nalazila na vjetrometini između triju kontinenata: Europe, Azije i Afrike, što je rezultiralo brojnim mogućnostima društvenog unaprjeđenja zahvaljujući doticaju s drugim narodima i kulturama, ali i time da je mnogo puta bila osvojena i opustošena.

Grad Babilon osnovan je tokom 3. milenija prije nove ere, što ga čini jednim od najstarijih na svijetu. Osnovali su ga vjerovatno Sumerani, a zatim je bio samo provincijsko središte Akadskoga carstva. Postoji više legendi o tome ko je bio prvi nezavisni vladar Babilona. Prema jednoj tradiciji, bio je to Sargon Akadski, dok je, prema Knjizi postanka u Bibliji, grad osnovao Nimrod. Bilo kako bilo, najstariji sloj ruševina danas leži nedostupan ispod rijeke Eufrat.

Prvo pleme za koje se pouzdano zna da je uspostavilo vlast nad gradom, bili su Amorićani s područja današnje Sirije, koji su početkom 19. st. pr. n.e. zavladali i okolnim gradovima. Njihov vladar Sumu-abu pretvorio je Babilon u prijestolnicu svoje nezavisne države, ali nije uzeo titulu kralja.

Za razliku od sumerske civilizacije koja joj je prethodila, babilonska se nije temeljila na obrtničkoj proizvodnji, već na poljoprivredi.

Pretpostavlja se kako je Babilon bio najveći grad na svijetu od oko 1770. do 1670. godine p.n.e., te ponovno oko 612. - 320. godine p.n.e. Vjerovatno je, također, bio prvi grad koji je imao više od 200.000 stanovnika.

Babilon je 2019. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji, jer su „njegovi ostaci, vanjske i unutrašnje gradske zidine, vrata, palače i hramovi, jedinstveno svjedočanstvo jednog od najutjecajnijih carstava drevnog svijeta. Sjedište uzastopnih carstava, pod vladarima poput Hamurabija i Nabukodonozora II, Babilon predstavlja izraz kreativnosti Novobabilonskog carstva na svom vrhuncu.

Povezanost grada s jednim od sedam svjetskih čuda antike (Viseći vrtovi Semiramide) također je inspirirala umjetničku, popularnu i vjersku kulturu na globalnom nivou.

Danas je ovo veliko područje nepregledna gomila svjetlosmeđih krhotina, pijeska i opeka, čiju sumornu jednoličnost remete palme datulja i iskopine. Jedini čovjek koji živi unutar drevnog grada, čuvar je ruševina i malog muzeja pod upravom Iračkog odjela za starine. Ruševine danas potvrđuju istinitost proročanstva o Babilonu, koje je prije 2.700 godina napisao prorok Izaija:

"Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit će pastiri ondje počivati. Počivat će ondje zvijeri pustinjske..."

(SB)