Naša današnja priča vodi vas u daleki Haiti, a govori o najpoznatijem zombiju na svijetu, izvjesnom Clairviusu Narcisseu.

Priča počinje po njegovom povratku “iz mrtvih” u rodno selo L’Estere, a slučaj Clairviusa nije jedini zabilježen primjer zombifikacije na Haitiju iz 20. stoljeća, ali je jedan od najbolje dokumentiranih. U istraživanju koje je uslijedilo, sudjelovali su brojni stručnjaci, poput antropologa, biologa i ljekara. U centru pažnje bila su dva napitka, onaj koji se spravljao kako bi ljude doveo u stanje nalik smrti, kao i napitak kojim bi kasnije “umrli” bili ponovno “oživljeni”.

Narcisse je zbog svog lošeg zdravstvenog stanja, praćenog iskašljavanjem krvi, primljen u američku bolnicu “Albert Schwetizer” u Deschapellesu na Haitiju 1962. godine. U bolnici je umro nakon tri dana. Tada je imao 43 godine. Smrtni list potpisali su američki i haićanski ljekari, a iz smrtovnice je vidljivo da je kao uzrok smrti navedena komplikacija usljed hipertenzije i plućnog edema. Njegov pokop je vrlo brzo organiziran te je on sahranjen već sutradan. U jednom intervju Narcisse je rekao da je u trenucima svoje obamrlosti mogao čuti sve što se oko njega događalo, ali se nije mogao micati niti govoriti.

Narcisse tvrdi da je iz groba izvađen iste noći te je uz pomoć drugog napitka “vraćen među žive”. Nakon prividne smrti, obamrlom se daje novi napitak, u kojem je, kako su istraživanja pokazala, dominantan sastojak biljka bijeli kužnjak (Datura, Tatula), koja izaziva snažne halucinacije i čovjeka dovodi u stanje u kojem je, navodno, podložan tuđoj volji. Ovu biljku tradicionalno koriste narodi Srednje Amerike. Ona se javlja i pod drugim nazivima te se spominje i kao đavolja biljka, kako ju je okarakterizirao i Carlos Castañeda, poznat po istraživanju različitih varijanti stvarnosti kroz uzimanje halucinogenih sredstava.

Clairvius je u međuvremenu saznao da je njegova zombifikacija bila neka vrsta kažnjavanja za neplaćanje alimentacije, ali i posljedica loših odnosa s bratom, kojem nije pomogao kada mu je pomoć bila potrebna. Kako bi se osvetio, Clairviusov brat tražio je pomoć vudu svećenika, koji ga pretvara u zombija, nakon čega ovaj provodi dvije godine radeći na farmi zajedno s još stotinjak “zombija”. Oslobodio se u trenutku kada je jedan od zombija ubio vudu svećenika, u čijem je posjedu bila farma. Nakon toga, Narcisse je još dugo lutao prije povratka u svoje selo, u strahu od brata i njegove osvete.

Narcisseova priča pobudila je veliku pažnju. Zahvaljujući interesu nekoliko naučnika, koji su u napitku vidjeli potencijal u farmakološkom smislu, skupljena su sredstva za finansiranje istraživanja na Haitiju. U provedenom istraživanju posebnu ulogu odigrao je tada mladi kanadski antropolog i etnobotaničar Wade Davis iz “Botaničkog muzeja Harvard”, koji je proveo nekoliko mjeseci na Haitiju 1982. godine. Davis je tamo razgovarao sa svećenicima vudua i prikupljao uzorke napitaka čiji su sastojci zatim proučavani na Harvardu. Analizirani napici sastojali su se od biljnih i životinjskih supstanci.

Najviše pažnje među utvrđenim sastojcima u napitku kojim se osoba stavljala u stanje obamrlosti, privukla je životinjska komponenta, konkretno riba iz porodice napuhača. U pitanju je riba koja u sebi sadrži snažan neurotoksin (tetrodotoksin), anestetik čak 160.000 puta snažniji od kokaina. Ovi su uzorci uzorci, doneseni s Haitija, klinički testirani na životinjama, a ti su testovi potvrdili umrtvljujuće djelovanje napitka.

(SB)