Piše: Senadin LAVIĆ

Kontekst diskriminacije građana BiH

Moguće je, naravno, navesti samo neke osnove crte konteksta u kojem se odvija proces pred Evropskim sudom za ljudska prava u predmetu dr. Kovačević v. BiH.

Pred očima javnosti u kojoj živimo događa se etnička getoizacija Bošnjaka, Hrvata i Srba na uskom prostoru Bosne, a to je opasna politika izolacionizma; u toku je cancel culture, pauperizacija i rastući analfabetizam stanovništva; isto tako, nastavlja se proces migracija i demografska regresija, samoubilački se odvija svođenje nacionalnosti na etničko-religijsku grupu, odbacuje se  racionalnost Moderne i usiljeno natura primordijalnost, primitivizam i predpolitički barbarski mentalitet. Agresivnost velikosrpskog i velikohrvatskog hegemonijskog nacionalizma nepojmljiva je bosanskom političkom subjektu još uronjenom u prazninu jugonostalgije koja je veliki lonac za kuhanje bosanskog mozga. Političari EU i dalje pričaju bajke za naivne!

Slaven Kovačević je aplikacijom pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP) stao na liniju fronta protiv diskriminacije, nepravde, nacijskih hegemonista, konsocijacijskih sveštenika, etnokrata, patokrata, idiokrata, vazala i diletanata petokolonaškog mehanizma, religijskih fundamentalista, ciničke birokratije, egocentričkih manijaka tzv. “legitimnog predstavljanja” i lažnih proroka “konstitutivnih naroda”. Boreći se za prava svih građana BiH i ublažavanje posljedica genocida i ratnih progona dr. Kovačević je otvorio put i pokazao pravac izlaska iz mraka, ali i otkrio je brojne “zovkiće” i slične čuvare aparthejda i diskriminacije. Time je direktno udario u tvrđavu tuđmanizma koja već decenijama napada bosanski državni okvir, svodeći bosansku državu na provizorni “krajolik” bez bitnih znakova postojanja. Na slučaju Kovačević se vidjelo da etnopolitika ili većina političara u BiH nije svjesna povijesnog trenutka u kojem se nalazi država Bosna i Hercegovina. Kovačević traži da svaki građanin Bosne i Hercegovine može birati sve članove Predsjedništva BiH.

Veliko vijeće ESLJP obznanilo je operativne zaključke u predmetu dr. Kovačević – ne presudu. U stavu 1. operativnih zaključaka kazuje se da je aplikant pred  ESLJP dr. Kovačević “osporavao prirodu indirektnih izbora za Dom naroda BiH kako je utvrđeno Izbornim zakonom i nametnutim odredbama Visokog predstavnika iz oktobra 2022. godine”. Ali, to uopće nije bio Kovačevićev tužbeni zahtjev u aplikaciji. Dakle, konstatacija velikog vijeća ESLJP ne odnosi se na ono što u aplikaciji dr. Kovačevića stoji! Čini se da je cilj difamirati i diskreditirati dr. Kovačevića!

Šta se pokazuje kao bitno uz sudsko bavljenje “proceduralnim pitanjima”?

Prije svega, treba upozoriti, dr.  Kovačević je u svojoj aplikaciji osporavao odredbe Ustava Bosne i Hercegovine (član 4.1 i član 5.), kojim se onemogućava ostvarivanje aktivnog biračkog prava građanima u izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda Bosne i Hercegovine. Prvostepena Presuda ESLJP je potvrdila tu činjenicu u avgustu 2023. Pristajanje na evidentnu diskriminaciju građana BiH znači da antibosanske snage žele držati građane BiH zakovane u etničkoj podjeli i teritorijalnoj getoiziranosti. To je osnova da bi se u budućnosti moglo govoriti o srpskim i hrvatskim “teritorijama” u Bosni, a onda dosljedno tome i bošnjačkim. Nema potrebe za demokratijom! Na taj način se ne govori o Bosni kao jedinstvenoj državi nego o “tronarodnoj” getoiziranoj zajednici koja poništava vlastitu nacionalnost i svodi je na etničko-religijske grupe i njihove lidere. Građanin ima prava samo u svome etničkom getu kao pripadnik jedne narodne grupe i tu može glasati za svoga etničkog lidera. Nužno je, zbog toga,  tražiti izlaz iz dejtonskog ustavnog aranžmana i zarobljenosti u aparthejd.

Zatim, drugo, u nadama tuđmanizma, poništavanje prethodne presude u slučaju dr. Kovačević, otvara put za nametanje “legitimnog predstavljanja i “izbornog zakona” po etničko-religijskom modelu HDZ-a kao definitivnog političkog oblika. Na taj način se Bosna pretvara u tri odvojene etničke republike pod vlašću vođa naroda i postaje disfunkcionalna. Svaka kritika etničkih lidera proglašava se nedomoljubnim činom i gotovo izdajničkim ponašanjem. Vođa je neupitan!

Treće, tzv. “international community” (IC), koja je tigar od papira i predstavlja se kao zaštitnik interesa države BiH, samo će u jednom času da nestane s horizonta i ostavi građane BiH na vjetrometini. OHR danas ne radi svoj posao kako treba i postao je indikator kako IC drži do države Bosne i Hercegovine. HR Schmidt je kolonijalnim manirom maharadže 2. oktobra 2022. poništio bošnjački narod i ustav BiH na jedan dan da bi otvorio prostor/prolaz HDZ-ovom zahtjevu za etničkom podjelom državnog prostora. Jasno je da je “ovaj dio Evrope” ostavljen na vjetrometini fašističkih projekata hegemonije iz susjedstva. Na sličan način je IC ostavila Bosance u Srebrenici 1995. pred koljačkim hordama ratnog zločinca Mladića. Ostavljeni na vjetrometini su u velikoj opasnosti!

Četvrto, nužno je što prije razviti projekt vlastite političke, ekonomske, znanstveno-tehnološke, bosanske samoopstojnosti koji će biti odgovor na evropski cinički pokušaj etničke podjele BiH. Zato je bitno pitanje naše budućnosti nacionalnost i suverenitet, odnosno bosanski etatizam. Vjerovatno će domaći politički diletanti i sveštenici sultanata shvatiti da bez bosanske nacionalnosti nema nikakve budućnosti. Narodna kulturna forma u ovom vremenu mora imati nacionalni okvir u kojem se preko države održava opstanak. To znači da religija  ne daje naciju! 

Peto, hrvatska politika iz Zagreba na čelu s Plenkovićevim hadezeovskim odnosom prema Bosni ne skriva da je zadovoljna poništenjem prethodne presude i da sada aktivno napada na Izborni zakon BiH koji će služiti Čovićevoj politici i nastavku tuđmanizma u Bosni. (“U pogledu Bosne i Hercegovine, ključno pitanje je donošenje izborne reforme radi jednakopravnosti svih triju konstitutivnih naroda, kao i funkcionalnosti zemlje. Iskorak koji je BiH ostvarila otvaranjem pristupnih pregovora treba biti poticaj političkim akterima da provedu reforme koje su važne za bolji život građana i ubrzanje integracijskog procesa”, kazuje Plenković.) Plenković i dalje valja tuđmanizam i “legitimno etničko predstavljanje”, pokušavajući Bosnu zalediti u stanju etnopolitike, “tronarodne” konsocijacijske zajednice, koja rezultira etničkim teritorijama i trajnom kontrolom bosanskog prostora od strane susjednih država, Srbije i Hrvatske.

Fabriciranje novog pravnog stanja

ESLJP je u prethodnim pravosnažnim presudama (Zornić, Pudarić, Pilav, Šlaku i Sejdić-Finci) utvrdio da je izborni sistem u Bosni i Hercegovini zasnovan na etničkim i teritorijalnim kriterijima, te je stoga diskriminatoran i mora biti detaljno izmijenjen u skladu s evropskim pravnim standardima.

Aktuelni operativni zakjučci ESLJP stvaraju mehanički jednu novu vještačku pravnu situaciju koja uopće nije predmet tužbenog zahtjeva dr. Kovačevića u njegovoj aplikaciji. Na taj način, uz “veliki, veliki, veliki izuzetak” kao pokrivač pripremljenih zaključaka, ESLJP proizvodi novu pravnu situaciju koja omogućuje negiranje “statusa žrtve” i pretvaranje dr. Kovačevića u manipulatora, jer nije koristio domaće “pravne lijekove”. Sada je potrebno samo malo logike. Ako imamo u vidu da ESLJP donosi zaključke koji nemaju uporište u tužbenom zahtjevu dr. Kovačevića, onda je sasvim jasno da se radi o namjeri da se predmet obori, bilo u korist HDZ-a koji vodi cjelokupnu operaciju “brige za BiH” ili interesa države Hrvatske koja preko VP Schmidta nastoji nametnuti “izborni zakon” i “legitimno predstavljanje” po vlastitoj mjeri u BiH. Pojavljuje se opravdano pitanje: da li Bosna i Hercegovina može uživati demokratiju u punom smislu riječi kao druge evropske države? Možda neko misli da BiH ne treba uopće demokratija – nego aparthejd!

Nezaobilazna obaveza države Bosne i Hercegovine, po pitanju izbornog zakona, povezana je s ustavnim promjenama koje su važne i nužne za implementaciju postojećih presuda ESLJP-a. Treba ponoviti, međutim, odluka ESLJP-a da poništi prethodnu presudu u slučaju dr. Kovačević jeste, prije svega, proceduralnog karaktera i vrlo je suspektna, to jeste: Sud je pod vrlo, vrlo nejasnim okolnostima osporio “status” dr. Kovačevića kao aplikanta, a ne meritum njegovih zahtjeva. To znači da onaj zahtjev za uskraćeno pravo koje traži dr. Kovačević nije osporen i da se borba protiv diskriminacije mora nastaviti. Sud nažalost uopće nije ulazio u sadržaj aplikacije dr. Kovačevića.

Važno je, također, da ESLJP nije imao namjeru niti je pokazao bilo kakvo odstupanje od prethodnih presuda (Sejdić/Finci, Pilav, Šalaku, Zornić, Pudarić), što znači da ostaju obaveze implementacije tih presuda za Bosnu i Hercegovinu. Dakle, jasno je da je ESLJP u predmetu Kovačević ostao na razini proceduralnog i da nije ulazio u meritum aplikacije.

Legitimno predstavljane građana

Koje “legitimno predstavljanje” u demokratskom sistemu trebamo smatrati doista legitimnim? Sigurno ne ono koje nam predstavlja HDZ i etnopolitika papagaja koji mu služe. U lažnoj i hinjenoj borbi za Bosnu i Hercegovinu hadezeovska politika etničkog predstavljanja podmeće matricu “plemenskog predstavljanja”, odnosno etnopolitika HDZ nameće koncept predstavljanja i biranja kao stranački (ideološki), etnički, ekskluzivistički i regionalni model predstavljanja. Po matrici HDZ postoji samo jedna “prava stranaka” koja “predstavlja bosanske Hrvate”. To ne može raditi niko drugi nego “prava stranka”, čuvarica biološke “zajednice” i čistih krvnih zrnaca. Svi ostali su izdajnici, poturice ili posrbice, prevaranti, nelegitimni, neidentični. Samo jedan i jedna mogu biti legitimni. Tako se u bosansku zbilju i uši neosvještenih članova idiocracy ubacuje shvatanje da je legitimitet u političkom predstavljanju stranački i da jedna stranka izdaje potvrdu i za etnički i možda sutra za religijski identitet, budući da prerasta u kult i obredoslovlje. Ovdje se mora naglasiti, samo radi prevaranata koji mute društvene procese prema fašistoidnim idejama, da je legalnost izvorište svakog legitimiteta.

Neprihvatljivo je i primitivno podmetanje od strane etnopolitike sporne ideje da politička stranka definira etnicitet, da se pojavljuje kao njegov vladar, posjednik i usmjerivač. Ustvari, potpuno je morbidna ideja etnopolitike da se kao osnovna operativna jedinica političkog djelovanja pojavljuje narod ili jedna narodna grupa. Otkud to u Bosni? Bosansko povijesno iskustvo nije određeno isključivošću, ekskluzivističkim pristupom organizaciji društvenog života. Tek odnedavno “stručnjaci” separiranih egzistencija pokušavaju u Bosnu uvesti model konsocijacijskog geta. To je tuđmanizam na djelu. Iz toga se pojavljuje zahtjev da se izborni zakon reducira na etničke grupe i da se izbori provode unutar etničkih grupa Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. Samo “vlasnici” etničkih grupa mogu biti legitimni predstavnici, a oni koji se osjećaju i građanima države BiH su nelegitimni. Tako fašizam i aparthejd idu skupa u svome apsurdnom prostakluku fabricirajući cjeloviti društveni sistem apsurda.

U tom sklopu, dakle, apsolutno je suspektno insistiranje na ekskluzivnom “pravu” jedne političke stranke (HDZ) da se predstavlja kao jedini zastupnik interesa jednog cijelog naroda i samoproglašava predvodnikom “evropskog puta”. Stoga je važno podsjetiti na početak devedesetih godina prošlog stoljeća i zapitati se zbog čega su u Republici BiH napravljene etničko-religijske stranke (ne nacionale, državljanske, bosanske) kao ekspoziture Beograda i Zagreba? Zbog čega je napravljen HVO i Vojska “Rs”? Zašto se te formacije organiziraju i koji su ima strateški ciljevi? Zašto ne poštuju bosansku nacionalnost i suverenitet? Nije Tuđman napravio HDZ i HVO da brani Republiku BiH? Samo naivci mogu zanemariti pitanje o uspostavljanju vojnih i političkih formacija Srbije i Hrvatske na tlu Republike Bosne i Hercegovine početkom 1990-ih godina.

Petokolonaško likovanje

Nevjerovatno je s kojim bolesnim likovanjem i populističkim ushićenjem u javnosti glasnici nekontrolirane mržnje i stranačke ostrašćenosti napadaju predsjednika Željka Komšića i dr. Slavena Kovačevića, jer je Evropski sud za ljudska prava osporio “status aplikanta” dr. Kovačevića. E, ovdje je petokolonaška klika došla na svoje. Sada će ona da se nagovori i da napokon razbije svaki govor o bosanskoj nacionalnost i suverenitetu, te da definitivno ustoliči boginju etniju na pijedestal svih vrijednosti koje je epoha nihilizma u Evropi porušila. Petokolonaška klika ne spominje i ne želi da zna da ESLJP nije ni dotakao meritum aplikacije dr. Kovačevića, niti ga interesira priča o diskriminaciji građana i neophodnost da država Bosna i Hercegovina bude jedna izborna jedinica. Zato oni i dalje ponavljaju kao sumanuti da “ne smiju Bošnjaci birati Hrvatima člana Predsjedništva” i naliježu na hadezeovsku pervertiranu naraciju o homogeniziranom narodu kao glasačkom tijelu. Oni ne žele da građani biraju, nego narodne grupe ili “plemenske zajednice” svoga vožda ili etnarha.

Petokolonaška klika podsjeća dr. Kovačevića da je on Hrvat! Vidi čuda. Njih ne interesira njegova nacionalnost Bosanca. Oni još guslaju u epskom Kardelj-Šuvar “nacionalnom pitanju”. Njima je još uvijek Bošnjak, Hrvat ili Srbin “nacionalnost” u internacionalno priznatoj državi Bosni i Hercegovini – jedinom izvoru nacionalnosti. Petokolonaška klika rabulista i ridikula odbija ideju građanskog društva i demokratske države i besramno podmeće koncept konsocijacije i “suživota” po hadezeovskom modelu. Oni bi, podijeljeni u geta pod kontrolom “legitimnih političara” i “sveštenika pravovjerja”, ovjekovječili etnokratiju i protjerali sve one koji misle drugačije.

Petokolonaški rabulisti podmeću etničku pripadnost kao kriterij aktivnog biračkog prava! Oni su postali sljedbenici politike etničke “čistoće” koju nameće HDZ, odnosno patološkog ekskluzivizma u dobu podivljale desnice i islamofobne histerije. Iz tog perverznog osnova politika susjedne Hrvatske i njen premijer Plenković “obećavaju” izborni zakon za Bosnu i Hercegovinu po mjeri HDZ-a! HR Schmidt bi u tom projektu trebao biti ključna poluga. Pritom, petokolonaška klika ne primjećuje nelogičnost u osporavanju “statusa aplikanta” i zaboravlja u svom epskom rušilačkom zanosu da je Sud već jednom prihvatio aplikaciju dr. Kovačevića, koji je bio valjan aplikant, procesuirao je prema svojim standardima i praksama i nakon toga donio Presudu.

Zato treba podsjetiti da odgovorno i ozbiljno “legitimno predstavljanje” jeste ono predstavljanje koje proizlazi iz zakonskog okvira i koje osigurava da ni jedan građanin BiH ne bude diskriminiran ni po kojem osnovu (etničkom, religijskom, regionalnom, spolnom…). Svoditi političko predstavljanje na etničko-religijsko znači biti u predvorju fašističke ideje! U demokratiji etničko određenje i pripadnost ne može imati nikakve veze s aktivnim biračkim pravom građanina. Aplikant pred ESLJP dr. Kovačević je samo tražio kao stanovnik Bosne i Hercegovine da mu se omogući aktivno biračko pravo.

Najzad, treba podsjetiti, odgovorni građani nikada neće odustati od Bosne kao političke forme slobodnih i ravnopravnih ljudi, njezinih državljana, niti zanemariti političko i kulturno bosanstvo i pluralnu racionalnost bosanskog bića. Nikakva ideologija velikodržavnog hegemonizma i antibosanskog fašizma ne može pokolebati bosansku odlučnost i spremnost da se država Bosna i Hercegovina  i građansko društvo brane svim raspoloživim sredstvima.