Ovosedmični NATO summit u Haagu bio je obilježen tragičnom ironijom. Donald Trump postigao je veliku diplomatsku pobjedu jer su njegovi pozivi na povećanje europskih obrambenih izdataka postali stvarnost. Konačni tekst deklaracije summita najavio je NATO-ovu predanost potrošnji 5 posto BDP-a na odbranu i izrazio svoju čvrstu podršku klauzuli o kolektivnoj obrani iz članka 5.

Dok je velika pobjeda američkog predsjednika trebala pojačati osjećaj sigurnosti Evrope od ruske prijetnje, NATO summit ostavio je istočni bok saveza s osjećajem ozbiljne nelagode. Trumpovi zapaljivi komentari o dvosmislenosti članka 5. ostavili su baltičke države s pitanjem hoće li se NATO suočiti s rastućim nizom hibridnih prijetnji Rusije.

Osjećaj izdaje u Ukrajini bio je još opipljiviji, piše u svom komentaru konzervativni britanski dnevnik The Telegraph. Odbijanje da se u završnoj deklaraciji NATO-ova summita osudi sveobuhvatna ruska invazija na Ukrajinu i marginalna prisutnost ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog naglasili su rastući umor vojnog saveza od Ukrajine. Dok je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte ponavljao vječnu frazu o nepovratnom putu Ukrajine prema članstvu u savezu, njegove su se riječi činile više šupljima nego ikad prije.

Odbacivanje ukrajinskih zabrinutosti na NATO-ovu summitu simbolizira alarmantan širi trend. Nakon više od tri godine iscrpljujućeg rata s Rusijom, Ukrajini nedostaje ljudstva i oružja za pobjedu. Tokom zapaljivog sastanka sa Zelenskim u Ovalnom uredu ranije ove godine, Trump je upozorio da Ukrajini "ponestaje vojnika", a potpredsjednik JD Vance kritizirao je prisilnu regrutaciju na ukrajinskim ulicama.

Zalihe ratnog materijala presušuju

Ukrajinski predsjednik odgovorio je na ove provokacije ukidanjem dugogodišnjeg protivljenja mobilizaciji Ukrajinaca u dobi od 18 do 24 godine. Povećanje broja dobrovoljnih regruta nije riješilo problem. Ruski postupni vojni uspjesi kod Pokrovska omogućeni su nedostatkom ukrajinskih branitelja, a moral u redovima ukrajinske vojske opada zbog sukoba između običnih vojnika i višeg zapovjedništva oko taktike. Najiskusniji ukrajinski vojnici trpe ranjavanja, a njihove zamjene ostaju ranjive na ruske napade ljudskih valova i ‘mesnih napada‘.

Dok Trump i dalje pokazuje odbojnost prema neograničenoj vojnoj pomoći Ukrajini, zalihe ratnog materijala dodatno presušuju. Kako se ruski napadi dronovima i raketama na Kijev intenziviraju, Ukrajina daje prioritet sustavima protuzračne obrane Patriot u svojim američkim nabavama i zanemaruje svoje ranije zahtjeve za sofisticiranijim ofenzivnim oružjem. Izgledi da SAD prebaci krstareće rakete Tomahawk ili zrakoplove koji bi mogli u potpunosti neutralizirati ruske napredne stealth borbene zrakoplove Su-35 su slabi.

Za sada se Ukrajina može osloniti na velikodušnost svojih europskih saveznika kako bi nadoknadila barem neke od ovih nedostataka. Njemačka je dobila dozvolu od SAD-a za isporuku 125 topničkih raketa dugog dometa i 100 raketa Patriot Ukrajini. Prijetnje Vladimira Putina Njemačkoj u vezi s raketama dugog dometa Taurus sugeriraju da bi kancelar Friedrich Merz konačno mogao odbaciti nepokolebljivu suzdržanost svog prethodnika Olafa Scholza u vezi s opskrbom Kijeva tim oružjem. Nizozemska je nedavno prebacila posljednji od svojih 24 obećana zrakoplova F-16 Ukrajini, a Norveška razmatra udvostručenje isporuka F-16 ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu.

Europske zemlje također igraju ključnu ulogu u jačanju naoružanja ukrajinske domaće industrije. Velika Britanija je na summitu NATO-a najavila planove za financiranje zajedničkih inicijativa za proizvodnju dronova s ​​Ukrajinom i Njemačkom, temeljene na nedavnom obećanju da će uložiti 5 milijardi eura u ukrajinske kapacitete za proizvodnju projektila dugog dometa.

Saveznici Ukrajince pretvaraju u cinike

Iako su ova obećanja glazba za uši Volodimira Zelenskog, ona nisu čarobni štapić koji rješava ukrajinske probleme s opremom. Ukrajinska domaća industrija oružja ne može se razvijati dovoljno brzo da neutralizira sjevernokorejsku vojnu pomoć Rusiji, a iscrpljene europske vojske moraju opskrbljivati ​​Ukrajinu naručivanjem novog oružja od SAD-a. Dok Rusija pokreće višestruku ljetnu ofenzivu u regijama Doneck, Harkiv i Sumi, Kijev nije u stanju zadovoljiti svoje hitne potrebe za ratnim resursima.

Unatoč svim tim preprekama, ukrajinski neslomljivi patriotizam i taktička domišljatost mogu usporiti rusko napredovanje. Izjava zapovjednika ukrajinskih oružanih snaga Oleksandra Sirskog da je Ukrajina zaustavila rusku ofanzivu u Sumiju i napad dronovima na ruske strateške bombardere u operaciji ‘Paučina‘, piše The Telegraph, sažima ove neprocjenjive ukrajinske osobine.

Ruska nespremnost na deeskalaciju rata unatoč zapanjujućem broju žrtava i frustrirajuće sporom napredovanju ipak ukazuje na to da se Ukrajina ne može osloniti samo na svoju odlučnost. Svijest o tome pretvara Ukrajince, koji su ranije idolizirali zapadne ekonomske i demokratske institucije, u cinike i šteti dugoročnim izgledima Ukrajine za integraciju u transatlantsku sigurnosnu orbitu.

Dok su Trump i Rutte pozdravljali povećanje odbrambenih troškova koje bi trebalo pojačati dugoročnu otpornost NATO-a, marginalizacija Ukrajine u zajedničkoj deklaraciji NATO-a poništava mnoge prednosti cijelog sustava. Dugoročna sigurnost je, zaključuje The Telegraph, nemoguća ako se Zapad preda Rusiji u Ukrajini.