U Njemačkoj, zemlji poznatoj po uređenom sistemu i snažnoj vladavini prava, još uvijek postoji pravna praksa zbog koje mnogi građani – najčešće oni iz ranjivih grupa – završavaju u zatvoru zato što nisu platili kartu za javni prevoz. Zvuči nevjerovatno, ali prema njemačkom krivičnom zakonu, vožnja bez važeće karte tretira se kao krivično djelo, a oni koji ne mogu platiti izrečenu novčanu kaznu riskiraju da završe iza rešetaka.

Upravo se protiv takve kriminalizacije siromaštva bori organizacija Freiheitsfonds, u prevodu – Fond za slobodu. Ova inicijativa, osnovana 2021. godine u Berlinu, ima jednostavnu, ali snažnu misiju: otkupiti kazne onih koji su završili u zatvoru zbog "švercanja", odnosno neplaćanja javnog prevoza.

Umjesto da ti ljudi odsluže zatvorske kazne koje državu koštaju i do 200 eura dnevno, aktivisti prikupljaju donacije i direktno plaćaju njihove novčane kazne, čime ih puštaju na slobodu. Do sada su uspjeli osloboditi više od 1.300 osoba i pritom skrenuli pažnju na jednu od najapsurdnijih tačaka njemačkog zakonodavstva.

Stari član zakona

Problem leži u članu 265a njemačkog krivičnog zakona, koji potiče još iz 1935. godine. Taj zakon definiše korištenje javnih usluga bez plaćanja kao prevaru, iako se radi o radnjama koje najčešće proizilaze iz siromaštva. Statistika je neumoljiva: više od 85 posto zatvorenih zbog vožnje bez karte nema stalno zaposlenje, a značajan broj njih nema ni prijavljeno prebivalište. Radi se o socijalno ugroženim osobama – beskućnicima, migrantima, osobama s mentalnim poteškoćama – koje zatvorska kazna dodatno gura na društvenu marginu.

Osnivač Freiheitsfondsa, Arne Semsrott, upozorava da takva praksa ne koristi nikome. Ne samo da se novac poreskih obveznika troši na zatvaranje ljudi zbog sitnih prekršaja, već se time šalje i poruka da siromaštvo može biti razlog za zatvor.

"Ne trebamo više zatvora za siromašne, već sistem koji razumije razloge zašto neko nije mogao platiti kartu", ističe Semsrott za BBC.

Bizaran zakon

U video priči DW-a, jedna Njemica je ispričala kako je završila u zatvoru zbog kazne od 750 eura. Naime, u vrijeme kada je izgubila posao, nije imala novac da plati kaznu. Njena kazna je samo rasla, i na kraju dostigla 750 eura koje Suzanna nije imala. Zbog toga je završila u zatvoru.

"Nisam tamo pripadala. Čak su mi i čuvari u zatvoru rekli da tamo ne pripadam. Imala sam kartu, ali sam je zaboravila 'precvikati'. Upravo sam izgubila posao, a bolujem i od raka. Nisam imala novca da platim kaznu i završila sam u zatvoru", ispričala je.

Pitanje zamjenskih zatvorskih kazni sve se češće pojavljuje i u njemačkoj političkoj areni. Iako su prijedlozi za reformu zakona podneseni u Bundestagu, do konkretnih promjena zasad još uvijek nije došlo. U međuvremenu, aktivisti poput onih iz Fonda za slobodu nastavljaju s prikupljanjem sredstava i borbom za pravdu – oslobađajući ljude iz zatvora, ali i iz sistema koji ih tamo šalje zato što nisu imali 60-ak eura za kartu.

U društvu koje se često ponosi jednakim pravima za sve, ova inicijativa podsjeća koliko je lako pasti kroz pukotine sistema – i koliko je važno da neko bude tu da pruži ruku pomoći.