Piše: A. Čorbo-Zećo (Patria) 

Dok se Republika Srpska sprema za prijevremene izbore, a javnost analizira kandidate, posebno opozicionog Branka Blanuše, jedan susret u Mostaru postao je znakovit. Jer, sastanak Dragana Čovića i Draška Stanivukovića nije bio tek kurtoazni politički dijalog o „evropskom putu BiH“ i „deblokadi institucija“, kako to zvuči u saopćenju PDP-a. 

Iza pažljivo biranih riječi i naglašene konstruktivnosti krije se nova faza starog plana – koordinisanog djelovanja Zagreba i Beograda u pokušaju da se Bosna i Hercegovina redizajnira po njihovim interesima. HDZ BiH imao je priliku deblokirati procese u vrijeme kada je Trojka s opozicijom iz RS planirala izbacivanje SNSD-a iz Viječa ministara BiH. Nisu to učinili, Borjana Krišto ne dozvoljava čak ni imenovanje ministra sigurnosti.

Zato je priča sa Stanivukovićem o nekoj deblokadi državnih institucija tek pokušaj novog sadiranja javnosti. Čović, koji već godinama pod plaštom „legitimnog predstavljanja Hrvata“ zagovara model koji faktički vodi ka etničkoj podjeli zemlje, sada očigledno traži nove partnere izvan Milorada Dodika. Stanivuković, politički ambiciozan, a ideološki nestabilan (ali uvijek na strani Beograda), pokazao se kao spreman učenik, neko ko može ponuditi „svježe lice“ i „umjereniji ton“, a u suštini nastaviti politiku koja pogoduje razgradnji BiH. 

Poruke o „saradnji, dijalogu i evropskom putu“ samo su nova retorika za stare ciljeve. Kada Stanivuković govori o podršci izmjenama Izbornog zakona u skladu s Čovićevim zahtjevima, on zapravo ulazi u politički aranžman koji je odavno trasiran u trouglu Zagreb–Mostar–Beograd. Zanimljivo je i da se ova nova osovina formira u trenutku kada se Milorad Dodik nalazi pod međunarodnim pritiskom, ali mu se, kako izgleda, ostavlja prostor da se „konsoliduje“. Jer, može ostati predsjednik SNSD-a, a time dakle ostaje u političkom životu. 

Dok Dodik održava destabilizirajući pritisak na državu, Čović i Stanivuković grade sliku „umjerenog dijaloga“, koji bi trebao zamagliti stvarnu suštinu procesa. Bosna i Hercegovina, po ko zna koji put, suočava se s pokušajem političkog prepakivanja, jedni prijete secesijom, drugi se predstavljaju kao reformisti, a svi zajedno rade na istom cilju slabljenju državnog suvereniteta, naravno uz svesrdnu pomoć Zagreba i Beograda.