Piše: Oleksandr Levčenko, bivši ambasador Ukrajine u BiH

Razlog za ruski rat protiv Ukrajine nije samo imperijalizam Kremlja, već i činjenica da ga podstiču izvanredne kineske ambicije. Materijalna i tehnička podrška Moskve postala je de facto posrednički rat između Pekinga i Washingtona, čiji je glavni cilj da Kina preuzme Tajvan uz minimalnu intervenciju SAD-a. Donald Trump nastavlja povećavati pritisak na Rusiju uoči novog roka postavljenog Putinu da uskoro pristane na prekid vatre. SAD nameću dodatnih 25 posto carine Indiji kao kaznu za kupovinu ruske nafte. Američki predsjednik direktno je odgovorio na drske prijetnje nuklearnim ratom bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva, sada Putinovog zamjenika u Vijeću sigurnosti Rusije, premještanjem dvije nuklearne podmornice bliže ruskim granicama kako bi se suprotstavio ovoj prijetnji. Trumpov specijalni izaslanik Steve Witkoff posjetio je Moskvu peti put radi razgovora s Kremljom, a sada bi se američki i ruski predsjednik mogli sastati u bliskoj budućnosti. Ovo piše Rebecca Koffler, analitičarka strateške vojne obavještajne službe i bivša obavještajna službenica Pentagona, za poznatu britansku The Telegraph.

Trump testira različite alate za uspostavljanje mira u Ukrajini. Hoće li ijedan od njih uspjeti? Uskoro ćemo saznati. Ali sada postoje dobri razlozi za vjerovanje da bi njegova "umjetnost pregovaranja" s Rusijom mogla biti osujećena - i to ne bez pomoći Kine. Američki predsjednik i njegovi savjetnici možda nisu u svojoj strategiji prema Rusiji uzeli u obzir da Kina sebe smatra pobjednikom u ratu u Ukrajini i stoga je izuzetno zainteresirana za nastavak vojne pomoći Moskvi. Dok SAD i Evropa vode posrednički sukob s Rusijom, isporučujući vojnu opremu i finansirajući Ukrajinu kako bi oslabili ruske oružane snage i ekonomiju, Kina vodi vlastiti posrednički rat protiv SAD-a, podržavajući Rusiju dijelom otvoreno, dijelom prikriveno, smatra britanski medij.

Kina sistematski blokira Trumpove mirovne inicijative. Uostalom, rat je koristan zvaničnom Pekingu u pripremi za udar na Tajvan. Kineski predsjednik Xi Jinping sukob između Rusije i Ukrajine smatra ratom za iscrpljivanje SAD-a i Rusije prije invazije na Tajvan, tako da Peking nije zainteresiran da Moskva sklopi mir s Ukrajinom. Kina isporučuje Rusiji tehnologije dvojne namjene koje se koriste za proizvodnju vojne opreme. Ove kritično važne komponente uključuju mikroelektroniku, optiku za tenkove, satelitske senzore, navigacijsku opremu itd., a Kina ih prodaje Moskvi otvoreno putem državnih preduzeća ili tajno putem fiktivnih kompanija, navodno za civilnu upotrebu. Ova kontinuirana podrška ojačala je borbene sposobnosti Rusije, omogućavajući joj da vodi dugotrajni rat iscrpljivanja protiv Ukrajine. Od posebnog značaja je uloga Kine kao posrednika u ruskoj kampanji ratovanja dronovima. Moskva svake godine uvozi bespilotne letjelice iz Kine u vrijednosti od mnogo miliona dolara, a također ih proizvodi s kineskim kompanijama na svojoj teritoriji. Obavještajne procjene sugeriraju da je Rusija otvorila tajni pogon za proizvodnju bespilotnih letjelica u Kini, sa sjedištem na podružnici ruske državne kompanije za proizvodnju oružja Almaz-Antey. Pomažući u jačanju ruske vojne ekonomije, Kina je postala najveći uvoznik ruske nafte, uz Indiju, čineći 47% ruskog izvoza sirove nafte od juna 2025. godine, dok je Indija osigurala kupovinu 35% ruskog izvoza nafte. Veliki dio ruskog izvoza nafte prevozi se flotom u senci neobilježenih tankera kako bi se zaobišle postojeće sankcije. Peking je odbacio prijetnju američkog ministra finansija Scotta Bessanta da će uvesti 100-postotne tarife ako Kina nastavi s ovom praksom. Kina se dalje slaže s Moskvom protiv Washingtona i namjerava povećati uvoz plina iz Rusije, a istovremeno smanjiti kupovinu ukapljenog prirodnog plina iz Sjedinjenih Država.

Ruski rat protiv Ukrajine prisiljava SAD i njihove saveznike da usmjere značajne resurse - vojne, finansijske i političke - na podršku Kijevu. To, zauzvrat, odvraća pažnju Washingtona od glavne brige Bijele kuće, Indo-pacifičke regije, a posebno od odbrane Tajvana, koji je ključni element kineske strategije. Dugotrajni sukob u Ukrajini iscrpljuje vojne rezerve SAD-a i NATO-a isporukom oružja Kijevu, stvarajući priliku za Peking. Rat doprinosi globalnoj ekonomskoj nestabilnosti, posebno rastu cijena energije i hrane. To slabi ekonomije niza zapadnih zemalja, uključujući SAD, što ih prisiljava da troše dodatne resurse na domaće probleme, smanjujući njihovu sposobnost da se suoče s Kinom u Aziji. Rat u Ukrajini također produbljuje strateško partnerstvo između Kine i Ruske Federacije. Peking dobija pristup jeftinoj ruskoj energiji i sirovinama, što jača njegovu ekonomiju, dok Rusija zavisi od Kine kao tržišta i izvora najnovijih tehnologija, što omogućava Pekingu da utiče na tok rata. Dakle, mirovne inicijative Donalda Trumpa usmjerene na brzi kraj rata su u suprotnosti s interesima Kine. Uostalom, kraj sukoba bi omogućio Sjedinjenim Državama da se ponovo fokusiraju na obuzdavanje Kine na Dalekom istoku, pa je Peking zainteresovan da koristi diplomatske i ekonomske poluge kako bi održao status quo rata kako se on ne bi stalno završavao, već periodično prelazio iz aktivne u pasivnu fazu, ali oružani sukob mora stalno tinjati i rasplamsavati se. Kina rat u Ukrajini vidi kao svojevrsni način testiranja reakcije Zapada na agresiju velike zemlje, kako bi se, uzimajući u obzir to iskustvo, dobro pripremila za vlastite odlučne akcije. Produženje sukoba u Ukrajini daje Pekingu vremena da izgradi vlastitu vojnu moć i analizira slabosti zapadne koalicije u obezbjeđivanju oružja i brzini mogućeg preraspodjele trupa. Kina ruski rat protiv Ukrajine vidi kao alat za slabljenje geopolitičke težine Sjedinjenih Država. Blokiranje mirovnih inicijativa koje bi mogle ubrzati kraj sukoba u skladu je sa strategijom Pekinga da maksimizira vlastite prednosti na dugi rok.

Logika Pekinga može se ilustrovati drevnom kineskom poslovicom: „Dok se dva tigra žestoko bore u dolini, mudar majmun sjedi na vrhu planine, gleda dolje i čeka da vidi kako će se sve završiti.“ Peking sebe vidi kako sjedi na vrhu planine, strpljivo čekajući da Moskva, Washington i zemlje NATO-a iscrpe svoje borbene arsenale.

Iako se Kina i Rusija javno pozicioniraju kao saveznici, objavivši „partnerstvo bez granica“ početkom 2022. godine, nakon čega je uslijedio napad Rusije na Ukrajinu, u stvarnosti su strateški protivnici, povezani, prije svega, postizanjem zajedničkog cilja - ograničavanjem geopolitičke dominacije Zapada. Tokom svoje turbulentne historije, Kina i Rusija su doživjele brojne granične sukobe i još uvijek održavaju teritorijalni spor na Dalekom istoku. Prije 170 godina, Rusija je od Kine oduzela ogromne teritorije od Bajkalskog jezera do Tihog okeana, više od milion kvadratnih kilometara, koje se u kineskim udžbenicima historije i dalje smatraju tradicionalno kineskim prostorima. Istovremeno, Rusija, koja doživljava demografski pad, dugoročnu migraciju kineskih građana u svoju okupiranu regiju Dalekog istoka smatra ozbiljnom prijetnjom. Putin je još 2000. godine upozorio da ako Rusija ne uloži „stvarne napore“ da razvije svoj Daleki istok u kratkom roku, „za nekoliko decenija njeno rusko stanovništvo će uglavnom biti japanskog, kineskog i korejskog govornog područja.“

U međuvremenu, Peking održava zajedničke kinesko-ruske pomorske vježbe u Japanskom moru.