RAZGOVARAO: Almir TERZIĆ

Korupcija je najveći problem u Bosni i Hercegovini i ona nas ubija i zapravo razara kompletno bosanskohercegovačko društvo. 

Na ovo je u razgovoru za "Slobodnu Bosnu" upozorila Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH. 

Bosna i Hercegovina je prošle godine bila među najgore rangiranim državama u Evropi kada je u pitanju politička korupcija, a stanje, prema preliminarnim izvještajima za ovu godinu, je još gore. 

"Kada krenete od vrha i političke korupcije, koja je kod nas u Bosni i Hercegovini sada došla do te mjere da su zapravo jednostavno sve institucije sistema potčinjene i zarobljene interesima nekolicine ljudi. Zakoni se zapravo donose tako da idu u interesu pojedinaca. Odluke se donose isključivo na to kakav će ko interes imati u tome. Ne samo o raspodjeli javnih sredstava i načinima na koja se ona raspoređuju već i o tome kako se zapravo i one institucije koje bi zapravo trebalo da osiguraju minimum odgovornosti u društvu su na isti način pod potpunom političkom kontrolom. Javna preduzeća, institucije, javne ustanove se smatraju kao nečija privatna imovina ili čak imovina političkih stranaka. I zapravo se tako ponaša i prema javnim dobrima, javnoj imovini. To se čini na način da se harči, kao i na način da se samo gleda kako će se izvući resursi iz ovih preduzeća i institucija", kaže Korajlić. 

Zarobljeni građani

Istovremeno sve se čini, upozorava, da se po svaku cijenu zadrži kontrola nad njima.

"Kada se vidi kako funkcioniše raspodjela mandata i raspodjela pozicija između koalicionih partnera i političkih stranaka onda je sve jasno. To se radi kao da ste negdje na pijaci, pa se cjenkate. Mislim da to dovoljno govori kako se raspolaže javnim resursima u Bosni i Hercegovini. Onda od toga dolaze svi drugi problemi kao posljedica, ono što građani vide na svojoj koži kada traže zdravstvenu njegu, kada imaju dodira sa administracijom, policijom, sa bilo čim. Posljedica takvog raspolaganja i rukovođenja institucijama i uslugama prema građanima, je onda da oni nemaju ni najosnovnije usluge. I da onda smatraju da trebaju pribjegavati i korupciji kako bi dobili ono što bi im trebalo biti zakonom zagarantovano", ističe Korajlić.

Navodi da u Bosni i Hercegovini ne poduzimamo ništa značajno da bi se stvari promijenile. 

"Te famozne reforme o kojima se priča i koje od nas Evropska unija očekuje i na koje  smo se obavezali da ćemo provesti se jednostavno rade na način da se isključivo gleda kako da se zadrži kontrola nad institucijama. To posebno kada govorimo o segmentu pravosuđa, odnosno o reformi pravosuđa, kada govorimo antikorupcijskim mehanizmima za sprečavanje političke korupcije kao što je Zakon o sukobu interesa, Izborni zakon i Zakon o finansiranju političkih stranaka. Isto je i sa drugim zakonima koji bi zapravo trebali donijeti minimum nekog integriteta i odgovornosi", upozorava Korajlić.

A, davno smo u BiH, kaže, dobili preporuke da ih moramo unapređivati, da moramo imati nezavisne institucije koje će ih provoditi. Umjesto toga zapravo se ide u obrnutom pravcu.

"Nešto se malo kozmetički mijenja, ali se suštinska, glavna bitka vodi oko toga kako zadržati kontrolu nad ovim institucijama. Stalno usvajamo nekakve takozvane reformske zakone koji na kraju ili u pojedinim dijelovima predstavljaju lošija rješenja od onoga što smo već imali ili sa druge strane predviođaju na sve druge načine tu političku kontrolu nad institucijama. Sve se to radi pod krinkom s jedne strane legitimnog predstavljanja ili etničke zastupljenosti ili bilo čega drugog. Na kraju to naravno da ne daje one rezultate koji bi trebalo da daju, koji bi trebalo da unaprijede život građanima i vladavinu prava. Već i dalje zadržavamo situaciju ovakvom kakva jeste i mijenjemo samo oblike i nazive pojedinih tijela tih institucija", stava je Korajlić.

Zamazivanje očiju

Kao jedan od primjera "zamazivanja očiju" građana navodi Reformsku agendu gdje umjesto da govorimo i tražimo odgovornost za gubitak već izgubljenih 100 miliona eura, mi kao treba da slavimo njeno usvajanje.

"Već smo pretrpili penale. U posljednji čas je usvojena Reformska agenda da ne dobijemo dodatne minuse, odnosno da se ne ide na dodatna smanjenja sredstava. Predstavljeno je sve kao da je sada to jedan ogroman korak. Kao da smo u Bosni i Hercegovini maltene prvi u regionu, a ne posljednji koji su to usvojili  Reformsku agendu. Istovremeno više niko ne spominje šta dalje. U Reformskoj agendi se nalazi više od 100 različitih mjera koje trebamo u narednom periodu, a sa krajnjim rokom do kraja 2027. godine da implementiramo", kaže Korajlić.

Tu se nalaze, ističe, vrlo značajne stvari, pa i one koje već 20 godina vućemo, koje smo već davno trebali uraditi, uključujući i zakone iz oblasti pravosuđa, borbe protiv korupcije.

"Ali, moraju se uraditi i drugi brojni koraci koji se moraju preduzeti. Ogroman je to posao, a više niko o tome neće ni pričati. Kao da je bitno, a i u ovom se slučaju pokazuje da je kod nas odnos takav da daj samo nešto da usvojimo, a poslije ne moramo to ni prmjenjivati", upozorava Korajlić.

Navodi da se u Bosni i Hercegovini zapravo sve kupuje i namješta od diploma, zaposlenja...

"Ili se kupuje uticajem ili se kupuje novcem. Tu su nijanse u pitanju. Sve se raspoređuje na taj način. Kada govorimo o zaposlenju u javnim preduzećima, institucijama i javnim ustanovama, gdje se raspoređuje broj ljudi u odnosu na stranke, odnosno između stranaka koje kontrolišu određene resore. Onda se praktično bez ikakvih javnih procedura ljudi zapošljavaju u te institucije. Onda naravno da nemate garant da se radi o najboljim i najkvaliutetnijim ljudima koji bi trebali da budu na tim pozicijama", kaže Korajlić.

Imamo, ističe  i situacije da se tenderi namiještaju.

"Dodijeljuju se firmama koje za to nisu kvalifikovane. Unaprijed se zna zapravo za svaki posao ko će ga dobiti pa čak i kada govorimo o ogromnim projektima. Ne smijemo zaboraviti zgradu Uprave za indirektno oporezivanje BiH i slično, gdje se zapravo tenderske procedure i bilo šta drugo da daju legitimitet nećemu. Na kraju nemamo osiguranje da će najpovoljnija ponuda biti, da će biti firma koja će najbolje posao uraditi. Kao posljedicu imamo fušerenje i sa javnom infrastrukturom i sa svim ostalim. Onda se poslije višestruko naplaćuju svi ti ugovori. Da ne ulazimo u to koje su sve popravke potrebne i koje dolaze kasnije", navodi Korajlić.

A, šta se tek dešava, upozorava, sa prirodnim resursima kroz koncesije koje su potpuno netransparentne gdje ćemo zapravo doći u situaciju da ćemo uništiti i ono najljepše što ova zemlja ima, a to je priroda.

"Bit će uništena zarad pojedinačnih interesa kojekakvih investitora koji su opet u isto vrijeme povezani sa onim na vlasti", zaključuje Korajlić.