Slavko Đorđević kazao je da je radio u bolnici u Foči kada je 19. decembra 1992. čuo da je “Jošanica masakrirana” i da će dovesti mrtve na identifikaciju.

“Bilo je dosta staraca, žena, muškaraca i djece - deset, šest i sedam godina”, prisjetio se Đorđević.

On je ispričao da su tijela poredali po podu jer ih je bilo puno, te da su bila isječena a lobanje masakrirane.

“Kad sam ja pogledao poredane mrtvace na patosu, ugledao sam moju sestru i zeta”, kazao je svjedok, dodajući da je zbog tog šoka dobio dijabetes.

Naveo je da je njegova sestra Jela Višnjić imala veliku ranu na vratu, kao i povrede u predjelu stomaka. Kasnije mu je Vasika Mićević pričao da je jedno lice bošnjačke nacionalnosti reklo: “Ovo je sestra Slavka Đorđevića”, te da je nožem ubo u trbuh nekoliko puta.

Svjedok je kazao da je njegov zet Miladin Višnjić bio proboden kroz vrat. On je rekao da je pozvao fotografa iz Foče da slika tijela, te da nije rađena obdukcija.

Na pitanja branioca Nermina Mulalića, Đorđević je rekao da nije završio medicinski fakultet i da nema iskustva iz sudske medicine, te da medicinsko osoblje nije vodilo evidenciju o povredama.

Svjedok je rekao da se ne sjeća da su u mrtvačnicu bili dovezeni i vojnici u uniformama, kao što je izjavio na jednom suđenju u Haškom tribunalu. Potvrdio je da je išao u Kazneno-popravni dom da previja neke Bošnjake koji su ranije radili u bolnici. Kazao je da ne zna da su zatvorenici ubijani.

Braniocu Kadriji Koliću je potvrdio da je čuo da su u napadu na Jošanicu učestvovali, između ostalih, i Bošnjaci s područja Jošanice.

Za zločine počinjene na području Foče, kao i Višegrada i Čajniča, u periodu od augusta 1992. do februara 1993. godine optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.

Svjedok Slaviša Mičević kazao je da su 19. decembra u bolnicu u Foči dovozili ranjene iz Jošanice i da je među njima bio jedan rođak koji mu je ispričao kako je pogođen u stomak dok je bježao tokom napada. Uveče je od komšinice čuo da je ubijen njegov otac.

“Pričala je da su muslimani napali na krsnu slavu, da su ubili mog oca, njenog oca Tomu...”, rekao je svjedok, navodeći desetak imena ubijenih.

On je dodao da je čuo kako je njegov otac Novak ubijen iznad kuće tetka u Medanovića, gdje je bio na slavi. On je rekao da je njegov otac bio u kuvar u Gapićima gdje su spremali hranu za vojsku.

Ispričao je da je sutradan vidio tijelo oca u mrtvačnici i da je imao dvije povrede na stomaku i rez na vratu. Rekao je da je u mrtvačnicu bila dovezeno i dvoje djece njegove tetke.

Svjedok je tužiteljici Ozrenki Nešković potvrdio da postoji snimak na kojem je naznačen datum 19. decembar i na kojem se vidi povlačenje bošnjačke vojske iz Jošanice, te da je prepoznao profesora Kenana Bradarića iz Foče. On je kazao da je zaboravio ko mu je dao taj snimak, te da ga je on predao izvjesnoj inspektorici.

Odbrane su prigovorile da ne znaju o kojem snimku svjedok govori od većeg broja onih koji su im dostavljeni, odnosno da ih ne mogu povezati s dokazima predloženim u optužnici. Tužiteljica je kazala da je nedavno preuzela dokaze i da će to utvrditi.

Branilac Mulalić je kazao da prethodno mora biti utvrđena zakonitost snimaka, jer nije poznato kako je Tužilaštvo do njih došlo i ko ih je sačinio.

Predsjedavajuća Vijeća Jasmina Ćosić Dedović kazala je da će biti ostavljena mogućnost da svjedok bude ponovo pozvan kada Tužilaštvo Odbranama identifikuje o kojem se snimku radi.

Suđenje se nastavlja 14. oktobra.  

(Detektor)