Tabuti sa posmrtnim ostacima sedam žrtava genocida u Srebrenici danas su u poslijepodnevnim satima stigli u Potočare. U zloglasnoj Fabrici akumulatora, uz brojne građane Srebrenice, okupile su se porodice žrtava koje su uz bol i jecaje milujući tabute oprostile od svojih najmilijih. Sjedeći pored tabuta svog oca, Mirzeta Karić je smogla snage da kroz tek poneku rečenicu ispriča svoju potresnu priču.

"Teško je. Ubijen mi je otac i ukopavam jednu njegovu kost nakon 30 godina. Ta jedna kost je pronađena prije tri godine i više mu nikad ništa nisu našli", kazala je Mirzeta drhtavim glasom.

Iako se inače teško odlučiti na ukop samo jedne kosti svog najmilijeg, Mirzeta se, kaže, ipak odlučila na taj potez.

"Odlučila sam se na to dok mi je majka, koja je na postelji, živa i da znam da kada ovdje dođem znam gdje mu je mezar. I da, iako je jedna kost, imam kome doći i proučiti Fatihu", kazala je.

Posmrtni ostaci njenog oca pronađeni su u mjestu Kamenica prije tri godine. Imao je 47 godina kada je ubijen.

"Pronašli su mu jednu kost i više ništa nisu. Težak je život. Svaki dan proživljavamo jedno te isto", dodaje bolnim glasom.

Međutim, Mirzetin otac nije jedini kojeg je izgubila u genocidu u Srebrenici. Ubijen joj je i brat koji je imao samo 22 godine, a pored njega i brojni bliži članovi porodice, Najmlađi amidžić joj je imao 15 godina kada je ubijen.

"Izgubila sam brojne članove svoje bliže familije. Moj otac je 50. po redu kojeg ću ukopati. Ne brojim daljnju familiju, samo bližnju. I danas kopam jednu kost i kad ovako gledaš ovaj sanduk, ne znam šta da kažem", poručila je na kraju za N1 Mirzeta suzdržavajući suze.