Piše: Oleksandr Levčenko

Američki CBS News izvještava da incident s presretanjem dva strateška bombardera Tu-95 i dva lovca Su-35 u blizini Aljaske pokazuje direktnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a. Iako su se ruski avioni nalazili u međunarodnom zračnom prostoru, njihovo pojavljivanje u zoni identifikacije ADIZ prisililo je Washington da upotrijebi značajne resurse - od aviona lovaca i tankera F-16 i KC-135 do sistema za rano upozoravanje. To ukazuje na to da Moskva namjerno testira brzinu i spremnost američke odbrane, stvarajući uvjete za nasumične incidente i eskalaciju napetosti.

Rusija je još jednom potvrdila svoju destruktivnu ulogu u međunarodnoj sigurnosnoj arhitekturi, jer upravo ona profitira od provokativne destabilizacije. Demonstracija sile u blizini američkih granica ima dvostruki učinak: s jedne strane, to je vojno-strateški pritisak, a s druge strane, politički signal saveznicima o spremnosti Moskve da potkopa stabilnost globalnog odvraćanja. Dakle, ruske akcije ne samo da ugrožavaju teritorijalnu sigurnost Sjedinjenih Država, već i povećavaju rizike za cijeli sistem međunarodne stabilnosti.

Ruske akcije u blizini Aljaske ne mogu se smatrati izolovanom epizodom - one su element sistemske strategije destabilizacije sigurnosnog okruženja. Moskva već dugo koristi vojne provokacije kako bi testirala spremnost Sjedinjenih Država i NATO-a, prisilila Zapad da troši dodatne resurse i stvorila atmosferu stalne napetosti. Takvi letovi se odvijaju u kontekstu općeg kolapsa sistema kontrole naoružanja - od povlačenja Rusije iz Ugovora o otvorenom nebu do potkopavanja sporazuma o strateškom ofanzivnom naoružanju. To stvara opasan sigurnosni vakuum u kojem svaka greška može imati globalne posljedice. Osim toga, agresivno ponašanje Rusije u arktičkom regionu dobija stratešku dimenziju. Arktik postepeno postaje arena takmičenja za resurse i transportne rute, a Moskva nastoji da učvrsti svoju vojnu dominaciju tamo.

Provokativni letovi u blizini granica SAD-a samo su jedan od alata, dok Rusija aktivno gradi svoju vojnu infrastrukturu na Dalekom sjeveru. To stvara dvostruki izazov za Washington: potrebu da garantuje sigurnost vlastitih teritorija i istovremeno zaštiti saveznike u okviru kolektivne odbrane NATO-a. U takvoj situaciji, Rusija postaje glavni korisnik destabilizacije, jer njena moć leži u stvaranju nestabilnosti koja potkopava povjerenje u globalni sigurnosni sistem. Provokativni letovi ruskih bombardera u ADIZ zoni u blizini Aljaske stvaraju opasan rizik od direktnog sudara s američkim lovcima. Čak i manji incident može dovesti do lančane eskalacije, jer se takvi incidenti događaju u uslovima visoke političke i vojne napetosti. SAD su prisiljene da reaguju što odlučnije kako bi spriječile prodor u svoj zračni prostor, što povećava vjerovatnoću pogrešnih odluka. Dakle, samo prisustvo ruskih aviona u osjetljivim područjima postaje faktor destabilizacije. Upotreba strateških bombardera Tu-95 u takvim operacijama ima simboličan i praktičan značaj. Ova vrsta aviona može nositi nuklearno oružje, što odmah povećava stepen opasnosti za Sjedinjene Američke Države. U stvari, Rusija nagovještava mogućnost korištenja svog najmoćnijeg oružja čak i u demonstrativnim manevrima. Ovo je namjerno usađivanje straha koje stvara atmosferu stalne nepredvidljivosti. Za Sjedinjene Američke Države, reagovanje na takve akcije znači privlačenje značajnih resursa - od borbenih aviona i aviona tankera do sistema ranog upozoravanja. Svaka operacija presretanja košta milione dolara i odvlači snage od drugih zadataka. Istovremeno, Rusija postiže željeni efekat korištenjem relativno jednostavnih i jeftinih akcija koje iscrpljuju američki odbrambeni sistem. To stvara asimetričnu prednost za Moskvu u psihološkoj i finansijskoj dimenziji. Takvi manevri potkopavaju međunarodni sistem kontrole naoružanja i sigurnosne mehanizme koji su formirani decenijama. Kada nosači strateškog nuklearnog oružja slobodno manevrišu u blizini američkih granica, to pokazuje spremnost Rusije da ignoriše duh i logiku globalnih sporazuma. Za Washington to znači stalnu potrebu za održavanjem povišenog nivoa spremnosti, čak i u mirnodopsko vrijeme. To narušava samu ideju strateške stabilnosti na kojoj počiva svjetska sigurnost. Rusija ima koristi od takve destabilizacije, jer su haos i nepredvidljivost njen strateški resurs. Provokacije na nebu iznad Aljaske povećavaju sumnje saveznika u sposobnost SAD-a da garantuje apsolutnu zaštitu svojih teritorija. Istovremeno, Moskva koristi ove akcije kao alat političkog pritiska, demonstrirajući svoju spremnost da uništi postojeći sigurnosni sistem. Što su SAD više prisiljene da reaguju, to je jači efekat psihološke i strateške iscrpljenosti. Moguće je da je ovo reakcija Moskve na riječi američkog predsjednika D. Trumpa da je Rusija papirni tigar. Kremlju se to nije baš svidjelo. Glasnogovornik ruskog predsjednika Peskov rekao je da je Rusija više medvjed nego tigar i da nema papirnih medvjeda. Ali postoje igračke plišane medvjediće. Rusija liči na njih, a umjesto očiju ima kamere koje prate djelovanje svih Rusa. Upravo je Moskva dosjetila se ideje da u plišane medvjediće ubaci male mine kako bi eksplodirali kada neko uzme igračku. Rusi su to više puta koristili u Ukrajini.

Odmah nakon incidenta u blizini Aljaske 25. septembra, mađarski borbeni avioni Gripen poletjeli su s aerodroma Šiauliai u Litvaniji kako bi presreli pet ruskih vojnih aviona. Ruski borbeni avioni letjeli su blizu zračnog prostora NATO-a i otkriveni su zapadno od latvijske obale Baltičkog mora. Ruski avioni letjeli su blizu zračnog prostora NATO-a, ne poštujući međunarodna pravila sigurnosti letenja. Od pet modernih borbenih aviona, jedan je bio Su-30, jedan Su-35 i tri MiG-31, koji su sposobni nositi balističke rakete s nuklearnim glavama. Nakon pratnje ruskih aviona, Gripenovi lovci su se vratili u bazu. Ranije je objavljeno da Rusija u posljednje vrijeme čini niz kršenja zračnog prostora - 19. septembra, tri ruska lovca MiG-31 ušla su u estonski zračni prostor iznad Finskog zaljeva bez dozvole i tamo provela oko 12 minuta.

U tom smislu, diplomate iz Velike Britanije, Njemačke i Francuske upozorile su ruske vlasti tokom razgovora u Moskvi da je NATO spreman upotrijebiti silu kao odgovor na kršenja zračnog prostora zemalja Alijanse, posebno da obori ruske avione. Nakon sastanka, diplomate su zaključile da je kršenje granice odobrila ruska komanda. Tokom razgovora, jedan od ruskih zvaničnika rekao je da je kršenje zračnog prostora od strane Rusa reakcija na činjenicu da Ukrajina napada anektirani Krim. Kremlj je saopštio da bi takve operacije bile nemoguće bez podrške NATO-a, pa Rusija smatra da se već nalazi u stanju konfrontacije s evropskim zemljama, piše Bloomberg. Osim toga, "ako NATO obori ruski avion, to će značiti početak vojnog sukoba". Ovo je u eteru radio stanice RTL izjavio ruski ambasador u Francuskoj, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Aleksej Meškov. "Znate, postoji mnogo NATO aviona koji krše ruski zračni prostor, to se događa prilično često. Nakon toga, oni se ne obaraju", rekao je Aleksej Meškov za RTL. Naravno, Meškov nije precizirao koliko često su se takva kršenja događala i gdje su se tačno dogodila.

S druge strane, ako bi jedna od zemalja NATO-a oborila ruski avion, onda bi, prema njegovim riječima, "to bio rat". To jest, Moskva namjerno ide u sukob, sistematski šaljući svoje najnovije borbene avione u zračni prostor NATO-a, dok je Alijansa upozorila da će obarati avione koji krše propise, jer je posljednjih dana bilo mnogo takvih kršenja. Ali visokopozicionirani ruski diplomata prijeti da će ovo shvatiti kao casus belli, odnosno izgovor za početak rata. Šta bi to moglo ukazivati? Prvo, da ruska strana planira više puta narušiti zračni prostor NATO-a svojim vojnim avionima. Drugo, očigledno je da Moskva već ima neki plan ili više planova za odgovor ako ruski avion bude oboren na teritorijalnom prostoru Alijanse. I očigledno, ovo uključuje moguća neprijateljstva protiv neke NATO zemlje, i očigledno je da to neće biti SAD, Velika Britanija, Francuska ili Njemačka. Najvjerovatnije će to biti neka baltička zemlja. Ova regija je vrlo ranjiva. Ako je u pitanju Estonija, onda očekujte napad na grad Narvu, koji je doslovno na granici sa Ruskom Federacijom i gdje je polovina stanovništva etnički Rusi. Ako je u pitanju Latvija, onda će vjerovatno biti invazija na grad Daugavpils, koji je gotovo na granici sa Bjelorusijom, gdje je gotovo polovina stanovništva također etnički Rusi. Ako je u pitanju Litvanija, onda će udarac najvjerovatnije biti zadat sa teritorije Bjelorusije u pravcu Kalinjingradske oblasti. Moskva će pokušati silom da probije koridor, koji je dug samo nekoliko desetina kilometara, do ruske enklave kako bi garantovala sigurnost vlastitih građana, kojima, prema ruskoj propagandi, navodno prijeti uništenje. Istovremeno, treba shvatiti da je polovina etničkih Rusa baltičkih zemalja proevropski orijentisana i ne poštuje politiku Kremlja. Ovaj faktor ne ide u prilog Moskvi, pa su moguće prilagodbe planova napada. Ali zvanični Minsk će izjaviti da nema nikakve veze s ovim vojnim akcijama. Međutim, to je već bilo u februaru 2022. godine, kada su ruske trupe s bjeloruske teritorije direktno napale Kijev.

Dakle, NATO bi također trebao imati plan za odgovor na takve ruske akcije. Možda ga još nema, zbog čega Moskva žuri s eskalacijom događaja. Kremlj ne zaboravlja da će sljedeće godine vojni budžet NATO-a biti 2,5 puta veći od trenutnog, pa će Alijansa moći mnogo efikasnije odgovoriti na ruske vojne prijetnje.