Piše: DINO BAJRAMOVIĆ

I dok je Fadil Banjanović Bracika, predsjednik MZ Kozluk, tog 17. novembra 2006. iščekivao, tada premijera RS Milorada Dodika, koji je posjetu ovom selu obećao u emisiji ”Pošteno govoreći” urednice Duške Jurišić - sada zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH -  na BHT 1 emitovanoj nekoliko dana ranije, tadašnji, pak, ministar za izbjeglice i raseljena lica u Vladi RS Omer Branković i savjetnik premijera RS Miladin Dragičević svog šefa su čekali u kafiću “Duga”.

A mi smo, na kozlučkoj petlji prisluškivali razgovor koji je Banjanović telefonom vodio sa Omerom Brankovićem.  

Omer Branković (Foto: Slobodna Bosna/Printscreen/Arhiv)

“Pa, ministre, ja neću da ulazim u 'Dugu'”, galamio je Bracika, a koju minutu kasnije naveo nam je i razloge zbog kojih “Dugu” zaobilazi u širokom luku: “Vlasnik Duge zagradio je dio mosta, napravio trotoar, prostro itison po stepenicama, i sad ja treba tu da sjedim. Ne, ja tu ne sjedim!”

BOŠNJACI, SRBI, HRVATI, ROMI I PONEKI KINEZ

Ipak, nešto kasnije je ušao u taj kafić, “ali nisam sjedio”, da bi sa Dragičevićem i Brankovićem dogovorio detalje vezane za posjetu premijera RS Milorada Dodika Kozluku tog petka. U hodu, bolje reći trku, kazao nam je da je Dodika u spomenutoj emisiji pokušao dovesti na teren Vlade RS, odnosno želio mu je postaviti pitanja koja jedino ta institucija može riješiti.

(Nažalost, Banjanović i Branković preminuli su pet godine kasnije, u razmaku od tri mjeseca.)

A u kafiću “Elma” Bracika nam je 2006. Bracika rekao: “Dodikova retorika je poznata - čisto huškačka, nacionalistička, stalne priče o homogenizaciji srpskog tijela, poziv na referendum... što je i logično, jer da bi dobio utakmicu sa SDS-om, on je to morao upotrijebiti. Ali, i ja sam grlat, pa sam mu naveo pet, šest ključnih pitanja koja su vezana za Kozluk, uvažavajući da je Milorad Dodik premijer mog entiteta RS. Postavio sam mu pitanje Vitinke, vodosnabdijevanja, Doma kulture, Elektrodistribucije, potom sam postavio pitanje zašto je prilikom gradnje magistralnog puta Bijeljina - Zvornik preskočen Kozluk u opštini Zvornik, ali i zašto su izvođači radova zaobišli Konjević Polje u opštini Bratunac, zašto je preskočena Kasaba u Milćima. Zato što tu većinom žive Bošnjaci i ja ne vidim drugi razlog! Čak tvrdim i da su za te puteve odobrena sredstva, ali pare su, vjerovatno, ukradene.” Dakle, Dodik je i prije devetnaest godina pozivao na referendum.

Milorad Dodik u Kozluk je došao u 10.25 sati, a Fadil Banjanović dočekao ga je na kozlučkoj petlji riječima: “Veoma nam je drago što ste došli u naš lijepi Kozluk. Imate pozdrave od građana svih nacionalnosti: Srba, Bo{njaka, Hrvata, Roma, a ima i poneki Kinez koji prodaje robu. Došli su danas ovdje i zastupnici, i direktori, ali, Boga mi, prava je rijetkost da posjete Kozluk. A danas ih je privukla Vaša pojava. Prije nego što počnemo sa sastankom, htio bih Vam reći da jedino put kroz Kozluk nije urađen, samo je zakrpljen.”  

Milorad Dodik (Foto: Slobodna Bosna/Printscreen/Arhiv)  

Potom je Dodik upitao svog savjetnika Miladina Dragievića gdje je direktor preduzeća koje je izvodilo radove na magistralnom putu Bijeljina - Zvornik. Dragičević mu je odgovorio da je direktor bio spriječen da posjeti Kozluk, a riječ je o, kako smo čuli nešto ranije, preduzeću "Bijeljina putevi". “Ovo je narodni put i ne smije ga niko preskakati”, rekao je Dodik: “Potrudiću se da put kroz Kozluk bude saniran u što skorijem roku.”

A onda je Banjanović pozvao premijera RS u “salu za sastanke”, što je u tom slučaju bio restoran Beč, čije ime, prema riječima predsjednika MZ Kozluk, asocira na 2.000 prijeratnih stanovnika Kozluka koji su tada živjeli u glavnom gradu Austrije. “Skupove građana Kozluka, sastanke Savjeta naše Mjesne zajednice držimo, praktično, pod šljivom, jer nemamo ništa, pa tako ni prostorije za sastanke”, kazao nam je Bracika na jutarnjoj kafi u Elmi: “Dom kulture, koji su gradili naši roditelji i koji je vlasništvo građana Kozluka, sada je vlasništvo nekog kabadahije koji je do{ao iz Ilijaša: on se širi, hoda, organizuje velikosrpske nacionalne skupove, terevenke, pijančenja i baš ga briga. Zašto ja ne bih sumnjao da dio novca od Doma kulture ide Radovanu Karadžiću? Osnovni sud u Zvorniku presudio je da se Dom kulture vrati građanima Kozluka, i kaznio tog čovjeka sa 2.000 KM. Ni dan-danas ta odluka Suda se ne poštuje. Znači, gospodine Dodik, smijeni predsjednika Osnovnog suda u Zvorniku.”

Bracika nas je tog dana, dok smo čekali Dodika, upoznao i sa Zoranom Stevanovićem, predsjednikom Uprave kompanije Vitinka iz Kozluka, koji će tri mjeseca kasnije, na prijevremenim izborima za načelnika u općinama Zvornik, Kalesija/Osmaci i Novo Sarajevo, biti izabran za načelnika prvospomenute općine.

VITNIKA - BOSANSKI BREND

Tada u fabrici za proizvodnju mineralne vode i bezalkoholnih pića Vitinka, čije je sjedište u Kozluku, nisu bili zaposleni Bošnjaci, kojih je prije rata u toj firmi bilo 95% od ukupnog broja uposlenih radnika. Upravo zbog toga, Zoran Stevanović tog je dana bio na “meti” Fadila Banjanovića. “Naš sukob traje tek nekoliko dana, kada je Bracika javno, u programu kuće BHT 1, rekao da u Vitinki nema zaposlen nijedan Bošnjak. To nije tačno, jer mi u radnim jedinicama u Sarajevu i u Tuzli imamo jedanaest Bošnjaka u stalnom radnom odnosu”, kazao je za SB Stevanović, koji je to isto rekao i Fadilu Banjanoviću dvadesetak minuta ranije, a predsjednik MZ Kozluk mu odgovorio: “Da si činio dobro za BiH, u Tuzli i u Sarajevu zaposlio bi jedanaest Srba. Stevanović je dodao da je u Vitinku, od njegovog dolaska 2002., u stalni radni odnos primljeno samo osam novih radnika: “I niko sa srednjom stručnom spremom, a na tri konkursa do sada nije se prijavio nijedan Bošnjak. Prva dva kamiona koja uđu u naš krug voziće Bošnjaci. Već sam obavio razgovor sa vozačima, Bošnjacima, i ti ljudi će biti primljeni.”

Uvjeravao nas je tada i da od prodaje Vitinke nekoj beogradskoj kompaniji, a postoje i takve optužbe, neće biti ništa. “Samo ćemo pokušati pronaći ozbiljnog strateškog partnera. Jer, mi ne robujemo Beogradu. Ja sam Zoran Stevanović rođen u Pađinama, tri kilometra od Kozluka. Ja sam Bosanac, sarajevski student, radio sam prije rata u Kalesiji i nisam opterećen ničim nacionalnim, nisam učestvovao u ratu i realan sam čovjek. Pobijedio sam koncept prema kojem je Vitinka trebala biti srpska voda. Ja hoću da Vitinka bude bosanski brend. Do kraja godine otvorićemo punionicu negazirane vode u Raševu: biće primljeno pet Srba i pet Bošnjaka povratnika”, to su riječi Zoran Stevanovića, tada vlasnika četvrtine imovine Vitinke, u kojoj je bilo zaposleno 150 radnika. Iskreno, poslije nismo provjeravali šta je ispunio, a šta ne.

Zoran Stevanović, zastupnik SNSD-a u NSRS-u rođen je 1965. godine. Sa suprugom Nadom ima sinove Gvozdena i Nikolu. Diplomirao je 1989. godine na Građevinskom fakultetu u Sarajevu. 

Zoran Stevanović (Foto: Arhiv)

Nakon završetka studija Stevanović je kratko vrijeme radio kao asistent na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, a potom kao šef Katastra u Općini Kalesija gdje je ostao do 1992. godine. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (BiH) sa porodicom je živio u Loznici u Republici Srbiji gdje je bio direktor kompanije MN. Nakon toga je pokrenuo vlastiti biznis sa firmama Steding i Godens, firmom koja se bavila preradom jagodičastog voća, čitamo u njegovoj oficijelnoj biografiji. Stevanović je postao član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) 2006. godine. Godinu kasnije, na prijevremenim izborima, izabran je za načelnika Opštine Zvornik kao kandidat ove stranke. Mandat je potvrdio na svim izborima nakon toga. Kada je 2015. godine Zvornik dobio status grada, Stevanović je postao gradonačelnik. Mandat gradonačelnika osvojio je i na lokalnim izborima 2016. i 2020. godine. Na opštim izborima 2022. osvojio je mandat zastupnika u NSRS-u. 

Stevanović je vlasnik i suvlasnik firmi u BiH i Srbiji koje se bave projektovanjem, inženjeringom, geodetskim poslovima, održavanjem termoelektrana itd. U vlasništvu Stevanovića i njegove supruge su i dva stana u Loznici. U Beogradu, također, posjeduje stari stambeni objekat za koji je novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) rekao da ga je ustupio investitoru koji će nakon izgradnje zgrade njemu ustupiti stan. "Ustvari, to sam kupio jednu kuću sa dva stana kod hrama na Vračaru, kad sam prvi put prodao akcije Vitinke. Jedno jutro svanulo, ja imam skoro pet miliona na računu, a već sam ovdje sjeo (op. a. postao načelnik)“, rekao je Stevanović.

Novi ministar saobraćaja i veza u spornoj novoj Vladi RS dao je čudnu izjavu za emisiju “Mreža” FTV-a neki dan, a vezano za prijevremene izbore za predsjednika RS-a koje je CIK BiH zakazao za 23. novembar ove godine. "Uvijek bih i na svake izašao i pobijedio. Pa i na ove vanredne. Pa šta treba? Koga da se plašimo? Pa mi da stavimo nekog nezavisnog kandidata, nekog anonimusa, mi bismo opet pobijedili", veli Stevanović: "Dodik nije bio spreman da priča o izborima u tom trenutku, što ne znači da neće biti." Stevanović je bio i direktor Alumine, a za ministra ga je predložio Savo Minić, kojeg je, pak, bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik predložio za mandatara.

Vratimo se još malo u Kozluk, prije osamnaest godina. Po završetku sastanka u restoranu Beč,  Milorad Dodik je otputovao u Beograd, na sastanak sa bivšim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Sada putuje kod aktuelnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Češće nego onda kod Tadića. Možda je i u ovom trenutku kod njega. Da vide malo, oba, šta će i kako će.