U jeku obilježavanja godišnjice od zatvaranja prijedorskih logora, grupa mladića na koncertu u tom gradu isticala je majice u kojima slave postojanje logora. Naime, na muzičkom festivalu održanom početkom avgusta, u prvom redu bio je mladić koji je isticao majicu s keltskim krstom i natpisom "Prijedor – Je*eš grad bez tri logora".

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Seid Omerović kaže za Hayat.ba da je evidentno da je u našem okruženju taj negativni egzibicionizam jedan od načina kako da privučete pažnju, kako da se istaknute među okruženjem, pa makar i na jedan jako loš i ružan način.

"U tom kontekstu treba gledati od koga dolazi takve poruke, s obzirom na to da se radi o relativno mladim osobama, osobama koje u kontekstu ovakvog okruženja, kako u našoj državi, tako i u regiji, imaju za ugledati se samo uglavnom na loše stvari, onda je sasvim očekivano da se te stvari, pod dozom alkohola i drugih opojnih sredstava dešavaju, odnosno da ispliva ono što čovjek drži u sebi. Međutim, Savez logoraša u BiH ima previše iskustva i, nažalost, previše iskustva iz takvih i sličnih i gorih situacija. Između ostalog, imate po nama dosta goru situaciju vezanu za skorašnje osude Sudbina Musića i Ćamila Durakovića od strane zločinaca u Prijedoru koji su u sudskim organima bili osuđeni za djela, izdržali svoju kaznu", kaže Omerović.

Dodaje kako u Savezu smatraju da treba raditi na institucionalnim stvarima, a ne na stvarima ad hoc karaktera.

"Treba da postoji zakonsko sankcioniranje, odnosno zakon o zaštiti žrtava ratne torture i zakon o logorašima koji će prije svega priznati ono što evo tri decenije poslije nije priznato, a to je da su postojali logori, a danas otprilike, prema nekim naučnim procjenama, oko 50 posto je živih svjedoka na ovom području i to treba da bude uređeno institucionalno kao i status logoraša. Tri decenije to nije urađeno, a za to su odgovorni svi oni koji se politički zauzimaju da predstavljaju, ne samo bošnjački, nego i hrvatski, pa dijelom i srpski narod, onda je sva odgovornost na tim ad hoc dešavanjima ustvari na našim političkim predstavnicima",  kaže Omerović. 

Savez logoraša je na stanovištu da je za sva takva dešavanja, ali i za brojna druga pitanja koja nisu riješena vezano za žrtve torture, a prije svega za logoraše, potrebno institucionalno rješenje.

"Tu eksplicitno nije pitanje novca, nego je pitanje prava koje su ti logoraši zaslužili tokom odbrane od agresije na BiH, ali ne samo ono što je bilo i prošlo, nego i činjenica da danas, evo na primjer, u aprilu u Okružnom sudu u SAD, u Chattanoogi, a prije nešto više od godinu na Okružnom sudu u Arizoni u SAD, branimo istinu i pravdu za državu BiH. O svjedočenjima pred Sudom BiH, Tužilaštvom BiH, SIPA-om, istražnim organima, izradi knjiga, izradi filmova, svake godine 56 značajnih obilježavanja širom cijele BiH, zajedno sa našim organizacijama, članicama i partnerima, neću ovom prilikom ni da govorim. Populacija logoraša nije statusno riješena i institucionalno riješena, kroz zakon i status o logorašima će se preduprijediti dašavanja takva ad-hoc karaktera kao štu su ova u Prijedoru", kazao je Omerović.

On smatra da će jednim kvalitetnim zakonom stvari biti riješene odnosno zabranjene.

"A, onaj ko se i tada usudi će odmah znati šta je ono što ga sankcionira. Ono što boli logoraše, koji i danas doprinose državi BiH, ne samo unutar BiH, već i širom svijeta, čak imamo saradnju sa Univerzitetom u Sidneju, sa Univerzitetom u Firenci, sa profesorima, radimo svakodnevno na tom planu, a tri decenije poslije naši politički predstavnici i pozicije i opozicije nisu našli za shodno da logorašima daju zaslužen status. Samim time govorit će se o stvarima koje su bile i onda neće biti problem majica. A zašto? Zato što će i za nje biti adekvatna sankcija za nepoštivanje zakona", zaključio je Omerović.

Kroz prijedorske logore Keraterm, Omarska i Trnopolje te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.