Oko četiri miliona Norvežana s pravom glasa idućeg mjeseca bira novu vlast. Parlamentarni izbori zakazani su za 8. septembar 2025, kada Norveška bira svih 169 zastupnika Stortinga, a za parlamentarnu većinu potrebno je 85 mandata. Vladajuća Laburistička stranka (Arbeiderpartiet, Ap) pod vodstvom premijera Jonasa G. Størea suočila se s dramatičnim padom popularnosti i raspadom vladajuće koalicije u januaru 2025, kada je euroskeptični Senterpartiet napustio kabinet zbog neslaganja s energetskim direktivama EU-a. Time je Ap ostao kao manjinska vlada, no uprkos tome, Støre je odlučio povesti svoju stranku na predstojeće parlamentarne izbore.

Premijer Norveške Jonas Gahr Støre, lider Laburističke stranke (Arbeiderpartiet), na vlasti je od 2021. godine, kada je njegova stranka preuzela vlast od Erne Solberg i njene Konzervativne stranke. Støre je političar s dugogodišnjim iskustvom, bivši ministar vanjskih poslova i zdravstva te bivši predsjednik Laburističke stranke. Njegova vlada bila je koalicijska, ali je početkom 2025, nakon izlaska Senterpartija (stranka Centar) zbog nesuglasica vezanih za energetsku politiku EU-a, postala manjinska vlada.

Energetska tema postala je srce predizborne kampanje. Južna Norveška, zbog intenzivne povezanosti s evropskim tržištima električne energije, suočila se s najvećim cijenama struje još od 2009. godine. Kao odgovor, vlada je u junu 2025. usvojila program subvencioniranih fiksnih tarifa za domaćinstva (“Norway Price”), s cijenom od 0,40 krune po kilovatsatu te gornjim mjesečnim limitima potrošnje, što će se primjenjivati od oktobra 2025. do decembra 2026. Taj potez, koji podsjeća na hrvatski odgovor na inflaciju “zamrzavanjem” cijena hrane i energenata, donosi kratkoročnu zaštitu potrošača, ali dolazi s brigom da bi mogao obeshrabriti politiku štednje energije, opteretiti državni budžet i potaknuti povećanu potrošnju energenata, posebno u južnim regijama. Glavni izazivači aktuelnoj vladi premijera Jonasa Gahra Størea dolaze s centra i desnog dijela političkog spektra Norveške.

Strog stav

Među najvažnijim političarima i strankama koje se suprotstavljaju vladi je Erna Solberg, bivša premijerka Norveške i liderica Konzervativne stranke (Høyre). Ona je prepoznata po politici fokusiranoj na jačanje ekonomije poticanjem poduzetništva, smanjenjem poreza i ulaganjem u infrastrukturu. Također se zalaže za održavanje snažne sigurnosne politike i aktivniju ulogu Norveške u NATO savezu.

Siv Jensen, dugogodišnja liderica Napredne stranke (Fremskrittspartiet), iako više nije na čelu stranke, ostaje uticajna figura na desnom političkom spektru. Napredna stranka poznata je po strogom stavu prema imigraciji, smanjenju državne regulacije i podršci tržišnoj ekonomiji s naglaskom na smanjenje poreza. Trygve Slagsvold Vedum, lider stranke Centar (Senterpartiet), koja je donedavno bila dio vladajuće koalicije, tradicionalno zastupa interese ruralnih područja Norveške, promoviše zaštitu poljoprivrede, decentralizaciju vlasti i skepticizam prema dubljoj integraciji u Evropsku uniju, posebno u energetskim pitanjima.

Ove tri figure predstavljaju ključne snage desnog i centrističkog dijela političkog spektra koje planiraju osvojiti povjerenje birača na predstojećim parlamentarnim izborima. Njihove politike usmjerene su na jačanje nacionalne ekonomije tržišnim reformama, smanjenjem poreznog opterećenja, očuvanjem norveške samostalnosti u vanjskim i energetskim pitanjima te strožim pristupom migraciji.

Prema prvim anketama među biračima, trendovi pokazuju rastuću podršku Ap-u. U anketi Opinion iz juna 2025, Ap je imao 26,8 posto podrške, dok su desničarski populistički Fremskrittspartiet (FrP) i Konzervativna stranka (Høyre) dobili 22,8 posto i 14,2 posto. Anketa Norstat iz maja donosi vrlo slične rezultate. Prema njoj, Ap je bio na solidnih 29,4 posto, FrP na 20,6 posto, Høyre na 18,4 posto, dok podrška za Senterpartiet iznosi svega 5,5 posto, a ostali manji partneri poput Rødt i SV blizu su parlamentarnog praga.

Konkretne promjene

Godinama je podrška Ap-u bila niska (zabilježeno je da je bila samo oko 15 posto u 2023), ali povratak Jensa Stoltenberga, bivšeg premijera i glavnog sekretara NATO-a, u vladu kao ministra finansija u februaru 2025, donio je revitalizaciju stavova birača i vratio povjerenje u Ap. Stoltenberg je legendarni političar – bivši premijer s dva mandata, čovjek koji je Norvešku vodio kroz finansijsku krizu 2008. i bivši glavni sekretar NATO saveza. Njegovo ime i reputacija donose određenu političku sigurnost i kredibilitet, posebno među starijom generacijom koja ga pamti po stabilnosti i iskustvu.

Međutim, Norvežani nisu skloni idolizaciji ni povratku starih snaga ako im ne donesu konkretne promjene ili odgovore na aktuelne probleme – poput cijena energije, socijalne nepravde ili pitanja okoliša. Stoltenberg je više figura kontinuiteta i međunarodne relevantnosti Norveške, ali u domaćoj politici njegov uticaj zavisi od toga koliko uspije ponuditi rješenja za današnje probleme.

Ap je ranije morao balansirati između urbanih i ruralnih interesa, dok se Senterpartijev euroskepticizam sukobio s Ap-ovom željom da se zadrže dobri odnosi s EU-om, iako Norveška nije članica, već dio EEA. Evropske energetske politike donijele su pritisak EU-a da se Norveška poveže sa sistemima u Danskoj i Njemačkoj, tj. dijeli hidro kapacitete, što je Ap podržao, dok je Sp to odbijao smatrajući gubitkom nacionalne kontrole.

Ukupna slika sada odražava snažan povratak Ap-a u centar političke pozornice, uz istovremeni uspon FrP-a koji kapitalizira nezadovoljstvo cijenama energenata i anti-EU nacionalizam, dok Høyre gubi zamah nakon godina u opoziciji. Rezultat je da Norveška stoji na prekretnici – energija i ekonomija su glavna pitanja, a birači traže konkretna rješenja.

Veliki problem s kojim će se političari suočiti pri sastavljanju nove vlade jesu raspršeni birački trendovi i rizici za vladajuću stranku. U martu 2025. anketa Opinion bilježila je Ap na 25,8 posto, FrP 19,7 posto, Høyre 19,5 posto, SV čak 9,2 posto, dok je Sp bio na 4,7 posto. Trendovi do maja i juna pokazuju rast Ap-a na 29–30 posto, dok FrP raste na više od 22 posto, a Høyre stagnira. Scenarij “pasokifikacije” (gubitak dominacije socijaldemokratije) dobio je novu dimenziju: Ap je nakon 2021. izgubio dominaciju na lokalnim izborima u Oslu, Bergenu i Trondheimu, ali sada raste zahvaljujući energetskim prijedlozima i povratku Stoltenberga, dok FrP pod vodstvom Sylvi Listhaug bilježi rast desnog populizma.

Norveška. Foto: Pixabay

Nema garancije

Glasačko ponašanje polarizovano je oko tri teme: cijene električne energije, migracije i odnos prema EU-u. Građani na jugu suočeni su s vrtoglavim računima, pa obećanja FrP-a o ograničenju cijene i Ap-ov plafon od 0,40 kruna po kWh imaju širok odjek. FrP jača antiimigrantski sentiment, dok Ap i SV insistiraju na uravnoteženom pristupu. Senterpartiet naglašava nacionalnu suverenost, dok Ap favorizira saradnju s EU-om.

Postoje i unutrašnji rizici za Ap – pad podrške Senterpartija znači gubitak ruralnog segmenta, što Ap pokušava nadomjestiti. Ako energetska politika ne donese rezultate prije izbora, glasovi bi se mogli preliti populistima. Norstatova anketa predviđa da bi Ap-ova koalicija mogla imati tek oko 33 posto mandata – bez garancije većine.

Ukratko, Ap je u fazi revitalizacije, ali stabilnost zavisi od održavanja podrške, uspješnosti predizbornih politika i objedinjavanja lijevo-centrističkih partnera. FrP i konzervativci imaju zamah, ali još nemaju dovoljno mostova za stabilnu koaliciju — barem ne bez uključivanja Senterpartija ili Venstre.

Energetska strategija

Mogući scenariji nakon izbora uključuju: većinsku koaliciju Ap-a sa saveznicima SV i Rødt (uz moguće uključivanje Venstrea ili Senterpartija), desničarski blok predvođen FrP-om i Høyreom (ali slab bez Sp-a), ili manjinsku vladu Ap-a uz podršku manjih stranaka po pitanju pojedinačnih politika.

Neizvjesnost dodatno pojačava slab rezultat Senterpartija, koji je daleko od parlamentarnog praga. To otvara prostor drugim manjim strankama poput Rødt-a, SV-a, KrF-a ili Zelenih (MDG).

U konačnici, izbori 8. septembra 2025. pokazaće političku snagu u Norveškoj. Ap je blizu ponovne potvrde vlasti, ali samo ako njihova energetska strategija očuva povjerenje birača. FrP i desnica predstavljaju realnu prijetnju, ali bez stabilnog partnera teško će prijeći prag. Sve što se dogodi između danas i izbora – od subvencija, javne potrošnje, do odnosa prema EU-u – može odlučiti hoće li Norveška nastaviti pod Ap-om ili će desnica doći na vlast.