Dobre vijesti dolaze s Medicinskog fakulteta Državnog sveučilišta São Paulo (UNESP) u Brazilu. Tim uglednih istraživača objavio je rezultate randomizirane, placebom kontrolirane kliničke studije koja pokazuje da bi vitamin D mogao imati znatnu ulogu u ishodu liječenja jednog od najčešćih oblika raka kod žena. No, upozoravaju kako su potrebne još brojne studije da bi se i potvrdio ovaj pozitivan rezultat. 

U studiji je sudjelovalo 80 postmenopauzalnih žena s dijagnozom raka dojke, koje su podvrgnute standardnoj neoadjuvantnoj kemoterapiji — terapiji prije glavne operacije. Sudionice su svakodnevno primale ili 2.000 međunarodnih jedinica (IJ) vitamina D3 ili placebo, kroz razdoblje od šest mjeseci, paralelno s kemoterapijom.

Po završetku ciklusa liječenja, rezultati su bili iznenađujući: 43% žena koje su dobivale vitamin D zabilježilo je potpuni nestanak bolesti (patološki kompletni odgovor – pCR), u usporedbi s tek 24% u placebo skupini. To znači da je vjerojatnost potpune remisije gotovo udvostručena kod onih koji su uzimali vitamin D tijekom terapije.

Ova razlika nije samo statistički značajna, već i klinički iznimno važna, osobito u segmentu pacijenata kod kojih kemoterapija često nema maksimalan učinak.

Kako vitamin D djeluje na tumorske stanice?

Vitamin D, poznat najviše po ulozi u održavanju zdravlja kostiju, posljednjih godina budi veliko zanimanje u onkologiji. Mehanizmi njegovog povoljnog djelovanja su višestruki:

► Potiče apoptozu, odnosno programiranu smrt tumorskih stanica, te usporava njihovu diobu.

► Pojačava ekspresiju tumor-supresorskih gena, čime se usporava napredovanje bolesti.

► Povećava osjetljivost tumora na kemoterapeutike, omogućujući lijekovima efikasnije uništavanje stanica raka.

► Djelomično sprječava iscrpljivanje vitamina D koje može biti izazvano samom kemoterapijom.

Studiju su vodili dr. Michelle Sako Omodei, Jackeline Chimicoviaki, Daniel Buttros i Benedito Souza Almeida-Filho, uz podršku istraživačkog tima UNESP-a Botucatu. Suradnja s onkološkim odjelom Sveučilišne bolnice Botucatu i zakladom FAPESP dodatno je ojačala kredibilitet projekta. 

Kliničke implikacije i ograničenja

Iako rezultati djeluju impresivno, autori naglašavaju nekoliko ograničenja. Studija je provedena u samo jednom centru i na ograničenom broju ispitanica. Početna razina vitamina D nije bila kriterij za prilagodbu doziranja, a dugoročni učinci na preživljenje pacijentica zahtijevaju dodatna istraživanja. Također, metabolizam vitamina D varira među pojedincima, ovisno o tjelesnoj težini, dobi i drugim čimbenicima.

Unatoč tome, rezultati pružaju snažan argument za vrednovanje razine vitamina D kod svih onkoloških bolesnica i, prema potrebi, uključivanje suplemenata uz standardnu terapiju. Doza korištena u studiji (2.000 IJ na dan) ostaje unutar sigurnosnih granica preporučenih u EU i Hrvatskoj. No, pacijente se upozorava da prije uzimanja dodataka prehrani obavezno pitaju specijalista za mišljenje, te se i dodatno informiraju. 

Stručnjaci preporučuju liječnički nadzor razine vitamina D u krvi te personalizirani pristup u određivanju optimalne doze.

Ostaje za vidjeti hoće li veće, međunarodne studije potvrditi ove rezultate...