Nekoliko europskih zemalja planira postaviti minska polja na granici s Rusijom i Bjelorusijom kako bi zaštitile istočno krilo NATO-a od mogućeg ruskog napada. Međutim, takva odluka ima ozbiljne posljedice.

Pet država članica NATO-a Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska ozbiljno razmatraju postavljanje protupješačkih i protutenkovskih mina na svojim granicama s Rusijom i Bjelorusijom.

Cilj im je ojačati obranu istočnog krila NATO-a zbog bojazni od mogućeg ruskog napada, koji je postao stvarnost otkako je Rusija u veljači 2022. započela invaziju na Ukrajinu, piše Deutsche Welle.

Od 2022. te su države znatno ulagale u osiguravanje granica, primjerice, izgradnjom ograda i nadzornih sustava. Sada se pojavio i novi plan zaštite granica.

Povlačenje iz Ottawske konvencije

Posljednjih mjeseci tih pet država NATO-a neprestano najavljuje povlačenje iz tzv. Ottawske konvencije, sporazuma koji je zaključen 1997., a stupio na snagu dvije godine kasnije. Njime se zabranjuje uporaba, proizvodnja i distribucija protupješačkih mina širom svijeta.

Ta vrsta mina je vrlo problematična, između ostalog jer od njih neselektivno mogu stradati i vojnici i civili. Osim toga, zaostale mine ostaju dugoročna prijetnja i nakon završetka sukoba. Samo u 2023. godini u svijetu je poginulo ili ozlijeđeno gotovo 6.000 ljudi – 80 posto žrtava bili su civili, među kojima i djeca. S druge strane, deminiranje i raščišćavanje tih eksplozivnih naprava je opasno, skupo i traje iznimno dugo.

Povlačenje tih pet država iz konvencije sada bi trebalo biti službeno potvrđeno, jedino se Norveška, koja također graniči s Rusijom (gotovo 200 kilometara granice), protivi toj odluci. Od kraja godine, tih pet članica NATO-a mogle bi ponovno početi proizvoditi i skladištiti protuosobne mine blizu svojih granica – koje bi se u ozbiljnim situacijama koristile brzo i masovno.

Ukupno 164 zemlje u svijetu potpisale su Ottawsku konvenciju, ali 33 nisu – među njima i velike sile poput SAD-a, Kine i Rusije. Rusija, zapravo, posjeduje najveće zalihe protuosobnih mina na svijetu – procjenjuje se da ih ima oko 26 milijuna. Mnoge od njih već se koriste u Ukrajini.

Foto: Guliver/AP

Prisutan veliki strah

Prema podacima nevladine organizacije Handicap International, do danas je 58 država i teritorija kontaminirano minama – iako su se sukobi u mnogima od njih dogodili prije desetljeća.

U najgorem slučaju, u sljedećih nekoliko godina nova velika područja mogla bi biti dodana na taj popis. Granica pet članica NATO-a s Rusijom i Bjelorusijom, od finske Laponije na sjeveru do poljske pokrajine Lublin na jugu, duga je oko 3500 kilometara. Velik dio tog prostora slabo je naseljen i gusto pošumljen, što otežava nadzor.

U tim je zemljama prisutan veliki strah od mogućeg ruskog napada na NATO teritorij. Taj strah sada je toliko izražen da bi mogle posegnuti za oružjem koje je svijet pokušao zabraniti i ukinuti. Prema pisanju britanskog lista The Telegraph, stručnjaci NATO-a već analiziraju koja bi područja bila prikladna za postavljanje mina. Cilj članica Saveza je maksimalno odvraćanje: u kombinaciji s drugim sigurnosnim mjerama, minsko polje trebalo bi, u slučaju napada, nanijeti tolike gubitke neprijatelju da bi Moskva bila prisiljena odustati od daljnjih ratnih planova.

Foto: Guliver (AP Photo/Virginia Mayo)

Nova “Željezna zavjesa”

Za učinkovitu zaštitu tako duge granice bilo bi potrebno nekoliko milijuna mina i eksplozivnih naprava. Velika područja morala bi ostati nenastanjena desetljećima, a posljedice po ljude i okoliš bilo bi teško predvidjeti.

O takozvanoj eksplozivnoj “Željeznoj zavjesi” već je pisao David Blair, dopisnik The Telegrapha – aludirajući na čuvanu granicu između NATO-a i država Varšavskog pakta tijekom Hladnog rata. Uz moguće postavljanje mina, istočnoeuropske članice NATO-a poduzele su i niz drugih mjera. Granične ograde i zidovi već su izgrađeni ili ojačani, ugrađeni su suvremeni sustavi nadzora i ranog upozoravanja, a povećan je i broj vojnika.

Neke države planiraju i dodatne korake – postavljanje sustava za obranu od dronova, produbljivanje kanala za navodnjavanje koji bi se mogli koristiti kao rovovi, te sadnju drveća duž važnih prometnica radi smanjenja vidljivosti i povećanja zaštite civila i vojnika.

Druge alternative

Posebno ranjiva članica NATO-a na istoku je Litva. Između ruske eksklave Kalinjingrad na zapadu i Bjelorusije na istoku, prolazi tzv. Suvalski koridor – uska kopnena veza duga svega 65 kilometara između Baltika i ostatka NATO teritorija.

Zbog straha od mogućeg napada upravo na tom mjestu, Litva planira uložiti oko 800 milijuna eura u proizvodnju novih mina. Ministrica obrane te zemlje, Dovile Šakaliene, opravdava taj plan “egzistencijalnom prijetnjom” po Litvu. Također ističe kako Rusija posljednjih godina povećava proizvodnju mina, dok je Europa, u skladu s Ottawskom konvencijom, uništavala vlastite zalihe.

Eva Maria Fischer, voditeljica pravne službe u organizaciji Handicap International Njemačka, u razgovoru za DW opisala je aktualne planove kao opasan i zabrinjavajući razvoj situacije.

“Zabrinutost za sigurnost istočnoeuropskih država u sadašnjem nestabilnom međunarodnom kontekstu može biti opravdana”, rekla je Fischer još u ožujku, kada je prva od pet zemalja objavila svoje planove.

“No, trajna sigurnost ne može se temeljiti na oružju koje ubija neselektivno, ostaje u tlu i nakon završetka sukoba, te nastavlja sakatiti civile i uništavati temeljne životne resurse. Postoje i druge alternative za obranu. Možda se čine skupljima, ali nisu – ako se uzmu u obzir golemi troškovi koje donosi uporaba protuosobnih mina”, zaključuje Fischer.