Danas podsjećamo na lik i nedjelo Gorana Hadžića, pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata, predvođenog bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, koji je bio optužen za ratne zločine nad hrvatskim stanovništvom od 1991. do 1993. godine.

Hadžić se teretio u 14 tačaka optužnice za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja, počinjene ubistvima stotina i progonom hiljada nesrba s okupiranih područja Hrvatske tokom rata te za čitav niz drugih zločina, među kojima je i masakr više od 250 pacijenata iz vukovarske bolnice na Ovčari.

Uhapšen je u julu 2011. godine na Fruškoj gori i izručen Haškom tribunalu, gdje se prilikom prvog pojavljivanja pred sudom izjasnio da nije kriv. Hadžić je u trenutku hapšenja bio posljednji bjegunac čije je izručenje tražio Haški tribunal.

ICTY je Hadžića pustio na neodređeno vrijeme bez dodatnih uvjetovanja osim što je Hadžićev ljekar bio obavezan sudu redovno dostavljati izvještaje o njegovom zdravstvenom stanju.

Suđenje mu je počelo 16. oktobra 2012., ali je 2014. prekinuto zbog tumora mozga koji mu je dijagnosticiran. U Srbiju se Hadžić vratio u aprilu 2015. godine.

Haški optuženik za ratne zločine i nekadašnji predsjednik tzv. Republike srpske Krajine Goran Hadžić (57) umro je 2016. godine u bolnici u Novom Sadu, a navodno mu je pozlilo u kući, nakon čega je odvezen na hitni prijem Kliničkog bolničkog centra u Novom Sadu.

Hadžić je u odsutnosti u Hrvatskoj osuđen na osam godina zatvora, između ostalog zbog poticanja na zločin, ubistva, rušenja katoličke crkve i miniranja nesrpskih kuća u Tenji, u blizini Osijeka.

Bio je blizak s vrhuškom i osnivačima Republike Srpske, također ratnim zločincima Radovanom Karadžićem, Biljanom Plavšić i Nikolom Koljevićem.

(SB)