Na Sarajevskoj berzi u ponedjeljak je obavljena značajna trgovina dionicama konjičke kompanije Igman, objavio je Biznis info. Vrijednost transakcije bila je 273 hiljade KM.

Naizgled tek tehnička promjena u vlasničkoj strukturi, međutim, to je izazvalo niz pitanja o mogućim političko-ekonomskim pozadinama, piše novinska agencija Patria.

Prema informacijama portala BiznisInfo.ba, dionice je prodao OIF Lilium Global, koji je time potpuno izašao iz vlasništva Igmana, dok je kupac ZIF Herbos fond Tuzla, koji se do sada nije nalazio među dioničarima ove kompanije. Radi se o 1.616 dionica, što čini 0,28 posto ukupnog kapitala Igmana, ali ulazak novog fonda u vlasničku strukturu namjenske industrije nikada nije bez šireg značaja.

Pa, provjerili smo tko stoji iza ZIF Herbosa. To je investicijski fond kojim rukovodi direktorica Marsela Kotaranin, uz nadzorni odbor koji čine Danijel Grubeša (predsjednik), Antun Luburić i Ivana Soldo.

Iako formalno djeluje kao nezavisni fond sa sjedištem u Tuzli, Herbos je financijski i poslovno povezan s Intesa Sanpaolo bankom Mostar i Privrednom bankom Zagreb – institucijama koje se tradicionalno dovode u vezu s kapitalom hrvatskog porijekla.

Zbog toga se u poslovnim krugovima odmah otvorilo pitanje znači li ulazak Herbosa i početak sudjelovanja tzv. “H-komponente” u vlasničkoj strukturi Igmana, strateški važne fabrike iz sektora namjenske industrije BiH?

Tajming transakcije dodatno potiče sumnje. Lilium Global odlučio je prodati svoj udio nakon što je Igman početkom rujna bio prisiljen obustaviti proizvodnju zbog prekida isporuke baruta iz Srbije. Taj događaj izazvao je oštar pad vrijednosti dionica za više od 13 posto, sa 195 na 169 KM i otvorio prostor za jeftin ulazak novih investitora.

Iako se proizvodnja u međuvremenu nastavila, kompanija i dalje bilježi gubitke, u prvoj polovini godine zabilježen je minus od 19,8 milijuna KM, dok su prihodi pali za čak 24,3 milijuna KM.

Upravo u tom trenutku financijske slabosti i neizvjesnosti pojavljuje se Herbos fond spreman preuzeti rizik i uložiti ga u posrnulu fabriku.

Analitičari ovakav potez tumače kao dugoročno pozicioniranje fonda u industriji koja, unatoč trenutnim problemima, ima visoku stratešku vrijednost. Igman je jedan od najvećih bh. izvoznika oružja, s NATO-certifikatima i globalnim partnerima, što ga čini poželjnim za sve što želi imati utjecaj na sigurnosno-ekonomski sektor BiH.

Ako bi se kriza produžila i cijena dionica dodatno srušila, Herbos bi mogao nastaviti kupovinu i povećati udio, što bi dugoročno moglo otvoriti vrata većeg upliva hrvatskog financijskog kapitala u ovu fabriku.

Najveći dioničari Igmana ostaju Federacija BiH. Ipak, iskustvo s tržišta pokazuje da manjinski udjeli, ako se strateški rasporedi i povezuju s političkim interesima, mogu imati nesrazmjerno velik utjecaj.

Zato danas nije samo pitanje tko je kupio dionice Igmana nego što ta kupovina znači za budućnost tvrtke, i tko sve stoji iza naizgled “tehničkog” ulaganja.