Pipa je presušila: deficit državnog proračuna na samom je rubu od tri posto, što je po kriterijima EU-a rubno za održivost sustava. Plaće su u državnoj i javnoj upravi rasle gotovo 60 posto, što je poharalo proračun, a pad prihoda od europskog novca od iduće godine bit će toliki da će samo poljoprivreda izgubiti oko milijardu i pol eura iz briselske blagajne, da se o ostalom i ne govori jer će budžet Europske unije biti okrenut isključivo obrani, dok ostali sektori značajno padaju. UZ to, podaci Ekonomskog instituta potvrđuju da je i trećina proračuna malih općina sazdana isključivo na direktnoj pomoći iz državne blagajne, kao i doslovno pola svih proračuna (nepotrebnih) županija, piše Dnevno.hr.

Hrvatska je država preskupa, državna vlast zaigrala se s rastom plaća koje, unatoč zahtjevima sindikata, sigurno više neće rasti, a lokalni šerifi u izbornoj su godini potpuno financijski podivljali i probili budžete za sveukupno 880 milijuna eura, što im je opet platila – država. Kako je poznato, u projekcijama iznesenima prilikom nedavnog rebalansa planirani manjak na razini opće države, prema europskoj metodologiji (ESA 2010), bio je nešto manji od 2,7 milijardi eura ili 2,9 posto BDP-a, umjesto inicijalno planiranih 2,4 posto. Ali prema nacionalnoj metodologiji, procijenjeni ukupni manjak povećan je s 3,7 na 4 milijarde, odnosno s 4 na 4,4 posto BDP-a. Dakle, magičnih tri posto realno je već probijeno, a jedan je od najvećih problema iskorištenost europskog novca – koja je minimalna.

I iz Ministarstva regionalnog razvoja potvrdili su da je, kad je riječ o provedbi projekata iz aktualnog Višegodišnjeg financijskog okvira Europske unije, dosad ukupno objavljeno 355 poziva vrijednih 8,75 milijardi eura (ili 60,52% ukupne alokacije), dok su ukupno ugovorene 7,74 milijarde eura (53,53% ukupne alokacije). U prijevodu, realizirano je samo pola mogućih projekata EU-a: helikopterski novac stajao nam je na stolu, a mi smo uspjeli provesti i dokazati da smo zakonito proveli tek pola tog novca od 2019. do 2026. godine.

Rast zaduživanja

Sad slijedi novi sedmogodišnji europski proračun koji Bruxelles tek piše za period od 2027. do 2034. godine, u kojem će dominirati obrana. Europa se zadužuje za naoružanje, a ono što je bit EU-a – regionalni razvoj i solidarna pomoć slabije razvijenima među kojima je donedavno bila i Hrvatska (odnosno kohezija i konkurentnost) te poljprivreda, bitno padaju. Bruxelles čak mijenja model izrade proračuna kako bi to prikrio, ali realnost je da će slabije razvijene države članice jako podbaciti u prihodima u idućih sedam-osam godina. Čak je i hrvatska predstavnica u Europskom revizorskom sudu, Ivana Maletić, nedavno u obraćanju hrvatskoj javnosti upozorila da se EU enormno zadužuje za obranu.

Revizorski sud već je šestu godinu zaredom Komisiji Ursule von der Leyen dao negativno mišljenje, a sad Maletić upozorava kako se dug EU-a u tri godine više nego udvostručio, dosegnuvši krajem 2024. 601 milijardu eura. Europski revizorski sud upozorava da bi do 2027. dug mogao premašiti 900 milijardi eura, gotovo deset puta više nego prije uvođenja Mehanizma za oporavak i otpornost 2020. Ukupne kamate za Mehanizam za oporavak i otpornost mogle bi premašiti 30 milijardi eura, dvostruko više od početne procjene Komisije. Očekuje se daljnji rast zaduživanja do kraja tekućeg financijskog okvira (2027.), dok su otplate uglavnom odgođene za buduća razdoblja.

Sa svojim rastom BDP-a i kreditnog rejtinga, Hrvatska pak prestaje biti isključivo primatelj iz proračuna EU-a, i zapravo joj stopa gospodarskog rasta kojom se Andrej Plenković hvali ne ide u prilog. Što je razvijenija, dobivat će manje europskog novca, a ako se zna da je od dosadašnjeg europskog novca kojeg je imala na bacanje iskoristila tek 53 posto, jasno je da – novca nema. Prema najavama iz Bruxellesa, u idućem proračunskom razdoblju udio Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) smanjio bi se za više od 20 posto, te bi pao na povijesni minimum – 15 posto europskog proračuna. Ako se najave ostvare, Hrvatska bi u sedam godina ostala bez oko 1,3 milijarde eura za poljoprivredu. To znači da ćemo to morati početi plaćati – sami.

Trajan teret

Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović upozorava da će država morati intervenirati: “Bojim se da ćemo morati uložiti znatna sredstva iz nacionalnog proračuna, što Europska komisija i dopušta, do 200 posto na europsku omotnicu. Dosad smo koristili minimalno, oko 20 posto, sada je minimum 30 posto, ali trebat će još više“, poručio je. Kad je riječ o deficitu hrvatskog proračuna, rast plaća glavni je razlog ogromnog rasta rashoda: u prvoj polovici ove godine Hrvatska je zabilježila treći najveći rast troška rada po satu među svim članicama EU-a (11,3 posto nakon rekordnih 15,8 posto u 2024.), dok je produktivnost rasla tek 2,4 posto realno. Od 2019. trošak rada skočio je čak 61,6 posto, što je gotovo 2,5 puta iznad prosjeka EU-a i jasno ukazuje na gubitak konkurentnosti.

Masa plaća iz državnog proračuna, naime, u dvije je godine skočila 58 posto, a pritisci na povišice ne slabe, stvarajući trajan teret za proračun. Uz slabiji prihod turizma i manju naplatu PDV-a, rezultat je veći deficit. Eksplozija plaća u državnom sektoru potiče i JLS-ove da slijede obrazac. Predizborni rast plaća i raznih transfera gurnuo je lokalnu državu u deficit te kumovao rastu troška rada. Umjesto da zbog manjka radne snage u mnogim sektorima potičemo prijelaz zaposlenih iz javnog u privatni sektor i racionalizaciju administracije, javni sektor sve više istiskuje privatni s tržišta rada.

U svakom slučaju, kada je riječ o plaćama i proračunu, na razini središnje države rashodi za zaposlene rebalansom su se u odnosu na prvotni plan povećali za 306 milijuna eura, računaju li se i zaposleni u osnovnom i srednjem školstvu čije se plaće inače ne knjiže na poziciji rashoda za zaposlene nego na stavci pomoći unutar proračuna. Rashodi za zaposlene, bez onih za osnovne i srednje škole, pak planirani su po novom na 6,4 milijarde eura, što je povećanje za 254,5 milijuna eura u odnosu na tekući plan.

Žestoka bitka

Koliko se očekuje da će na plaće zaposlenih u jedinicama lokalne i regionalne samouprave otići ove godine, zasad nije poznato. Lani su njihovi rashodi za zaposlene porasli s oko 4,28 na 4,7 milijardi, a izvjesno je samo da će ove godine porasti za još koju stotinu milijuna. Unatoč svemu tome, sindikati od Vlade sada traže daljnje povećanje od minimalno 10 posto jer žele da se slijedi inflacija koja je veća od 4,5 posto, a i trend rasta iz prošlih godina, ali realnost je, kažu u Vladi, da ostanu na istome. “Možda ćemo dati dva posto, tek toliko da ne bude da povećanja nema, ali više od toga teško”, rekao nam je jedan od vodećih ljudi Ministarstva financija.

Jasno je da je upaljen alarm i da će bez milijardi iz Europske unije biti nemoguće financirati javne plaće u ovim iznosima. Općenito, ministar Marko Primorac vodio je uoči prijedloga rebalansa proračuna, koji je tek pred raspravom u Saboru, žestoku bitku s kolegama ministrima zbog kresanja proračunskih rashoda. Najviše je izgubilo DP-ovo Ministarstvo gospodarstva, više od 800 milijuna eura u odnosu na plan. Oni sami kažu da je riječ o nerealiziranim projektima, to jest u “promjeni dinamike” vezano uz projekte energetske održivosti i projekte iz europskih kategorija Konkurentnost i kohezija te Učinkoviti ljudski potencijali, ali, naravno, i zbog izdvajanja za Vladine mjere za energente. Borba s Antom Šušnjarom bila je teška jer nije dao da se njegovu resoru skreše baš toliko novca, ali je Primorac ovom prilikom bio odrješit.

Njegov je imperativ bio da minus ne prijeđe tri posto po mastriškim kriterijima, jer to je uvjet za jefitno zaduživanje i drugo kad je riječ o kreditnoj sposobnosti hrvatske države, pa se Šušnjar morao povući i pristati na rezanja. Uostalom, i njegov i resor regionalnog razvoja i fondova EU-a sami su krivi zbog nedovoljno brze realizacije europskih projekata. Nisu uspjeli realizirati čak ni troškove arbitraže za slučaj INA-MOL – smanjena je i ta stavka naknade za arbitražu, bilo je planirano 200, a sad je osigurano samo 70 milijuna. Vjerojatno je riječ o nekim žalbama, ali Šušnjarov resor ni to nije proveo do kraja.

Velik izazov

Različiti ekonomisti različito interpretiraju ove probleme. Damir Novotny smatra da su problem upravo ogromne plaće te da to nije bio dobar način rješavanja problema jer je povećana potrošnja iz tih plaća generirala inflaciju. Masa plaća povećana je u nekoliko godina za nevjerojatnih 58 posto. Analitičar HUP-a Hrvoje Stojić već danima govori kako je evidentno riječ o usporavanju hrvatske ekonomije koja više ne može puniti proračun. Na vanjskom planu imamo pojačane neizvjesnosti i realna stopa rasta BDP-a u nastavku godine mogla bi biti niža od očekivane, što će biti velik izazov, i ako bismo ostvarili cilj od 2,9 posto, to bi bilo veliko iznenađenje, ako se zna da su turistički rezultati bili slabiji, da su lokalni proračuni u minusu, a i porezni su prihodi manji od očekivanih.

Konkretno, najveća stavka u kontekstu povećanja rashoda odnosi se na nadoknadu za troškove energije na temelju Vladinih mjera, u ukupnom iznosu od 604 milijuna eura. Slijede rashodi za zaposlene od 574 milijuna eura, za sanaciju šteta od potresa izdvojit će se dodatnih 178 milijuna eura, a za socijalnu pomoć i naknade 154 milijuna eura. Također, povećava se i uplata u proračun EU-a, za 76 milijuna eura, za nabavu vojne opreme izdvojit će se dodatnih 65 milijuna eura, za ulaganja u željeznički sektor 52 milijuna eura, a između ostalog tu su i demografske mjere s 38 milijuna eura, što uključuje sredstva za dodatni rodiljni dopust te za fiskalnu održivost dječjih vrtića.

Činjenica da su ministarstva svoje razne troškove srezala u rebalansu za punih milijardu kuna najbolje govori da je proračun u znatnom manjku. Njima je Vlada povećala prag zaduživanja – to znači da se više neće moći oslanjati na “bogatu” državu, nego će trošak pokrivanja svojih dugova morati snositi sami.

Protočni bojler

Ministar Primorac morao se izboriti za ukupno kresanje po resorima od milijardu eura, a osim gospodarstva, to je i zaštita okoliša i drugi koji su morali znatno rezati, dok je Piletićevo ministarstvo socijale i rada u ogromnom dobitku, ali to samo znači da su socijalne potrebe znatno rasle. On je “protočni bojler” kroz koji teče masa novca prema socijalno potrebitima. Posebna su priča gradovi, općine i županije – potpuno su se razgoropadili na lokalnim izborima i potrošili čak 880 milijuna eura više od plana za ovu godinu.

Nevjerojatni su podaci, s obzirom na to koliko se trošilo u izbornoj godini, o pomoćima za samoupravu. Prema Ekonomskom institutu, pomoći su vrsta prihoda koja se s porezom na dohodak izmjenjuje na prvom, odnosno drugom mjestu po važnosti u općinskim proračunima. Udio prihoda od pomoći u 2024. godini iznosio je 32,5 posto, a u 2023. godini čak 36,3 posto ukupnih općinskih proračunskih prihoda. Čak su i u gradskim proračunima prihodi od pomoći na drugome mjestu s udjelom od 14,3 posto u 2024., dok su u 2023. sudjelovali u ukupnim proračunskim prihodima gradova s visokih 21,1 posto. Od 2020. do 2023. godine županijski su proračuni ostvarivali više od polovice svojih ukupnih prihoda od prihoda od pomoći.

Dakle, bez opće države i Primorčevih intervencija, pola županija i trećina općina ne bi opstala! Jasno je onda zašto je državni proračun u deficitu koji postaje teško održiv. “Plešemo po rubu”, izjavio je Marko Primorac, svjestan da će u budžetu za 2026. teško moći obuzdati sve prohtjeve koje dobije. Vidi se koliko je nezadovoljan takvim razvojem situacije, a u Ministarstvu financija počelo se govoriti i da želi otići.

U stalnoj svađi

Ima ekonomska znanja zahvaljujući kojima na tržištu kao konzultant može zarađivati koliko hoće (dovoljno je samo pogledati kako ugodno danas živi Zdravko Marić kao bivši ministar), a čeka ga i posao na fakultetu ako to želi. Dojadilo mu je da je stalno između čekića i nakovnja, odnosno između Plenkovićevih očekivanja da državne financije prikaže zdravima s jedne strane, te zahtjeva socijale i lokalne uprave s druge strane.

U stalnoj je svađi sa svim ministrima kod kojih se mora rezati, a to su gotovo svi osim socijale i rada. Dosad su zdravstvo i školstvo bili pošteđeni većih prepucavanja jer su plaće zaposlenih u zdravstvu i školama posljednjih godina rasle. No sada kad će one stagnirati, a troškovi života itekako će rasti nakon ukidanja subvencija za energiju i rasta inflacije, Primorcu se više ne da objašnjavati kako nema novca za usklađivanje s inflacijom.

Priča se da jedva čeka mini rekonstrukciju Vlade koju Plenković navodno planira, u kojoj bi se mijenjali neki DP-ovi ministri, a Radovan Fuchs bi otišao u mirovinu, pa da i on zbriše iz Vlade i nastavi živjeti normalan život. Marko Primorac veoma je mlad, rođen je 1984. godine, te smatra da trati vrijeme u resoru koji će idućih godina biti sveden na “stečajnog upravitelja”. Plenković ga nagovara da ostane jer je vrlo lojalan i diskretan u izričaju, ali vidi se da mu je dozlogrdilo, u posljednje se vrijeme čak javno počeo svađati s novinarima dajući izjave i intervjue.