Politička kriza u Bosni i Hercegovini se i dalje usložnjava. Jedan od bosanskohercegovačkih entiteta je ostao bez predsjednika. To je rezultat  presude bivšem predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku koja za posljedicu ima i prestanak obnašanja funkcije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti ili u bilo kojem drugom organu koji se finansira iz budžeta, piše pravni ekspert dr. Enver Išerić za Preporod.

Milorad Dodik se vrlo teško miri s tom pravnom činjenicom i poduzima sve korake i radnje kako bi dodatno usložnio političku i sigurnosnu situaciju u državi, a zbog ostanka na vlasti, neće se libiti odvesti Bosnu i Hercegovinu i njene građane u devedesete godine.  

U prilog tome govore nam i najave održavanja posebne sjednice Narodne skupštine RS-a, na kojoj bi se trebalo raspravljati o tome hoće li se prihvatiti sudska presuda te o donošenju odluke o referendumu na kojem bi se građani izjašnjavali o tom pitanju. Potpuno sulude ideje i postupci. Postupci koji vode u nova krivična djela. 

Međutim, u javnosti se spominje i druga mogućnost, a to je da Milorad Dodik prihvati tu činjenicu i da Narodna skupština entiteta RS odredi ko će vršiti dužnost predsjednika entiteta, do izbora novog predsjednika u skladu s Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine. 

Ove najave nas vode na raniji zaključak po kojem vlast entiteta RS ne želi ni po koju cijenu da dozvoli da bilo ko, ko ne pripada srpskom narodu, obavlja dužnost predsjednika RS-a. Iz toga se dalje može izvući zaključak da oni i dalje misle da je entitet RS isključivo entitet srpskog naroda. A nije tako. 

Istina je da Ustav RS-a ne propisuje koji od potpredsjednika će zamijeniti predsjednika entiteta u slučaju njegove trajne spriječenosti da obavlja tu funkciju. 

Stavom 3. člana 80. koji je zamijenjen tačkom 3 Amandmana XL, propisano je: 

"Predsjednik Republike određuje koji će ga potpredsjednik Republike zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti da obavlja svoje funkcije." Međutim, to nikako ne znači da, i pored činjenice da predsjednik RS-a ima dva potpredsjednika, Narodna skupština ima ustavnu nadležnost da odeređuje/imenuje lice koje će obavljati dužnost predsjednika entiteta, do izbora novog predsjednika, a u skladu s Izbornim zakonom. Takva ustavna mogućnost jednostavno ne postoji i Narodna skupština ne može sebi dodjeljivati nadležnosti koje joj Ustav ne propisuje. 

U ovakvim situacijama jedino ispravno i ustavno rješenje je da funkciju predsjednika RS-a obavlja jedan od potpredsjednika. Takav zaključak možemo izvesti na osnovu analogije po kojoj jedan od potpredsjednika mijenja predsjednika u slučaju njegove privremene spriječenosti da obavlja funkciju predsjednika, te iz toga proizilazi i zaključak na osnovu analogije, da jedan od potpredsjenika obavlja funkciju predsjednika i u slučaju njegove trajne spriječenosti. Zaključivanje na osnovu analogije u pravu koristi se kada određena situacija nije precizno razrađena ustavom, zakonom ili drugim pravnim aktom. 

Drugi argument koji nas vodi zaključivanju da jedan od potpredsjednika mora vršiti funkciju predsjednika u slučaju trajne spriječenosti predsjednika da obavlja tu funkciju je činjanica da se "predsjednik Republike i potpredsjednici Republike direktno biraju s liste kandidata za predsjednika Republike Srpske, tako što je za predsjednika izabran kandidat koji ostvari najveći broj glasova, a za potpredsjednike su izabrani kandidati iz druga dva konstitutivna naroda koji imaju najveći broj glasova iza izabranog predsjednika Republike" (tačka 5. amandmana XL kojim je mijenjan član 83. Ustava RS-a). 

Ustavom entiteta RS propisan je direktan izbor predsjednika i dva potpredsjednika entiteta RS, i nikakav indirektni izbor, pa makar se radilo o privremenom obavljanju te funkcije, Ustav ne dozvoljava. Sve radnje tako „imenovanog„ predsjednika bile bi ništave, jer bi njegovo imenovanje proizilazilo iz ništave odluke Narodne skupštine Republike Srpske. Ostaje jedino otvoreno pitanje: da li da se dva potpredsjednika dogovore o tome koji od njih dvojice će vršiti funkciju predsjednika ili će o tome odlučivati Narodna skupština, u slučaju da ne uspiju postići dogovor. 

Zbog svega navedenog, još jednom je potrebno ukazati na "pogubnost" asimetričnih ustavnih rješenja u entitetima, i to onih rješenja koja propisuju organizaciju i nadležnost organa izvršne i zakonodavne vlasti. Jer, Ustavom entiteta Federacija Bosne i Hercegovine osigurana i je formalna i stvarna jednakost konstitutivnih naroda, dok je u entitetu RS ta jednakost samo formalne prirode. Slučaj o kojem smo govorili i nadležnost Vijeća naroda i potpredsjednika entiteta RS to jasno potvrđuje.