Zamjenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine Aleksandar Goganović usprotivio se prijedlogu da se budžet Ministarstva odbrane poveća za 28 miliona maraka namijenjenih naoružavanju Oružanih snaga BiH.

Prema njegovoj logici (a uklapa se u 'srpski svet'), dodatni novac je nepotreban jer se „ni ono što je ranije odobreno nije potrošilo“, pa se pita: „Od koga se branimo? Neće nas napasti susjedi.“

Goganović, međutim, ne vidi, ili se pravi da ne vidi, da se upravo susjedi ubrzano naoružavaju, pišePatria.

Srbija je u posljednjih nekoliko godina potrošila milijarde eura na ruske i kineske avione, helikoptere i raketne sisteme, te redovno organizuje vojne parade u kojima demonstrira snagu.

Hrvatska je nabavila borbene avione Rafale i modernizuje cjelokupni vojni arsenal. Nisu daleko ni od uvođenja obaveznog vpjnog roka. Ali Goganović ne postavlja pitanje „od koga se oni brane“.

Bosna i Hercegovine, po njegovoj viziji, ne treba ništa više od uniformi i čizama, i to ako se kojim slučajem nađu na rasprodaji. Oružane snage, kaže, bolje da služe za prirodne nepogode nego za odbranu države. Ukratko, za poplave grablje, za požare metle, a ako, ne daj Bože, dođe do vojne prijetnje, valjda će nam susjedi posuditi poneki tenk ili dron.

A historija nas uči sasvim suprotno. Devedesetih, kada je JNA formalno trebalo da „brani sve narode“, pretvorila se u otvoreno oružje agresije. Oružje koje je plaćano i iz Sarajeva i iz Bihaća i iz Mostara završilo je na tenkovima i haubicama koje su razarale te iste gradove.

BiH je tada ostala gotovo razoružana, vlasti su skoro naivno predale oružje Teritorijalne odbrane, ili je oteto od njih, vjerujući da prijetnje nema. A prijetnja je došla munjevito, i upravo zbog nespremnosti prvih mjeseci 1992. mnogi gradovi su plaćali strašnu cijenu.

Možda je Goganović zaboravio, ali građani BiH nisu, oružje smo morali otimati iz kasarni JNA, one iste koje su bile podignute našim novcem i zemljištem. Rat je tada došao dok su mnogi ponavljali da ga neće biti. Nećemo valjda opet čekati isti scenarij nespremni i nezaštićeni.

Zato vrijedi podsjetiti na staru izreku: „Spremaj se kao da će sutra biti rat, a živi kao da će sto godina biti mir.“ Nažalost, u zemlji gdje zamjenik ministra odbrane poručuje da se nema od koga braniti, najviše podsjeća da je upravo nebriga uvijek bila najopasniji saveznik svakog agresora.

U svakom slučaju, Aleksandar Goganović očito radi i govori u korist susjednih sila, a najmanje u interesu države u kojoj prima platu.