Mladi politolog i stolački aktivist Almin Pehilj svjedoči kako izgleda kada se Bošnjak s diplomom u džepu ne može ni zaposliti, niti odraditi pripravnički staž u vlastitom gradu.

Kroz konkretne primjere, od postavljanja u gradskoj upravi do ekoloških prijetnji i simboličkog brisanja identiteta Bošnjaka, Pehilj ukazuje na stvarno stanje u Stocu, gradu u kojem, kako kaže, zakoni ne vrijede jednako za sve, piše Stav.

Kako smo naveli, njegova priča počinje simbolično, diplomirani politolog koji ne može obaviti pripravnički staž u vlastitom gradu.

- To je dugogodišnji problem i dio narativa koji je stvoren još od povratka Bošnjaka u Stolac, da za njih nema mjesta u javnim preduzećima i gradskoj upravi. Takav pristup je pogrešan. Mi smo se vratili u grad iz kojeg smo prognani, i Stolac pripada svima podjednako. Niko ne bi trebao imati ekskluzivno pravo na njega, pogotovo kada je riječ o zapošljavanju i raspodjeli budžeta. Jedini način da promijenimo taj okvir jeste razgovor.

Mi u Stocu moramo početi razgovarati o budućnosti, jer jedni bez drugih ne možemo, sviđalo se nekome ili ne. Realnu politiku i kalkulacije treba ostaviti po strani. Svima će nam biti bolje ako Stolac postane grad suživota, dijaloga i tolerancije - kaže on na početku razgovora.

Odnos se mora popraviti

Kategoričan je da se odnosi prema Bošnjacima moraju popraviti.

- Ne može se u gradskoj upravi raditi samo šest Bošnjaka od ukupno 83 zaposlena, dok ih u javnim poduzećima gotovo da i nema. Postoje čak i etnička "čista" poduzeća, što je porazna činjenica. Za početak, bilo bi fer da barem 20 zaposlenih u gradskoj upravi budu Bošnjaci koji su kvalificirani i imaju diplomu, te da u javnim ustanovama barem dvojica budu na direktorskim pozicijama.

Do sada je poruka bila jasna: niste dobrodošli i krivi ste što ste se vratili, zato ćete biti diskriminirani. Ali to se mora mijenjati. Bit će teško, ali shvatite - mi, posebno kao mladi ljudi i politolozi, moramo dati sve od sebe da to promijenimo. Ako mi ne pokušamo, nitko drugi neće.

Naš gradonačelnik je gradonačelnik svih nas. On je naš, a mi njegovi građani. Uvijek je dobrodošao tamo gdje žive Bošnjaci - zaboga, nije persona non grata. Res non verba. To je poruka koja mora biti jasna svima: Stolac može biti grad zajedništva, ako to zajedno odlučimo. Kao što kaže Fihte u filozofiji - ne moram sve reći da bi bilo rečeno - naglasio je Pehilj.

Mladi su danas ne tako često glas koji se čuje, ipak, Alminov primjer svjedoči da mogu biti pokretači. Pitali smo ga kako i kada se odlučio aktivirati u Stocu.

- Kroz studiranje na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, sticanjem znanja, razgovora, radionica, vidim neophodnost bavljenja problemima za početak u sredini odakle dolazim. Mladi u Bosni i Hercegovini moraju dizati glas, stečeno znanje prenijeti u praksu, naročito diplomanti Fakulteta političkih nauka. Uzrok početka individualnog aktivizma i borbe za Stolac jest Fakultet političkih nauka, gdje stičem znanje eminetnih profesora.

Mislim definitivno da moja priča počinje skretanjem pažnje javnosti na divlje deponije smeća u blizini naselja Gorica, kroz Neformalnu grupu građana Badanj, poljoprivrednih površina i rijeke Bregave. Potpuno neshvatljivo mi izgledaju ovi problemi, te kako je uopće moguće uništavati prirodu, a za to ne biti kažnjen. Mnogi Stočani svjesno na ovom lokalitetu odlažu smeće, ugrožavajući mještane, poljoprivredu, rijeku Bregavu - navodi on.

Zajedno s komšijama pokrenuo je ovo pitanje, te ga uputio lokalnoj vlasti u Stocu, Ministarstvu, trgovine, turizma i okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.

Na drugoj strani, kroz aktivizam otkrivaju kako gradska deponija smeća nema okolinsku dozvolu, što potvrđuje dopis MTTO HNK, napominje on. 

- Shodno tome lahko je zaključiti kako deponija egzistira mimo zakona. Gradska deponija smeća se nalazi svega pedesetak metara od korita rijeke Bregave, poljoprivredna proizvodnja biva svedena na minimum, a također tu je nacionalni spomenik države Bosne i Hercegovine pećina Badanj.

Čak gradonačelnik Stoca javno u emisiji na TV HZHB priznaje postojanje deponije suprotno zakonu. Javnost nije mogla vjerovati o kakvoj ekološkoj katastrofi govorimo. Ovi problemi nikada nisu predstavljeni onako kako bi trebali, pa se postavlja pitanje koja je bila njihova uloga kroz rad Gradskog vijeća. Ne mogu vjerovati kako nisu znali situaciju na ovim lokalitetima. Stolačkim političarima čak delegiranje ovih problema smeta i voljeli bi ih minimalizirati, od nekih namjerno izostaje podrška zbog ličnih interesa. Institucije moraju raditi svoj posao - naglašava Pehilj.

Dodaje da mnogi politički akteri jesu obećali posvećivanje pažnje problemu divljih deponija, ali ništa nisu uradili - osim formalnih saopćenja i prebacivanja odgovornosti jednu na druge.

- "Ako zatvorite gradsku deponiju (nema okolinsku dozvolu za rad) gdje ćete onda voziti smeće? Bit će vam možda skuplje" - riječi jedne osobe iz Vlade FBiH tokom poziva u julu mjesecu ove godine. Komunalno poduzeće pošalje dopis nadležnim institucijama za potvrdu saniranja divljih deponija, slijedi uvjeravanje iz Sarajeva, dok mještani znaju i vide - pomaka o ovom pitanju nema. Do razgovora sa lokalnim vlastima uprkos našoj želji nije došlo. Čak je prema Vladi FBiH otišao zahtjev za pomoć, odgovor čekamo - kaže naš sagovornik.

"Od plakanja nema koristi, ciljeve znamo", nastavio je on: sanacija divljih deponija i zabrana odlaganja smeća na lokalitetima Gorice/Radimlje, zatvaranje gradske deponije smeća i pronalazak nove prihvatljive lokacije.

Moramo biti u Stocu

Javnost mora biti u Stocu svaki dan, ističe on, ali, nažalost, dugi niz godina ih nije bilo.

- Kroz jednu medijsku ofanzivu trebaju vršiti pritisak dakako na sve nivoe vlasti u državi Bosni i Hercegovini. Podsjećati ih da imaju odgovornost za stanje Bošnjaka Stoca, počeli su se pravdati kako nisu znali šta za dešavanja na jugu. Ispade Stolac daleko u Iranu, uz naravno loš signal i tehnološko nerazvijen sistem informisanja. Od mjeseca aprila traje borba, osnovni cilj je dobijanja pažnje javnosti kao domino efekat polučenja početka rješavanja naših problema. Bošnjaci Stoca imaju jasne strategije, istina treba ih malo nadograditi:

1. Jasna i glasna poruka o višegodišnjoj diskriminaciji,

2. Efikasna komunikacija i medijska prisutnost,

3. Homogeniziranje predstavnika svih političkih stranaka sa sjedištem u Stocu,

4. Organizanje razgovora gdje će biti prisutni svi građani Stoca,

5. Stvaranje međusobne savjetodavne mreže Stolačkih političara, privrednika, profesora, NVO organizacija, mladih itd - naveo je on.

"Često je misao koja dolazi na razmišljanje ta da Sarajevo nije dovoljno pomoglo Bošnjacima Stoca, iako je moglo, da smo bili moneta za potkusurivanje, ne razumije se dovoljno značaj Stoca, možda smo ostavljeni na milost i nemilost, često prepušteni sami sebi", naglasio je Pehilj.

- Moram istaknuti jedan zaista simpatičan primjer. Od trenutka kada sam došao u Sarajevo, prije otprilike tri godine, i započeo studij na Fakultetu političkih nauka, neprestano sam govorio o situaciji u Stocu i problemima s kojima se suočavamo. Cilj mi je bio da javnost shvati kako se ne radi o nekom udaljenom mjestu, već o gradu koji je svega tri sata niz rijeku dolje ka jugu. Tokom studija upoznao sam mnogo kolega iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, ali sam ozbiljniju komunikaciju i prijateljstvo razvio s Kasimom, Farisom, Abdullahom i Almedinom.

Danas, nakon tri godine, upravo su oni moja najveća podrška u borbi protiv sistemske diskriminacije. U trenucima kada sam razmišljao da odustanem, njihova podrška, mudri savjeti, riječi ohrabrenja bile su ključne da nastavim. Dakako im hvala, blago Stocu na njihovoj prisutnosti. Situaciju u Stocu sada poznaju gotovo bolje od mene, te šaleći se, kažem da su postali pravi Stočani - a to, vjerujte, ne može svako - priča nam Pehilj. 

Stočani su narod posebnog karaktera, ističe on, "s njima ne može baš svako, niti oni mogu sa svakim".

Kroz historiju su pokazali snagu i ponos: dva puta su pobijedili Napoleona i spašavali veliko Osmansko carstvo.

- Ta tradicija otpora, dostojanstva i čvrstine dio je našeg identiteta, i zato mi posebno znači kada vidim da su i moji prijatelji iz drugih krajeva usvojili taj duh i stali rame uz rame u našoj borbi. Upravo ovo je jedan od načina mobilizacije javnosti, kroz razgovor, lične veze i prenošenje istine iz prve ruke. Stočana ima diljem svijeta, i malo je gradova ove veličine koji se mogu pohvaliti tolikim brojem poznatih, uspješnih i iznimno pametnih ljudi u svim sferama života. Međutim, mnogi od njih danas se uglavnom hvale da su iz Stoca: ponosno ističu da su Stočani pobijedili Napoleona, spasili Osmansko carstvo, dali reisu-l-ulemu, član Predsjedništva BiH, književnike, filozofe, pjesnike i ambasadore - ali rijetko javno govore o diskriminaciji Bošnjaka u Stocu. A upravo bi njihova snaga, glas i utjecaj mogli odigrati ključnu ulogu u skretanju pažnje javnosti na te probleme - smatra naš sagovornik. 

Cjelokupan tekst možete pročitati ovdje.