Usred priče o zdravoj i uravnoteženoj ishrani, trend konzumiranja koštuničavog, orašastog i bobičastog voća postaje sve popularniji, u svijetu, Evropi, pa i kod nas.

Talijani su bili među prvima u Evropi koji su otkrili sve blagodati pistacija. U prvom stoljeću nove ere car Vitelije uveo je pistacije u Rim, dok ih rimska knjiga recepata "Apicius" iz 5. stoljeća uključuje u nekoliko recepata. Dejan Jakovljević iz Selišta tradicionalno se bavi proizvodnjom sadnog materijala, a prije pet godina došao je na ideju uzgoja pistacija i prodaje sadnica.

Kaže da u Srbiji postoje sadnice koje rastu i daju plodove bez ikakve zaštite tokom zime i bez ikakvog posebnog tretmana, pa sada posjeduje 50 stabala pistacija starih 4 godine.

Pistacije (Foto: Pexels)

"Sretni oraščić"

Navodi da se radi o matičnim biljkama koje se strogo orezuju kako bi dale što više pupova za kalemljenje, a ove je godine posadio oko 200 sadnica koje će ostaviti za plodonošenje.

U Iranu se pistacije nazivaju nasmijanim oraščićima, a u Kini sretnim oraščićima. Ovi orašasti plodovi su praistorijska grickalica jer datiraju iz paleolitika. Budući da je to jedna od najstarijih cvjetnica, ljudi jedu pistacije najmanje 9000 godina. Pistacije su također jedna od dvije vrste koštuničavog voća koje se spominju u Bibliji.

Prema njegovom iskustvu uzgoja pistacija u našoj klimi, nema problema sa zaštitom ili održavanjem jer su, kako navodi, pistacije vrlo otporna biljna vrsta. Imaju smolu jakog mirisa sličnog boru, i zbog toga ih izbjegavaju i insekti i divlje životinje, kaže Dejan za Mondo.rs.

Pistacije (Foto: Pexels)

Kada i kako se sade pistacije?

"Zaštita od crne pjegavosti je nužna u drugoj polovini ljeta, navodnjavanje je poželjno, ali nije nužno jer imaju vretenasti korijen koji vrlo brzo dopire do dubljih slojeva tla gdje je stalna vlaga. Sadnice se ne smrzavaju i ne smiju se štititi tokom zime kako bi se spriječila prerana vegetacija", objašnjava Jakovljević. Kao i kod svakog drugog voća, sadnju je najbolje obaviti u jesen, kako bi se biljke mogle prilagoditi i tokom zime akumulirati vlagu oko korijena.

Budući da žile počinju rasti krajem februara, poput lješnjaka, najbolje je saditi barem do kraja januara. Sadnice počinju plodonositi nakon tri do četiri godine, ali se u prvim godinama ne može očekivati visok prinos. Potrebna je gnojidba, uništavanje korova, formiranje sadnica i drugi napori.

Ako uzmemo u obzir cijenu ploda i prinos od 15 kg po stablu u desetoj godini, može se reći da je riječ o profitabilnoj voćnoj vrsti. Pistacije žive vrlo dugo, a njihov životni vijek ovisi o sorti i uslovima uzgoja. Najdugovječnije su iranske sorte koje žive oko 100 godina bez intenzivnih agrotehničkih mjera. Kalifornijske sorte traju najkraće i njihov životni vijek je oko 35 godina. Agrotehničke mjere usmjerene na povećanje prinosa smanjuju dugovječnost bilo kojeg voća, uključujući i pistacije. Forsiranje i iscrpljivanje biljke skraćuje njen životni vijek.

U kojim uslovima se uzgajaju pistacije?

Rodno mjesto pistacija je Iran, gdje se pistacije uzgajaju ne zato što im klima odgovara (-5 noću i +45 danju), već zato što drugo voće ne bi uspijevalo. Iznimno su otporne na niske i visoke temperature, ali im je potrebno direktno sunce tokom ljeta, za fotosintezu, ali i za dozrijevanje plodova. Preživljavaju na temperaturama od -25 do +50.

Mogu se uzgajati na gotovo svakoj vrsti tla, ali je važno da je tlo propusno bez zadržavanja oborinske vode. Pistacije se sade na razmak od 4,5×6 ili 5×5 m. Stabla dosežu visinu od oko 6 m i veličine su marelice ili šljive. Budući da muške sadnice ne daju plodove, potrebno je napraviti dobar i profitabilan raspored sadnje. Muška sadnica oprašuje radijus od 30 m, pa su u skladu s tim raspoređene u samom voćnjaku.

"Visina prinosa ovisi o nekoliko čimbenika: starosti stabla, sorti ploda, načinu održavanja i klimatskim uslovima. U Srbiji trenutno znamo da 12-godišnje sadnice daju preko 15 kg plodova. U punoj snazi (oko 20 godina starosti), u Turskoj je to oko 25 kg po stablu", zaključuje Dejan.