Britanski  BBC je objavio priču povodom 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.  

Tišinu prekida promukli krik. Grupa ljudi grebe po tlu, prebirući po tlu. Jedan od njih drži sat koji su pronašli; drugi, sandalu.

Scena na pozornici sarajevskog Ratnog teatra neugodno je poznata publici na svjetskoj premijeri predstave Cvijeće Srebrenice. Predstava odražava sumornu stvarnost događaja ne samo iz jula 1995. godine – već i decenija neriješene tuge i podjela u Bosni i Hercegovini koje su uslijedile.

Masakr u Srebrenici ostaje najozloglašeniji ratni zločin počinjen u Evropi od Drugog svjetskog rata. Snage bosanskih Srba zauzele su Srebrenicu u istočnoj Bosni, gdje su se hiljade Bošnjaka, koji su uglavnom muslimani, sklonile, vjerujući da su sigurno pod zaštitom Ujedinjenih nacija.

Umjesto toga, holandski vojnici stajali su po strani dok je general bosanskih Srba Ratko Mladić naredio svojim trupama da žene i najmlađu djecu smjeste u autobuse za prevoz do područja s većinskim bošnjačkim stanovništvom. Zatim je, tokom narednih dana, nadgledao sistematsko ubistvo oko 8.000 ljudi – većine, ali ne svih, muškaraca i dječaka.

Britanski javni servis BBC je objavio priču o 30. godišnjici genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.  

Tišinu prekida promukli krik. Grupa ljudi grebe po tlu, prebirući po tlu. Jedan od njih drži sat koji su pronašli; drugi, sandalu.

Scena na pozornici sarajevskog Ratnog teatra neugodno je poznata publici na svjetskoj premijeri predstave Cvijeće Srebrenice. Predstava odražava sumornu stvarnost događaja ne samo iz jula 1995. godine – već i decenija neriješene tuge i podjela u Bosni i Hercegovini koje su uslijedile.

Masakr u Srebrenici ostaje najozloglašeniji ratni zločin počinjen u Evropi od Drugog svjetskog rata. Snage bosanskih Srba zauzele su Srebrenicu u istočnoj Bosni, gdje su se hiljade Bošnjaka, koji su uglavnom muslimani, sklonile, vjerujući da su sigurno pod zaštitom Ujedinjenih nacija.

Umjesto toga, holandski vojnici stajali su po strani dok je general bosanskih Srba Ratko Mladić naredio svojim trupama da žene i najmlađu djecu smjeste u autobuse za prevoz do područja s većinskim bošnjačkim stanovništvom. Zatim je, tokom narednih dana, nadgledao sistematsko ubistvo oko 8.000 ljudi – većine, ali ne svih, muškaraca i dječaka.

"Mislila sam da ćemo se urazumiti kada prođe 30 godina", kaže Selma Alispahić, glavna glumica Sarajevskog ratnog teatra - i sama bivša izbjeglica iz sukoba u Bosni.

"Ljudi se umore od dokazivanja istine koja je toliko puta dokazana, čak i na međunarodnim sudovima. Priča o mržnji i izvrtanju činjenica služi samo kriminalcima koji su profitirali od rata i koji danas žele sačuvati svoje bogatstvo."

Poricanje genocida nije jedini simptom podjela u zemlji. Dejtonski mirovni sporazum okončao je rat, samo četiri mjeseca nakon masakra. Ali je također podijelio Bosnu i Hercegovinu na dva "entiteta", na etničkoj osnovi. Većina Bošnjaka i Hrvata živi u Federaciji, dok je većina Srba u Republici Srpskoj.

Postoji i vlada na državnom nivou, sa članom Predsjedništva za svaku od tri glavne etničke grupe. Ali većina moći leži na entitetskom nivou.

Posljednjih mjeseci, predsjednik Republike Srpske to iskorištava za pravljenje štete. Milorad Dodik je gurao zakone o povlačenju iz brojnih nacionalnih institucija, uključujući pravosuđe. To ga je dovelo u sukob sa vrhovnom vlašću u BiH, međunarodnim visokim predstavnikom.

Sadašnji nosilac te pozicije, Christian Schmidt, poništio je dotične zakone. Ali, Dodik je odbio priznati te presude.

Ranije ove godine sud ga je osudio na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja javne funkcije zbog ignorisanja odluka visokog predstavnika. Presuda je trenutno u žalbenom postupku.

Uslijedile su daljnje spletke - uključujući zakonodavstvo o uspostavljanju "rezervnih policijskih snaga". Ista terminologija je korištena za ubilačku srpsku miliciju tokom sukoba u BiH.

"Ovo je opasno, igrati se sa sjećanjem onih koji su proživjeli 1990-te", kaže gospodin Schmidt.

"Vidim kako se neodgovorni dio političke klase igra s ovim. Potrebno nam je jasno prisustvo međunarodne zajednice na vojnom nivou - tako da Eufor [mirovne snage EU] dobija više odgovornosti samim prisustvom, obećavajući ljudima da će biti podržani na miran način."

U centru Sarajeva, teško je propustiti podsjetnike na godišnjicu masakra u Srebrenici. Stotine ljudi zbilo se pod kišobranima na prolom kiši kako bi odali počast konvoju koji je nosio posmrtne ostatke sedam nedavno identifikovanih žrtava koje će biti sahranjene na groblju Potočari tokom komemoracije. Ispred gradskih trgovačkih centara, video ekrani pozivaju prolaznike da "Sjetimo se Srebrenice".

Ali samo 15 minuta uz cestu, u Istočnom Sarajevu, nema javnih spomena masakra. Ćirilični znakovi i kišobrani Jelen piva ukazuju na to da se radi o Republici Srpskoj. A u zgradi entitetske vlade nema puno entuzijazma za komemoracije.

Zaista, državni ministar vanjske trgovine Staša Košarac - vodeći član Dodikove stranke SNSD - tvrdi da se Srebrenica koristi za produbljivanje podjela i sprječavanje pomirenja.

"U ovoj zemlji su ubijeni Bošnjaci, Hrvati i Srbi - i zločini su počinjeni na sve tri strane. Važno je, kada razmišljamo o budućnosti, da svi počinioci, na svim stranama, budu pozvani na odgovornost", kaže on.

"Bošnjaci insistiraju da govore samo o bošnjačkim žrtvama. U Srebrenici je počinjen zločin – nijedan Srbin to ne poriče – ali imamo pravo ukazati na zločine nad Srbima u i oko Srebrenice."

Ali hiljade drugih ljudi fokusiraju se na solidarnost sa Srebrenicom. Uoči komemoracije, Memorijalni centar i groblje Potočari već su bili zauzeti ljudima koji su odavali počast. I pozdravili su dolazak grupa biciklista, trkača i motociklista iz cijele zemlje.

Mirela Osmanović kaže da je ova podrška ključna za Bošnjake koji su se vratili da žive u području gdje su im članovi porodice poginuli. Rođena je dvije godine nakon što su joj dva brata ubijena u Srebrenici i sada radi u Memorijalnom centru. Ali nedavne tenzije su je potresle.

"Intenzivna atmosfera koju su stvorili lideri Republike Srpske zaista nas uznemirava, zbog čega se osjećamo kao da više nismo zaštićeni – i zaista smo zabrinuti za svoju budućnost."

"Moji roditelji kažu da izgleda onako kako je izgledalo 1992. godine."

Za Milorada Dodika, manipulisanje ciklusom tenzija je samo dio njegove strategije da ostane na vlasti. Ali za ljude u Srebrenici, tekuće etno-političke igre samo otežavaju zacjeljivanje.