Glavni junak naše današnje priče je Isidor Papo, liječnik - kardiokirurg, general-pukovnik sanitetske službe i glavni kirurg JNA, sudionik NOB-a i osobni Titov liječnik, rođen u Ljubuškom, 31. decembra 1913. godine.

Isidor Papo potječe iz obitelji sefardskih Židova, čiji su preci došli u naše krajeve u 17. stoljeću, nakon što su bili prognani iz Španjolske. Poslije završene gimnazije u Mostaru, 1932., Papo je upisao studij medicine na Sveučilištu u Zagrebu.

Nakon Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, vraća se u Mostar i radi na kirurškom odjelu, a zatim odlazi u Mostarski partizanski odred. Tokom rata nalazio se u kirurškoj ekipi Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a. Za vrijeme rata doživio je tešku obiteljsku tragediju. Ustaše su mu ubili više od 50 članova obitelji uključujući rođenog brata i sestru.

Godine 1944. poslan je u saveznički centar u Italiju, gdje je upoznao Roda Smitha (koji ga je 1969. godine predložio za člana Kraljevskog kirurškog koledža koji je imao 50 članova). Po povratku iz Italije postao je upravitelj Bolničkog centra u Novom Sadu, a potom je upućen na Srijemski front, gdje je rukovodio pokretnim kirurškim ustanovama.

Godine 1946. je poslan u Sovjetski Savez na usavršavanje kod Judina, Bakunjeva i Višnjevskog. Tamo je položio i specijalistički ispit iz kirurgije 1947. godine, a 1948. se vraća u zemlju i postaje načelnik Drugog kirurškog odjela Glavne vojne bolnice koja je kasnije prerasla u Vojnomedicinsku akademiju JNA.

Kako je kod Judina naučio njegovu tehniku rekonstrukcije jednjaka počinje je primjenjivati ali i usavršavati, pa se ta operacija u kirurškim tehnikama naziva "operacijom po Judinu i Papi". Do tada ove bolesnike u Jugoslaviji niko nije operirao, a kako ih je bilo mnogo, Papo je ubrzo operirao više od 350 takvih bolesnika, po čemu je stekao i međunarodno priznanje. Ubrzo je postavljen za šefa Katedre kirurgije i glavnog kirurga JNA.

SPOMENIK ISPRED VMA U BEOGRADU

Zatim odlazi u SAD na usavršavanje u kardiokirurgiji. Bio je na klinikama u Philadelphiji, Mayo klinici, Mt Sinay Hospital i drugim. Vraća se u zemlju i počinje raditi operacije na srcu i 1965. godine ugrađuje prvu umjetnu valvulu. Uradio je blizu 4.000 operacija na otvorenom srcu.

Godine 1950. dobio je zvanje docenta, 1953. izvanrednog profesora, a 1956. redovnog profesora. Napredovao je i u vojnoj karijeri. Za predsjednika kirurške sekcije izabran je krajem 1963. godine i na toj dužnosti je ostao do 22. januara 1966. godine.

Objavio je 217 radova, od toga 13 u inozemnim časopisima. Bio je redaktor udžbenika Ratna kirurgija. Više od 30 godina bio je načelnik kirurške klinike VMA. Umirovljen je 1982. godine.

Veliki Isidor Papo umro je 14. oktobra 1996. godine i pokopan na židovskom groblju u Beogradu.

(SB)