U srcu savremenog međunarodnog sukoba nalazi se pitanje: ima li Iran kapacitet – ili čak namjeru – da proizvede nuklearno oružje? S jedne strane, zemlja raspolaže zaista impresivnim zalihama obogaćenog urana; s druge strane, međunarodna istorijska i tehnička provjera ostavlja prostor za sumnju. Pogledajmo šta danas znamo.

Prema najnovijim izvještajima, Iran posjeduje ogromnu količinu urana obogaćenog na oko 60 % U-235 – nivo koji se smatra "blizu nivoa pogodnog za oružje". IAEA je 17. maja izvijestila da ta zaliha iznosi približno 409 kg – porast od 50 % u samo tri mjeseca. Takva količina znači da je Iran dostigao količinu dovoljnu za više od deset nuklearnih bojevih glava ako bi taj uran dodatno obogatio, prenosi Dnevno.hr.

Uprkos tome, Iran teško da može proglasiti status nuklearne sile – on uporno tvrdi da "nivo obogaćivanja nije ograničen ni obavezama prema NPT-u ni namjerom za proizvodnju oružja".

Foto: Guliver Image

Pokrenuli su plan

IAEA je još 2003. godine identifikovala plan pod imenom AMAD – potencijalno iranski program za proizvodnju oružja, ali je navodno zaustavljen iste godine. Godine 2015. zaključeno je da su aktivnosti vezane za AMAD ostale na nivou istraživanja i razvoja, te da agencija nema vjerodostojne dokaze o oružanoj proizvodnji nakon 2009. godine. Kako navodi IAEA, "nema kredibilnih indikacija o razvoju nuklearne eksplozivne naprave" nakon 2009.

Uprkos tome, Izrael insistira da Iran stvara okruženje prilagođeno razvoju oružja. Prema tvrdnjama premijera Netanyahua i izraelskih obavještajnih izvora, Iran je na putu izgradnje uređaja za eksplozivnu aktivaciju i sistema neutrona, ključnih za bombe. No, američka obavještajna zajednica, uključujući bivšu direktoricu FND-a Tulsi Gabbard, ističe da dokaza za aktivni oružani program nema.

Trenutni američki predsjednik Trump izjavio je da "Iran je veoma blizu bombe" — ali i on priznaje da IAEA nije pronašla dokaz o proizvodnji oružja.

Imaju komponente

Tehnički, Iran posjeduje sve komponente: napredne centrifuge (IR-2m, IR-4, IR-6), dovoljne količine materijala obogaćenih na 60 %, a IAEA je potvrdila da dnevno proizvode 5–7 kg takvog materijala – dovoljno za više bombi mjesečno. Međutim, pretvaranje tog materijala u bojevu glavu uključuje razvoj dizajna, testiranje implozije i montažu – a upravo tu nema nikakvih dokaza da Iran aktivno radi, piše Reuters.

Vrhovni lider, ajatolah Khamenei, izdao je fetvu već između 2003. i 2005. godine kojom se zabranjuje posjedovanje nuklearnog oružja. No, neki analitičari upozoravaju da bi fetva mogla biti promjenjiva ako bi zemlja bila ugrožena.

Iran trenutno raspolaže gotovo svim tehničkim preduslovima za proizvodnju nuklearnih bojevih glava, uključujući – kao što IAEA i Reuters potvrđuju – količine materijala dovoljne za više bombi. Međutim, nema dokaza da su te tehničke mogućnosti pretočene u konkretan oružani program.

Očekuje se da će, ukoliko Iran odluči oružati taj materijal, izrada jedne bombe trajati između nekoliko mjeseci i godine. Do tada ostaje u statusu "praga nuklearnog kapaciteta" – tehnički spremni, ali bez dokazanih stvarnih priprema.