Iz današnje perspektive, priča o izgradnji ili održavanju velikih sportskih objekata u Hrvatskoj, koji mogu služiti i za druge manifestacije i okupljanja, djeluje tužno. Potreban je vanjski podsticaj da bi se nešto pokrenulo – najčešće kroz dobijanje velikog takmičenja čiji je Hrvatska domaćin. U kontekstu takvog jednog događaja, danas se prisjećamo 38 godina od otvaranja Univerzijade u Zagrebu, velikog spektakla održanog u julu 1987. godine, koji je glavnom gradu Hrvatske donio ozbiljan zamah u razvoju sportske infrastrukture, piše Dnevno.hr.

Zagreb je tada bio savršen organizator, a dobro se pamti da je znao iskoristiti privilegiju domaćinstva. Izgrađena su brojna sportska borilišta, a cijeli grad je bio preuređen – od svježih fasada do novih objekata. Međutim, taj veliki projekt suočio se i s otporima zbog planova koji su tada bili spremni, ali su ipak uspjeli zaživjeti.

U to vrijeme, kada se još nije moglo naslutiti da će se tadašnja Jugoslavija uskoro raspasti u ratovima i krvi, takav iskorak Zagreba nije bio nimalo dobrodošao u Beogradu, u forumima i tijelima centralističke komunističke vlasti.

Otpor s ciljem usporavanja projekta

Uprkos izjavama za javnost, poput one da se radi o „velikoj jugoslovenskoj priredbi“, pamti se da je upravo Zagreb napravio pravi potez. Radilo se promišljeno, privuklo se dosta novca iz državnog budžeta kako bi Univerzijada bila veličanstvena. Treba dodati da se sve to dešavalo u doba krize i inflacije, kada su mnogi smatrali ovakvu organizaciju nepotrebnom.

Da Zagreb nije imao Univerzijadu, čija se 38. godišnjica početka danas obilježava, situacija s adekvatnim sportskim objektima bila bi još gora – iako su i oni tada izgrađeni već dotrajali usljed protoka vremena. Potres iz marta 2020. nanio je dodatnu štetu, ali ostaje neporeciva činjenica da je najveća sportska manifestacija ikad održana u Zagrebu bila pokretač izgradnje sportske i gradske infrastrukture, te da je grad tada živnuo na svim nivoima.

Predsjednik organizacionog odbora Univerzijade bio je Ivo Vrhovec – čovjek koji je imao jak položaj u Beogradu (dugogodišnji urednik Vjesnika, dopisnik iz SAD-a i Velike Britanije, predsjednik IK CK SKH, član Predsjedništva CK SKH, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, šef CK SKH i član Predsjedništva SFRJ od 1984. do 1989.).

Foto: Damir Krajac/CROPIX

Napadi iz Beograda

Vrhovcu je bio zadatak da osigura finansijsku konstrukciju Univerzijade, a osim toga morao je i „primati udarce“ iz Beograda, dok su mu drugovi u Zagrebu obećali da će na terenu odraditi sve kako treba. Tako je i bilo. Pokrenuta je akcija uvjeravanja saveznih institucija da učestvuju u finansiranju Univerzijade.

Ipak, otpora je bilo i te kako. „To je pljačka stoljeća“, grmio je u jugoslovenskoj Skupštini početkom 1987. godine Mihajlo Švabić, kada su u beogradskoj centrali shvatili koliki iznos nedostaje u državnom budžetu. Nekadašnji Titov prvoborac, a krajem osamdesetih vatreni mitingaš i jurišnik Slobodana Miloševića, samo je naglas iznosio ono što je Beograd mislio.

Prve optužbe u vezi finansiranja Univerzijade Švabić je iznio u intervjuu za beogradski NIN u januaru 1987. godine. Na to je reagovala Služba za informisanje Univerzijade tvrdeći da „Švabić laže“. Inače, zbog tadašnje visoke inflacije i svakodnevnih promjena kursa dinara prema marki i dolaru, teško je precizno izračunati koliko je ukupno potrošeno, ali brojka se kreće oko 800 miliona dolara.

Veliki broj sportista

Na Univerzijadi su učestvovali sportisti iz 122 zemlje svijeta, a prijavljeno je bilo 6423 učesnika. Pamti se po simpatičnom logotipu i maskoti Zagiju, koju je osmislio Nedjeljko Dragić, kao i po sportskim objektima koji su tada sagrađeni. Umjetnički koncept svečanog otvaranja osmislio je hrvatski etnolog i etnokoreograf Ivan Ivančan.

Zvanični slogan Univerzijade bio je: „Svijet mladih za svijet mira“. Generalni sekretar Univerzijade bio je proslavljeni hrvatski košarkaški trener i vješt menadžer Mirko Novosel, legendarni strateg sa klupe Cibone koja je 1985. i 1986. osvajala naslove prvaka Evrope.

Izgrađen je Košarkaški centar Dražen Petrović, svečano otvoren 30. juna 1987. godine. Sagrađeni su i sportski centar na Jarunu, kompleks bazena Mladost te dvorana Cibona, kasnije preimenovana po Draženu Petroviću. Obnovljeni su sportski centar Šalata, stadion Dinama te niz objekata u Zagrebu i gradovima suorganizatorima: Bjelovar, Čakovec, Jastrebarsko, Karlovac, Kumrovec, Petrinja, Sisak, Varaždin i Sveti Ivan Zelina.