HDZ BiH već tri decenije vodi politiku kojom deklarativno zagovara konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH, dok u praksi isti taj vremenski period provodi politiku kojom konstitutivnost Hrvata nastoji uspostaviti isključivo na dijelu državnog teritorija, konkretno samo u entitetu Federacija BiH. Deklarativna politika konstitutivnosti na cijelom državnom prostoru i real-politika usmjerena isključivo na dio državnog teritorija, dovoljan je razlog za veliko nepovjerenje prema namjerama protagonista ideje konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja, piše pravni ekspert Sifet Kukuruz za novinsku agenciju Patria.

Isticati nužnost osiguranja konstitutivnosti Hrvata u cijeloj BiH, a istovremeno provoditi aktivnosti na implementaciji tog principa samo u jednom entitetu, dokazuje da se iza takve ideje ne nalazi briga za interese hrvatskog naroda u cijeloj BiH, nego briga za zaštitu interesa jedne političke stranke, konkretno HDZ-a BiH. Tvrditi da je konstitutivnost hrvatskog naroda na cijelom državnom teritoriju zagarantovana Ustavom BiH, a istovremeno provoditi politiku kojom se primjena tog principa, suprotno Ustavu BiH, želi osigurati isključivo na dijelu državnog teritorija, predstavlja nepoštivanje Ustava BiH.

Svojim dosadašnjim političkim djelovanjem HDZ je dokazao da se ne zalaže za konstitutivnost hrvatskog naroda na cijelom državnom teritoriju, a posebno ne na dijelu državnog teritorija koji je administrativno uređen kao entitet Rs. Stvarna namjera zagovornika ideje konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja je uspostava monoetničkog entiteta na dijelu državnog teritorija koji bi, po uzoru na entitet Rs, pripadao isključivo hrvatskom narodu.

Treći entitet ne osigurava konstitutivnost hrvatskog naroda u cijeloj BiH

Kao potvrda osnovanosti ovakve tvrdnje dovoljno je podsjetiti se na činjenicu da je lider HDZ-a BiH Dragan Čović, vatreno se zalažući za konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH, za govornicom Narodne skupštine Rs vlastima tog entiteta poručio "čuvajte Rs". Iako su Hrvati i Bošnjaci dekonstitucionalizirani u entitetu Rs, lider HDZ-a je, ipak, jasno i glasno zatražio od Milorada Dodika da očuva upravo takav entitet.

Znajući da je politički narativ o uspostavi "trećeg entiteta" moguće održati politički živim samo ako se očuva trenutni identitet entiteta Rs, kao entiteta ekskluzivno srpskog naroda, Dragan Čović je u Skupštini Rs-a iskazao podršku upravo dekonstitutivnosti Hrvata na tom dijelu državnog teritorija. Dakle, lider HDZ-a se za konstitutivnost Hrvata u BiH bori dekonstitucionalizacijom hrvatskog naroda na cijelom prostoru BiH.

Dekonstitucionalizacija protiv konstitutivnosti

Dragan Čović u Narodnoj skupštini Rs-a nije ispostavio zahtjev vlastima tog entiteta da "uspostave i osiguraju konstitutivnost hrvatskog i bošnjačkog naroda u BiH" iako to nalaže princip konstitutivnosti na koji se poziva, ali i tzv. odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda u BiH, nego je poslao poruku podrške politici kojom se otvoreno negira princip konstitutivnosti.

Podržavajući monoetnički identitet entiteta Rs koji je posljedica nasilnog protjerivanja Bošnjaka i Hrvata sa tog državnog teritorija, Dragan Čović je ustvari poslao poruku da želi uspostaviti upravo takav entitet za hrvatski narod na drugom dijelu državnog teritorija. I dok kroz princip konstitutivnosti deklarativno pledira za konstitutivnost hrvatskog naroda u cijeloj BiH, u praksi HDZ-a se potvrđuje da je riječ isključivo o želji da se konstitutivnost hrvatskog naroda osigura na dijelu državnog teritorija, i to samo u entitetu FBiH. Tako se potvrđuje da HDZ i SNSD kroz konstitutivnost hrvatskog odnosno srpskog naroda, žele podjelu BiH kao cjelovite države u kojoj su sva tri naroda konstitutivna na svakom njenom pedlju.

Odricanjem od konstitutivnosti hrvatskog naroda na cijelom državnom teritoriju, zalaganjem za uspostavu teritorijalne jedinice ekskluzivno hrvatskog naroda i istovremenim pristajanjem na monoetnički entitet Rs, HDZ potvrđuje da se radi o namjeri podjele BiH na tri teritorijalne cjeline koje bi bile etnički monolitne, a ne o namjeri da se konstitutivnost osigura na svakom dijelu državne teritorije. Umjesto da se konstitutivnost ostvaruje na cijelom državnom teritoriju i umjesto da ovaj koncept vodi implementaciji Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, narativom HDZ-a o konstitutivnosti Hrvata u okviru trećeg entiteta vrši se ne samo dekonstitucionalizacija konstitutivnih naroda, nego i teritorijalna podjela BiH.

Dakle, ideja o trećem entitetu u režiji HDZ-a znači svođenje Hrvata na određeni, etnički homogen dio državnog teritorija i to dio državnog teritorija gdje HDZ ostvaruje dominantan politički utjecaj. Na takav način želi se uspostaviti suverenizacija jedne etničke grupe na dijelu državnog teritorija, iako je Ustavni sud BiH još 1998. godine donio odluku da se suverenitet konstitutivnih naroda ne može zasnivati na teritorijalnom principu. Bez obzira što se konstitutivnost predstavlja kao princip koji se proteže na cijeli državni teritorij, ideja o trećem entitetu se zasniva na dodatnoj fragmentaciji političkog subjektiviteta konstitutivnih naroda i njihovom egzistencijalnom reduciranju na dio državnog teritorija.

Umjesto cijele, HDZ želi dio BiH

Politika HDZ-a umjesto cijele BiH, za hrvatski narod želi samo dio BiH i to je osnovni problem konstitutivnosti u izvedbi HDZ-a. Na takav način se ideja o uspostavi trećeg entiteta, a koja podrazumijeva reduciranje političkog subjektiviteta hrvatskog naroda na dio državnog teritorija, pokazuje štetnom i po interese hrvatskog naroda u BiH, jer se time hrvatski narod u BiH svodi na dio državnog teritorija, umjesto da mu se osigura jednakopravnost na cijelom državnom teritoriju. Princip konstitutivnosti naroda koji promovira HDZ, a kojim se želi opravdati uspostava trećeg entiteta, ustvari dekonstitucionalizira hrvatski narod u BiH. Ideja o trećem entitetu je sušta suprotnost konceptu konstitutivnosti koji podrazumijeva jednakopravnost sva tri naroda na cijelom državnom teritoriju.

Zagovornici trećeg entiteta ne žele jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH, oni žele dio teritorije države BiH i to ekskluzivno za hrvatski narod. Zalaganje za konstitutivnost naroda u BiH kroz politiku koja se operacionlizira samo u entitetu FBiH, jasno potvrđuje da je stvarni cilj ovog narativa ostvarivanje ratnih ciljeva i zaštita stranačkih, a ne interesa hrvatskog naroda u BiH. Da princip konstitutivnosti koji zagovara HDZ u svojoj praktičnoj izvedbi podrazumijeva dekonstitucionalizaciju druga dva naroda, a posebno Bošnjaka, najbolje potvrđuje činjenica da u kantonima u kojima vlada HDZ, Bošnjaci danas skoro i da nisu zastupljeni u organima kantonalnog nivoa, a posebno ne na nivou lokalnih zajednica. Primjeri Stoca i Čapljine ovu tvrdnju najbolje ilustruju.

Dejton ne zagovara konstitutivnost naroda nego jednakopravnost građana

U razumijevanju politike ravnopravnosti tri konstitutivna naroda u BiH koju zagovaraju HDZ i SNSD treba podsjetiti i na činjenicu da je koncept konstitutivnosti naroda Dejtonskim mirovnim sporazumom uspostavljen isključivo kao privremeno i prelazno rješenje. Evropski sud za ljudska prava u svojim presudama redovno ističe da su međunarodni posrednici u Dejtonu bili svjesni diskriminatornog karaktera ustavnih odredbi u vezi sa izborom delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i izborom članova Predsjedništva BiH i da je upravo zbog diskriminatornog karaktera takvih normi bilo veoma važno Ustav BiH učiniti promjenjivim i predvidjeti postepeno ukidanje ovih ustavnih rješenja.

Diskriminatorne ustavne odredbe su ugrađene u Ustav BiH isključivo zbog insistiranja koja su dolazila od nekih strana koje su učestvovale u sukobu, a međunarodni posrednici su na takve odredbe nerado pristali i to pod uslovom da se Ustav BiH učini promjenjivim i da se predvidi postepeno ukidanje ovih diskriminatornih ustavnih rješenja. Upravo iz tog razloga je u Ustav BiH ugrađen član II. stav 2. kojim se Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njeni protokoli direktno primjenjuju u BiH i imaju prioritet nad svakim drugim pravom.

Dakle, cilj Dejtona je bio i ostao dostizanje pravnih standarda Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a ne implementacija koncepta konstitutivnih naroda, kako se to cijelo vrijeme nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nastoji prezentovati, ne samo od zagovornika uspostave trećeg entiteta, nego i od onih koji entitet Rs smatraju vlasništvom isključivo srpskog naroda. Štaviše, koncept konstitutivnih naroda, onako kako ga percipiraju HDZ i SNSD i Aneks 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma se međusobno isključuju, a upravo je Aneks 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma bio osnovni razlog za pristajanje na potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Član Predsjedništva BiH ima pravo na entitetski, a ne etnički veto

U ovom kontekstu treba istaknuti i činjenicu da česte tvrdnje kako član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ima pravo pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog interesa i da o tome odlučuje Klub hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH ne može biti argument u prilog tvrdnji da član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda koji nije član HDZ-a BiH nije legitiman. Ustav BiH jasno i precizno propisuje da se vetom u Predsjedništvu BiH štiti interes entiteta sa kojeg je član Predsjedništva BiH biran, a ne interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda. Dakle, riječ je o entitetskom, a ne o etničkom vetu, vetu kojim se štite interesi svih naroda i svih građana koji žive u entitetu iz kojeg je biran član Predsjedništva BiH koji se koristi mehanizmom veta.

Dakle, štiteći interese entiteta sa kojeg je biran, član Predsjedništva BiH štiti interese svih građana, pa i interese sva tri konstitutivna naroda koji žive u tom entitetu. Štiteći interese entiteta član Predsjedništva vrši zaštitu interesa svakog konstitutivnog naroda i svakog građanina, jer entitet nije i ne može biti ekskluzivno vlasništvo bilo kojeg od konstitutivnih naroda.

Hrvati u Predsjedništvu BiH treba da imaju tri člana

Na kraju, da koncept legitimnog predstavljanja u Predsjedništvu BiH nije ustavno zasnovan potvrđuje i odluka Ustavnog suda BiH još iz 1998. godine u kojoj je Ustavni sud BiH eksplicitno utvrdio da Predsjedništvo BiH predstavlja sve građane i sve narode u BiH. U tom smislu, opravdano je postaviti pitanje kako je uopšte moguće govoriti o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda u Predsjedništvu BiH kada sam Ustav propisuje da Predsjedništvo BiH predstavlja sve narode i građane, a ne isključivo pojedinačno konstitutivne narode. Tvrdnja da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva BiH potpuno je pravno neosnovana, jer Hrvati, ali i druga dva naroda nemaju ekskluzivno "svog" člana Predsjedništva BiH.

Hrvati u Predsjedništvu BiH treba da imaju tri, a ne samo jednog člana Predsjedništva BiH. U tom smislu, bilo koji član Predsjedništva BiH može brinuti o interesima samo jednog konstitutivnog naroda u istoj mjeri u kojoj npr. vozač autobusa može tokom vožnje brinuti o sigurnosti samo onih putnika koji su iste etničke pripadnosti kao i sam vozač autobusa. U tom smislu da bi princip konstitutivnosti naroda BiH imao svoje opravdanje on mora biti implementiran isključivo na način da svi narodi i građani budu jednakopravni na svakom dijelu državnog teritorija.