Nogometaši Rijeke na dobrom su putu da ove sezone izbore plasman u grupnu fazu Evropske lige. Nakon prve utakmice na Rujevici imaju 1:0 prednost protiv PAOK-a, koju će sljedeće sedmice pokušati odbraniti u revanšu. Nije Rijeka uspjela u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali bi zato takmičenje u grupnoj fazi Evropske lige bila dobra 'utjeha', piše Dnevno.hr.

A prije 41 godine, Rijeka je na Kantridi u Kupu UEFA pobijedila najveći klub svih vremena, Real Madrid. Bila je to priča koja je oduševila nogometni svijet. Rijeka je na svom terenu savladala Real s 3:1, no u revanšu se dogodila najveća pljačka nekog hrvatskog kluba u Evropi. Rijeka je u Madridu poražena s visokih 3:0, ali sve je odlučio belgijski sudija koji je Rijeci dodijelio čak tri crvena kartona. Ni prije ni poslije UEFA nije doživotno suspendovala sudiju, ali to je bila slaba utjeha za klub s Kvarnera.

Jedan od onih koji je dobio crveni karton je i gluhonijemi napadač Damir Desnica. Uprkos hendikepu s kojim se rodio, to ga nije spriječilo da igra nogomet na najvišoj svjetskoj razini. Dosegao je i jugoslavensku reprezentaciju, a Rijeku je nosio u njenim davnim najvećim danima, u osvajanju dva kupa bivše države.

Svjetska klasa

Damir Desnica, rođen u Obrovcu, osnovnu školu za gluhonijemu djecu pohađao je u Zagrebu od 1963. godine, a potom se upisao u srednju školu za gluhonijeme u Rijeci, u koju je došao 1971. godine. Nogometnu karijeru započeo je 1972. godine u riječkom Elektroprimorju, a potom je igrao za riječki Konstruktor. U Rijeci je od 1973. godine igrao za juniore (u toj generaciji bili su i Srećko Juričić, Zvjezdan Radin, Viarello, Gero Karlović), a igrao je lijevo krilo.

Za prvu ekipu HNK Rijeke zaigrao je 1974. godine, u Prvoj saveznoj ligi, kada je debitovao protiv zeničkog Čelika. Bio je jedan od ključnih igrača ekipe Rijeke koja je dva puta osvajala Kup maršala Tita, 1978. i 1979. godine, te koja je igrala u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova, 1980. godine. Igrao je u Rijeci do 1985. godine. Nestvarnih 11 godina za klub ispod Kantride koje je Desnica obilježio. Zanimljivo, karijera ga je odvela baš u Belgiju, gdje je igrao do kraja karijere.

Bio je učesnik Olimpijade za gluhonijeme u Švedskoj 1973. godine, gdje je osvojio treće mjesto. Bio je i prvak Evrope s mladom reprezentacijom Jugoslavije 1978. godine, u generaciji Zajeca, Kranjčara, Klinčarskog, Pižona Petrovića, Šestića... Damir je u finalu i postigao pogodak protiv Istočne Njemačke.

Nudili su mu 'pola Beograda'

Zvala ga je '80-ih Crvena zvezda, vrh vrhova tadašnje lige. Nudili su mu pola Beograda. Novca koliko god hoće, vile i stanove koje god hoće. Ali povrijedio je koljeno pa je odgodio pregovore, a onda zaključio da mu se 'ne da iz Rijeke'.

Bio je izuzetno brz nogometaš, koji je imao ozbiljan dribling i nepredvidiv prvi pokret s loptom. Legendarni zagrebački sportski novinar Ivo Tomić za Desnicu je rekao da je on jedini igrač koji može stići vlastiti centaršut. Izluđivao je protivničke braniče pa je često bio meta opasnih startova. Zadobio je nekoliko teških povreda, posebno ligamenata oba koljena koji su mu više puta stradali.

Život mu je nizbrdo krenuo nakon karijere. Štedio je svoj teško zarađeni novac u Ljubljanskoj banci. Novci su jednostavno isparili. Istu sudbinu doživjele su i hiljade ne samo hrvatskih štediša. Čak 16 godina profesionalne karijere otišlo je u dim. Morao se vratiti igrati kako bi preživio, a kao da to nije bilo dovoljno, četnici su mu u rodnom Obrovcu spalili rodnu kuću. U tim teškim trenucima pomogao mu je i klub. Njegova mu je Rijeka našla posao domara na stadionu na Podmurvicama, a radio je i kao demonstrator klincima iz klupske škole nogometa. Za mnoge, najveći igrač Rijeke uspio je uprkos hendikepu te postavio primjer da se nikad ne smije odustati.