Dana 26. augusta, iranski ambasador u Australiji je protjeran pod optužbom da je IRGC (Islamska revolucionarna garda) organizirala antisemitske napade požarima u Sydneyu i Melbourneu. IRGC, ogranak iranske vojske, odmah je uvršten na listu terorističkih organizacija, prenosi Stav.ba pisanje Jeremyja Salta.

Vijest su na konferenciji za novinare objavili premijer Anthony Albanese i Mike Burgess, šef ASIO-a (Australijske sigurnosno-obavještajne organizacije). Burgess je jednog dana predao Albaneseu optužnicu ASIO-a, a Albanese je sljedećeg dana protjerao iranskog ambasadora. Ni u njihovim izjavama ni u medijima nema dokaza da je Iran učinio ono što tvrde da je učinio.

Prema Burgessu, ASIO je "otkrio i razotkrio veze" između navodnih zločina - uključujući podmetanje požara u sidnejskoj delikatesnoj radnji i sinagogi u Melbourneu 2024. godine - i "zapovjednika IRGC-a", za koje je rekao da su koristili "složenu mrežu posrednika kako bi sakrili svoju umiješanost".

U planiranju su učestvovali "agenti IRGC-a" i pojedinci koje su koristili, opisani kao "ljudi koji su kriminalci i članovi organiziranih kriminalnih bandi koji izvršavaju njihove (IRGCS-a) naredbe ili usmjeravaju njihove naredbe...". Burgess nije otkrio nikakve detalje o tome šta je ASIO pronašao ili ko je bio umiješan.

Hapšenja su izvršena u Melbourneu u decembru 2024. i Sydneyu u januaru ove godine, ali ni u jednom od sudskih dokumenata se ne spominje Iran.

Dva vrlo relevantna pitanja utiču na ovaj izvještaj, kao i na vrijeme kada je Australija poduzela akciju. Prvo je "izvor" informacija ASIO-a. Kako je otkriveno u Jerusalem Postu i na Sky Newsu od strane Sharri Markson, vodeće propagandistice Izraela, u prepunom krugu, ovaj izvor je Mossad.

Drugo pitanje je izraelski napad na Iran u junu, čije su posljedice dovele do ubrzane kampanje protiv Irana na mnogim frontovima. Očigledno je da su SAD i Izrael mislili da mogu srušiti iransku vladu kombinacijom atentata i bombardovanja iranskih nuklearnih elektrana.

Ono što se dogodilo jeste da su vojni komandanti ubijeni prvog dana odmah zamijenjeni, jer bi se – poput Hezbollaha – Iran decenijama pripremao za ovaj trenutak. Nuklearne elektrane koje su SAD bombardovale su oštećene, ali ne i uništene, kako je tvrdio Trump.

Nakon što je izdržao prvi val izraelskog napada, Iran je uzvratio udarac. Bombardovao je Izrael valom za valom dronovima i raketama, uzimajući u obzir one za koje je znao da će biti oboreni i koncentrirajući se na one za koje je znao da će proći.

Šteta je bila ogromna. Opća cenzura nije uspjela blokirati video snimke raketa koje su padale širom zemlje, na vladine urede, vojne i obavještajne baze, Weizmannov naučno-istraživački centar, luku Haifa i stambene blokove. Mete su počele ličiti na Gazu.

Izrael nije doživio ništa slično od 1948. Njegovi sistemi protivraketne odbrane imali su ograničen i sve manji učinak. Nakon 12 dana, nije mogao podnijeti više kazne. Netanyahu je gubio rat koji je započeo i morao je tražiti od Trumpa da interveniše. Iran je pristao da stane ako to učini Izrael, ali formalno primirje nikada nije potpisano.

Tvrdnja u New York Timesu da je Izrael pobijedio u ratu je besmislica. Još jedna sedmica iranskih napada i Izrael bi bio na koljenima. Ovo je bio najveći uspjeh na bojnom polju protiv Izraela od 1948. godine, i nema sumnje da je ishod duboko šokirao SAD i Izrael.

Upozoreni da je Iran mnogo opasniji nego što su bili spremni vjerovati, SAD i Izrael su počeli da se pripremaju za sljedeću rundu, uz podršku svojih zapadnih i zaljevskih saveznika.

Na vojnom frontu, Izrael je samo u posljednjih nekoliko mjeseci dobio dodatne milijarde dolara američke vojne pomoći. Njegov slojeviti sistem raketne odbrane sastoji se od sistema Iron Dome, David's Sling, Arrow i dvije THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) baterije koje su isporučile SAD, a svakom od njih upravlja 100 američkih vojnika. Tokom 12-dnevnog rata protiv Irana ispalili su 150 raketa, što je četvrtina američkih zaliha.

Osim toga, Izrael je imao zaštitni pokrivač od raketa ispaljenih s američkih ratnih brodova i baterija raketa Patriot u području operacija CENTCOM-a, koje uključuje Bliski istok/Zapadnu Aziju i Egipat.

Sve ovo i dalje nije bilo dovoljno da spriječi iranske rakete da dosegnu kritične ciljeve, što je objasnilo potrebu za otklanjanjem ovih nedostataka u pripremi za nastavak rata.

Akcija protiv van bojnog polja uključuje vraćanje sankcija UN-a ukinutih nuklearnim sporazumom s Iranom iz 2015. godine. Prema odredbi o "ponovnom vraćanju" u sporazumu, Velika Britanija, Francuska i Njemačka su u julu najavile da će sankcije biti vraćene do kraja augusta ako ne bude postignut "pozitivan dogovor" o nuklearnom "sporazumu".

Generalni direktor IAEA (Međunarodne agencije za atomsku energiju), Rafael Grossi, izjavio je 18. juna 2025. da su „izvještaji da Iran ne teži nuklearnom oružju od 2003. godine tačni“. Šefica obavještajne službe Trumpa, Tulsi Gabbard, nedavno je izjavila isto, na osnovu informacija iz američkih izvora.

Nuklearno pitanje su očigledno osmislili SAD, Velika Britanija i njihovi evropski saveznici kako bi Iran držali van ravnoteže i opravdali svaku akciju koju SAD, Izrael i njihovi saveznici mogu poduzeti protiv njega.

U drugim događajima povezanim s globalnom kampanjom protiv Irana, Vijeće sigurnosti UN-a upravo je glasalo za okončanje misije UNIFIL-a (Privremene snage UN-a u Libanu) u južnom Libanu krajem 2026. godine.

Odluka je donesena usred pokušaja SAD-a da prisile libansku vladu da razoruža/uništi Hezbollah. Izrael i dalje okupira dijelove južnog Libana i tretira primirje postignuto u novembru 2024. kao da ne postoji. Izrael je više puta napadao položaje UNIFIL-a tenkovskom i artiljerijskom vatrom, kako nedavno tako i tokom decenija.

UNIFIL (Privremene snage UN-a u Libanu) prate "sigurnosnu" situaciju u južnom Libanu od 1978. godine. U aprilu 1996. godine, Izrael je granatirao UNIFIL-ovu bazu u Qani, ubivši 106 civila koji su se tamo sklonili i ranivši pripadnike UNIFIL-ovih mirovnih snaga. Sada, kako bi se ugodilo Izraelu, čak i ova tanka linija protiv izraelskog haosa treba biti uklonjena. Konačno, u znak podrške Izraelu, SAD su odbile izdati vize palestinskim zvaničnicima koji su trebali prisustvovati sjednicama Generalne skupštine UN-a u septembru.

Rat, prijetnja napadom, sabotaža, atentat, sankcije pojačane od 1979. godine su oružje koje "Zapad" koristi za uništavanje otpora prema državi doseljenika u Palestini, ali propaganda nije ništa manje važna, zbog čega se optužbe koje su dovele do proizvoljnog protjerivanja iranskog ambasadora u Australiji moraju barem razmatrati u tom svjetlu, posebno s obzirom na umiješanost Mossada.

Mogućnosti ne dolaze iz špijunskog trilera. To je jednostavno način na koji obavještajne agencije funkcionišu. Prljavi trikovi su njihov posao, a niko ih ne postavlja bolje od Mossada, koji je praktično integriran u obavještajnu mrežu "pet očiju" (SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland) aktivnu od 1940-ih.

Šef ASIO-a optužio je Iran za uznemiravanje i zastrašivanje australijskih građana, što je upravo ono što ASIO radi već decenijama, osim prljavih trikova koje je izvodio izvan granica Australije.

Australijski mediji su optužbe prihvatili kao činjenice, ali na prvi pogled, one nemaju mnogo smisla. Očigledno se očekuje da će Australci povjerovati da je, pod prijetnjom neposrednog uništenja od strane SAD-a i Izraela, Iran prošle godine odvojio vrijeme da "izreže" i podmetne požar u kuhinji delikatesne radnje u Sydneyu prije nego što je organizovao napad požarom u sinagogi Adass Israel, koja je antiizraelska i anticionistička. Od svih sinagoga u Melbourneu, zašto bi Iran izabrao možda jedinu koja je neprijateljski nastrojena prema Izraelu?

Napad je bacio sumnju na Palestince, njihove pristalice i muslimanske zajednice općenito. Napad je omogućio izraelskim lobistima da dodatno istaknu "antisemitizam" i skrenu pažnju sa genocidnih zločina koje u Gazi čini vlada koju podržavaju.

Da, sve je moguće, uključujući i "odmetnute elemente", ali ovo izgleda i miriše na namještaljku, i mnogi Australci se nelagodno čude.

Albanese je odbio da nazove genocid onim što jeste i u protekle dvije godine nisu učinili ništa više od toga da su Izraelu uputili blage male kritike.

Međutim, kada je 11. augusta izjavio da Australija u septembru prizna palestinsku državu, Netanyahu ga je lično uvrijedio. Američki državni sekretar Marc Rubio rekao je da je odluka "besmislena" i da su je donijeli uglavnom iz domaćih političkih razloga, ali ga je Hamas pohvalio.

Ovo je bilo posljednje što bi Albanese želio. To ga je izložilo daljnjim napadima Izraela, SAD-a i Murdochovih medija. Gdje god da leži istina u ovoj aferi, odluka o protjerivanju iranskog ambasadora je potvrda da je on, na kraju krajeva, dobar prijatelj.

U ovoj fazi, Iran ne može biti osuđen na osnovu optužbi, barem djelimično koje dolaze iz duboko korumpiranog izvora, Mossada. Dok su se mediji, a posebno Murdochovi mediji, pridružili ocrnjivanju Irana, Australijanci moraju ostati po strani i otvorenog uma dok ASIO ne dokaže svoje slučajeve (ako može).

Mnogima je već postalo jasno da, iako je iranski ambasador protjeran na osnovu nedokazanih optužbi da je njegova vlada zapalila prodavnicu delikatesa i sinagogu, a da niko nije povrijeđen, izraelski ambasador ostaje u svojoj ambasadi uprkos dokazanim činjenicama o uništenju blizu 1000 džamija u Gazi od strane vladine vojske i pokolju najmanje 62.000 ljudi.

Samo na osnovu optužbi, iranski ambasador je protjeran sa "australijskog tla", kako je to Albanese rekao, ali izraelskom ambasadoru je i dalje dozvoljeno da živi na istom tom tlu uprkos dokazima da njegova vlada čini najgore zločine prema međunarodnom pravu. Da li činjenica da je tlo australijsko (ukradeno baš kao što je ukradeno tlo u Palestini) čini toliko veliku razliku?

Strašni zločini Izraela su činjenice, a ne optužbe. Prisiljeni smo da ih gledamo skoro dvije godine.

Iranski ambasador je protjeran zbog malog požara u kuhinji u Sydneyu i pokušaja paljenja sinagoge u Melbourneu. Izrael je uništio milione kuhinja u Gazi i uništio stotine džamija, a ipak je njegovom ambasadoru dozvoljeno da ostane. Ovdje postoji nešto duboko perverzno.

(Jeremy Salt je dugi niz godina predavao na Univerzitetu u Melbourneu, Univerzitetu Bosfor u Istanbulu i Univerzitetu Bilkent u Ankari, specijalizirajući se za modernu historiju Bliskog istoka. Ovaj članak napisao je za Palestine Chronicle)