Legendarni Toma Zdravković je preminuo prije 34 godine poslije duge i teške borbe s kancerom, a na mrežama su sada isplivale njegove posljednje fotografije iz bolnice.

Toma je preminuo 30. septembra 1991. godine, a nekoliko mjeseci prije smrti dao je svoj posljednji intervju. Punih 17 godina borio se s rakom, a iza sebe je ostavio buran život. Četiri puta se ženio, a i dok je bio na VMA, znao je da pobjegne iz bolnice kako bi otišao u kafanu, piše Telegraf.rs.

U trenucima kada je davao svoj posljednji intervju, Toma je ležao na VMA. Tada mu je bio izvađen i drugi bubreg, a bez aparata za dijalizu nije mogao da živi. U tekstu iz 1991. godine navodi se da ga je posebno razaralo to što ga niko od kolega nije posjetio. Melos je tada objavio i njegove fotke iz bolničke postelje, koje su nedavno osvanule i na njegovom zvaničnom Instagram profilu.

"Vi ste mi jedino došli!", rekao je Toma Zdravković novinarima koji su ga obišli na VMA 1991. godine.

"Nisu oni krivi, pjevači se plaše bolesti, nemaju vremena za boljke. Ne pomišljaju da i njih nešto može da strefi. Uz pjesmu i muziku ne misli se o ružnim stvarima. Eto, prije neki dan ovim hodnikom je prolazio Miroslav Ilić, sreo je mog brata Novicu i kada je čuo da ja tu ležim, rekao je da mu je teško zbog toga i da nema snage da me vidi tako bolesnog. Potpuno ga razumijem", dodao je tada Toma.

"Izvađena su mi odjednom tri organa, bubreg, bešika i prostata. Prije tri godine, kada mi je izvađen bubreg, mislio sam da ću poput nekih ljudi bez problema živjeti sa jednim. Nažalost, ni drugi nije izdržao, stvorio se tumor, sve je bilo obuhvaćeno i operacija je bila neizbježna. Eto, deset godina doktor Manojlović me je 'plašio' i govorio da svoje zdravlje treba ozbiljno da čuvam, a sada se desilo da sam ja njega uplašio, jer mi je i život bio u pitanju!", govorio je Toma neposredno pred smrt za "Melos".

Prvi put papilom bešike dijagnostifikovan mu je 1974. godine u Americi. Kada se bolest privremeno smirila, godinu dana pred smrt doživio je i saobraćajnu nesreću. Ni u posljednjoj deceniji života Toma nije mogao da miruje. Nastavio je da se bavi estradom, da prati šta se dešava u kafanama i na vašarima, a strast prema kocki ga nije napuštala. Bio je spreman čak i da pojede čašu, dok mu je pred kraj života i obična voda teško padala.

Iako iscrpljen i slab, vjerovao je da će mu biti bolje u septembru 1991. godine, ali nažalost izgubio je opaku borbu.