Ovo je kratka priča o Aleksi Katarini Popovoj, poznatijoj kao Madam Popova. Malo se zna o njenom ranom životu, ali vjeruje se da je rođena u Samari sredinom 1800-ih.

Prema tadašnjim novinama, bila je udata, ali je brak bio nesretan, pa se vjeruje da je tako došla na ideju da "oslobodi žene" iz loših i bolnih brakova. Navodno je jako uznemirila činjenica da su mnoge žene u braku bile tretirane kao da su u zarobljeništvu i maltretirane od strane muževa zlostavljača.

Polako je počela reklamirati svoj posao. Nesretnim ženama je poručila da će ih uz malu naknadu "osloboditi nesreće i muža tiranina". Razlozi za rješavanje muževa bili su prijevare i zlostavljanja, ali i kada bi se žena zasitila muža, mogla se obratiti Popovoj.

Popova bi potom upoznala muževe, a onda im diskretno arsenom trovala hranu ili piće.

Uspješno je radila 30 godina, od 1879. do 1909., sve dok se jedna od njenih klijentica nije počela osjećati grižnju savjesti. Počela je slati pisma policiji u kojima je pisala kako je Popovoj platila da joj ubije muža. Kako na pisma nije bilo odgovora, odlučila je osobno otići u stanicu.

Policija je Popovu uhapsila u njenoj kući, a vijest o hapšenju ubice proširila se gradom brzinom munje. Ljudi su bili zgroženi njenim postupcima. Skupina bijesnih ljudi počela se okupljati oko njene kuće, a čak je i mafija tražila da im je predaju, prijeteći da će je spaliti na lomači. Situacija je toliko počela izmicati kontroli da su Popovu čuvali naoružani policajci dok su je vozili na ročište.

Na sudu je priznala krivnju, navodeći da je "učestvovala u ubistvu muškaraca koji su svoje partnerice tretirali kao ropkinje", ali da su njezini postupci bili "djela milosrđa".

Dalje se branila izjavom da je zapravo uzrokovala smrt, ali nije ubica jer je koristila otrov, a smrti su bile spore i prirodne. Većina žrtava umrla je ne znajući da su otrovani. Suđenje je trajalo kratko, a odluka vijeća stigla je brzo. Katarina Popova proglašena je krivom za ubistva i osuđena na smrt strijeljanjem. Pogubljena je 1909. u Sankt Peterburgu.

Tvrdila da je ubila ukupno oko 40 ljudi, no istraga je pokazala da se zapravo radi o oko 300 žrtava tokom 30 godina djelovanja. Mnoge žene koje su angažirale Popovu optužene su i proglašene krivima za saučesništvo u ubistvu, ali do donošenja presude mnoge od njih su ili umrle ili pobjegle u SAD.

(SB)